Tko bi ikada mogao pomisliti da će burgeri iz Zagreba u Pulu dovesti najistaknutijeg slastičara mlađe generacije Roberta Hromalića? I bi tako. U sklopu Burger Festivala koji u Titovom parku traje do iduće nedjelje smjestio se i Le kolač - mala kućica velikih okusa Roberta Hromalića. Mjesto je to za sve one koji od slatkog zalogaja očekuju više, kako okusom tako i izgledom. Le kolač slastice prave su umjetničke minijature. Odskaču od ostalih ne samo izradom, okusom i izgledom, već i ambalažom kojoj Hromalić pridaje posebnu pažnju.

Robert Hromalić, jedan od najperspektivnijih slastičara mlađe generacije u Puli sa svojim Le kolačom gostuje na Burger festu

Duguljasti su to kolači koji oblikom podsjećaju na eklere prezentirani u, za njih, posebno dizajniranoj prilagođenoj izduženoj kutijici s plastičnim poklopcem, zapravo, mogu biti i deliciozni poklon. Kolačić je to kojim biste zaprosili voljenu osobu. Izgleda poput luksuznog parfema u putnom džepnom pakiranju. Takav je Le kolač, poput parfema kojim si možemo uljepšati dan. On je kruna neke gozbe, a može biti i mali visokoestetizirani hedonistički ritual.

Zanimljivo je da Le kolač prvim zagrizom vodi u maštovitu priču. Laganom teksturom kremaste parfeovske unutrašnjosti ispod sjajne glazure posute hrskavim komadićima zadovoljava apetite i ima taj čudan efekt da ne pita više, dovoljan je jedan, neobičan koji otvara novu dimenziju slastičarstva u kojem postaje jasno da je Le kolač zapravo The kolač.

Hit - tostirani sladoled

U Puli se Le kolač predstavlja svojim, sada, pa već i zaštitnim znakom - duguljastim kolačima s okusom pistacija, čokolade, lješnjaka i karamele. No, ono što mu je dalo legitimitet među burgerima je zapravo tostirani sladoled, odnosno pecivo sa sladoledom ili sorbetom iz Hromalićeve manufakture koji je neobičan ljetni slastičarski hibrid koji ne samo da osvježava, već i utažuje glad. Osim toga personalizirana je to slastica koja može zadovoljiti i one najproždrljivije jer se dodacima po želji bazični okus može dodatno oplemeniti i uz to biti pravi zasitan obrok, odnosno slastica koja se poput burgera može konzumirati s nogu.

Tostirani sladoled može se dodatno začiniti

- Ideja je potekla s putovanja u Gironi, gdje sam probao sladoled u parenom brioche pecivu. A tajna se krije u posebnom tosteru koji tostira brioche u koje se stavlja sladoled i koji neće iscuriti iz njih, tako da pecivo bude toplo a sladoled ostane hladan, objašnjava Hromalić.

Jednostavan je, razgovorljiv, srdačan i istovremeno funkcionira na sto strana, provjerava je li sve u redu u kuhinji, isprobava burger, a u istom trenutku sprema se na koncert Tame Impale u pulskoj Areni. Iako ima 31 godinu iza sebe, ima zavidno slastičarsko iskustvo. Školovao se na Ferrandiju, najprestižnijoj francuskoj kulinarskoj školi u Parizu. Tamo je, kako kaže, dobio onih 50 posto znanja, a ostalo je naučio danonoćnim radom u kuhinji.

- Imao sam sreću biti u grupi koju je vodio chef Stevy Antoine, godinama najbolji predavač te škole uz kojeg sam asistirao šest mjeseci, ali za ljubav prema kuhanju najviše moram zahvaliti svom tati koji je kuhao za obitelj, a mene poticao da se počnem školovati i da nastavim u tom smjeru, veli ovaj slastičar koji se kasnije orijentirao prema slastičarstvu, potaknut slasticama barda hrvatskog slastičarstva Petre Jelenić, uz koju je radio i od koje je učio radeći u Petoj četvrtini, nekadašnjem kultnom restoranu chefa Dine Galvagna. Galvagnin pristup radu imao je najveći utjecaj, pokazavši mu kako svaku namirnicu maksimalno iskoristiti. Isti značaj ostavila je i Ana Ugarković uz koju je tijekom dvije godine naučio kako hrani pristupiti na jednostavan način, a da ta hrana na kraju bude ukusna.

