Lijepo se lijepim svijetom napunila u utorak navečer dvorana Hrvatskog novinarskog društva, a sve zbog jedne kuharice i to »Male psihološke kuharice«! Autorica je psihologinja i sveučilišna profesorica Mirjana Krizmanić, a da uradak bude posve atipičan, recepte su pisali – psiholozi i psihologinje!

Plodna je autorica Krizmanić, mnogoljudna je njena sljedba, no izlet u kulinarstvo ipak je iznenađenje. Ili, ipak, nije!?

– Moj je cilj bio ljudima približiti psihologe, da ih počnu gledati kao one kojima mogu otići po savjet. Mislila sam, kad vide kakve normalne recepte pišu psiholozi, bit će im lakše k njima otići, kazuje Mirjana Krizmanić.

Psiholozi su skloni finom kuhanju, reče za promocije Krizmanić. Ipak, kada je poslala zamolbu za receptima na nekih 40, 50 adresa svojih kolega, nije znala kakav će biti odaziv. I ugodno se iznenadila, ne samo činjenicom da su joj receptom odgovorili.

– Mislila sam da će mi poslati normalne recepte... I jesu! Najnormalnije recepte – uz smijeh će Krizmanić.

Normalni recepti

Recepti su svi taman takvi normalni, ne skupi i primjenjivi da čitatelji uistinu moraju promisliti: »Ako kuhaju psiholozi ovakva jela, pa valjda im mogu poći!«. Prvi recept u knjizi tako su »crikveničke rupice«. Otkrila je autorica da ga je napisao i poslao kolega psiholog iz Rijeke i da se bome zamislila kad je pročitala ime recepta. Jer, duhovito je primijetila Krizmanić, rupice iz Crikvenice mogu biti svašta! Ispostavilo se ipak da su rupice srdelice ili inćuni, a autor uz osnovni recept daje i gdjekoji savjet koji ga oplemenjuje, poput ovoga: »Ako želite kušati rupice u autentičnom okruženju, predlažem da posjetite ribarski tjedan u Crikvenici koji se svake godine održava prvog tjedna u rujnu, gdje ovo tradicionalno jelo priprema i čuva od zaborava udruga umirovljenika i ribolovno društvo Arbun!«

Svi su recepti pisani toplo, nijedan nije hladan ni distanciran, i svi donose na stol onu hranu za utjehu od koje čovjeku jednostavno bude bolje. Da bi međutim zadovoljila i potrebu konzumenata za malo psiholoških savjeta, autorica među recepte stavlja i stranice na kojima je »Malo psihološko čavrljanje«. Čavrljanje, jer čavrljanje ne odbija, za razliku od zabrana i previše preporuka što i kako jesti.

Slano i slatko

Autoru ovog teksta se tako svidio onaj dio čavrljanja u kojem se konstatira da tjelesni izgled ne bi trebao biti temelj za procjenu ičije ljudske vrijednosti, već, kaže se u knjizi, »ljude treba cijeniti ponajprije na temelju njihovih djela i moralnih osobina, kao što su privrženost, odanost, susretljivost, poštenje, marljivost i niz drugih za koje mahom sami odgovaraju«.

Nego, vratiti se valja receptima. Knjiga ih dijeli na one za slana i slatka jela. Ima tu i »kobasičje juhe«, i »domaće majoneze za prste polizat«, »lažne kotlovine«, baš kao i »oplemenjenog ričeta« koji je omiljeno autoričino jelo.

Tu je i »lungić u reduciranom umaku od merlota«. I premda su autori potpisani samo inicijalima, autora ovog jela smo uspjeli detektirati. To je Vladimir Kolesarić, autoričin kolega i prijatelj koji je zbog svesrdne stručne i prijateljske pomoći zaslužio posebnu zahvalu na stranicama kuharice. Njegov recept je onaj koji je naokolo išao kolegama kao ogledan primjerak onoga što u knjizi hoće imati.

– Ja sam iz Virovitice, tamo sam završio gimnaziju, pa 1959. došao u Zagreb i upisao fakultet. Odrastao sam u patrijahalnoj obitelji i iskreno nisam tada ni čaj znao skuhati. Postupno sam se zainteresirao. Sad volim kuhati, odem u kuhinju i uživam u tome. Kažu mi: »Što ne ideš na Sljeme!?« Ma, ovo je meni Sljeme. Osim toga, ovi recepti nisu smrtno ozbiljno pisani jer kuhanje je kreativno. Ja nikad nisam dvije stvari skuhao jednako – kazuje nam Kolesarić.

Ilustracije Tatjane Krizmanić

Da »Mala psihološka kuharica« bude čim više apetitlih, uvelike je pridonijela ilustracijama, sjajnim autorskim akvarelima, Tatjana Krizmanić, autoričina nećakinja. A kako Tatjana Krizmanić Meyerowitz živi u SAD-u, možda dobije ova knjiga u izdanju VBZ-a i svoje internacionalno izdanje.

Za kraj ostade samo pitati Mirjanu Krizmanić jesu li nama kuhanje i priča o hrani dragi i zato jer nas smiruju. Slaže se s tim autorica, ali i ističe da nije kuhanje jedino koje čovjeka može primiriti i izvaditi iz lošeg raspoloženja.

– Možete to postići i ako perete prozore, ili pospremate stan. Manje je zanimljivo, ali je efekt isti. Svaka aktivnost koju motivirano radite, može vas odvući od problema. Svaka, poručuje Krizmanić.

Ma, može se i ostati vjeran kuhinji, recimo i uz knjigu Mirjane Krizmanić za koju će ona u šali kazati i to da »nije debela, pa je čak i za nečitače posve prihvatljiva«!

Povezane vijesti

• Atraktivna promocija na moru: PREZENTACIJA NOVE KUHARICE BUDIMIRA ŽIŽOVIĆA NA BUNARINI
• BUDIMIR ŽIŽOVIĆ OBJAVIO NOVU KNJIGU RECEPATA: Kuharica pod jedrima i u njedrima
• Dr. MIRJANA KRIZMANIĆ: Kolinda Grabar Kitarović? Strašno! Zoran Milanović barem nije glup