Le kolač klasik - duguljasti kolači s okusom pistacija, čokolade, lješnjaka i karamele

- Prebacivanje pozicije s kuhara na slastičara bilo je dugotrajno jer je kod nas bilo teško naći mjesto s kvalitetnim desertima, mjesto u kojem bih mogao učiti i razvijati se, a jedini izuzetak su slastice Petre Jelenić, koju sam radeći u Petoj četvrtini stalno gnjavio hrpom pitanja. Uz to, gdje god bih radio, primio bih se tog slatkog dijela, to me zanimalo, vukli su me ti okusi, formati, tehnike, više vremena se posvećuje detaljima te organizaciji cijele proizvodnje jer se komponente slažu individualno dan za danom. Bit ovog posla jest nekoga usrećiti, a kada netko kuša moju slasticu i bude oduševljen njome, onda sam i ja sretan. Tako je sa svime u životu, davanje uvijek usrećuje, priznaje Robert.

U svemu daje maksimum od sebe i ne štedi se, tako je i u njegovim slasticama za čiju izradu koristi isključivo belgijsku čokoladu za koju znalci znaju da je najbolja u svijetu čokolade, dok ostale namirnice nastoji nabaviti od hrvatskih proizvođača.

Znatiželjan je i pun ideja, talenta i tehničkog znanja koje slastičarstvo zahtijeva i godinama pokušava modernizirati zamrlu hrvatsku slastičarsku scenu. I za sada je na dobrom putu.

O tome govore i njegovi poslovni poduhvati. Bio je slastičar u prestižnom zagrebačkom Timeu, a onda se odlučio za Le kolač u kojem može iskazati svu svoju kreativnost. Surađivao je s velikim tvrtkama poput Kraša, a imao je i seriju slastica u suradnji s Chiavalonom i Ziganteom.

Ljudi su mu jako važni - s timom u Puli

Na upit bez čega ne može u kuhinji, iznenađuje odgovorom: "Bez ljudi. Slastičarstvo zahtijeva perfekcionizam i smirenost, koncentraciju i isto tako veliku organizaciju, no ponajprije ljubav prema gastronomiji i hrani. Ja osmišljavam recepture i kompletan brend, a radnici koji čine veći postotak firme zaslužni su za izradu slastica."

I tu pokazuje da je na scenu došla jedna nova generacija mladih gastro kreativaca koji znanjem, zajedništvom i eksperimentiranjem stvaraju proizvod koji nam uljepšava život, baš kao desert, baš kao njegov Le kolač. Upravo ta želja da nam podari što bolji proizvod njegov je pokretač.

- Najveća inspiracija sam sam sebi i želja za uspjehom brenda, to mi je najveći motiv za svakidašnji rad, kaže Hromalić koji je jednom prilikom rekao da su promjene potrebne svakih šest mjeseci, barem u poslu kojim se on bavi. "Promjene su potrebne kao i u svakoj drugoj struci jer ljudima treba 'entertainment', trebaju im zabavni i kreativni proizvodi, te vas na to tjera samo tržište", kaže Hromalić, a njegov rad i slastice, ali i budući planovi potvrđuju njegovu tezu. Hiperaktivni perfekcionist ne staje. Nakon Le kolača, priča ide dalje i u Zagrebu na jesen planira otvorili novi prostor s većim timom ljudi koji bi slastice izrađivali pred gostima. Bila bi to opet jedna nova priča gdje bi se i slani okusi pridružili slatkom. Oprezan je s izjavama. Možda iz praznovjerja, možda iz poslovnog iskustva jer zna da se sve u svakom trenutku može izjaloviti, možda zbog sulude hrvatske birokracije u kojoj uvijek fali još jedan papir. No, Robert je sve to prošao.

- Prvenstveno sam počeo kao kuhar te se s vremenom preusmjerio na slastičarstvo, kasnije i na vlastito poduzetništvo. Novi objekt i koncept još su u izradi i ne bih volio pretjerano govoriti o proizvodima koje ćemo tamo predstaviti, ali svakako mogu reći da će biti futuristički novo i neviđeno na našem tržištu.

I za kraj ne možemo odoljeti da ga ne upitamo koji mu je omiljeni kolač, a on "kao iz topa" odgovara: "Svi proizvodi koje izrađujemo unutar Le kolača su mi omiljeni zato jer je jednako rada uneseno u svaki od njih". I u pravu je.

Povezane vijesti

• Pula: Vješalo i crne vreće na bistama antifašista
• Cilj je bio kritika institucije katoličke crkve u Hrvatskoj
• Showcase Party u Titovom parku