HRVATSKA VINA: Jazz iz Zlatne doline

Enoteka Emila Perdeca

Trend pjenušavih vina sve više se širi Lijepom našom i sad doslovno možemo popiti dobar pjenušac od Iloka do Savudrije pa sve do Pelješca i Korčule. Najveći pomak je napravljen u bregovitoj Hrvatskoj gdje je u zadnjih desetak godina stasala plejada mladih inovativnih vinara. Vodeća je Plešivica, no Zagorci i Međimurci također nude izvrsne uratke. Nove generacije vinara su shvatile kako mogu nesretni imidž kiselih vina za gemišt, koji ih je pratio dugi niz godina, pretvoriti u svoju prednost te su se okrenuli pjenušcima.

Neobična priča

Malo istočnije, u Slavoniji, vinari nisu imali prevelikih sklonosti raditi pjenušce već su više vjerovali u mirna vina i slijedili dobro utabani put "kraljice graševine". No, u Bektežu, nadomak Kutjeva, dogodila se lijepa i za slavonske pojmove neobična priča. Njezini autori su bračni par Goran Josipović i Gordana Soldo Josipović. Goran je završio Agronomski fakultet u Zagrebu i diplomirao na temu proizvodnje pjenušaca klasičnom metodom, dok je supruga Gordana po struci ekonomistica. Vlastitu vinariju pokrenuli su 2004. godine, a pjenušcima su se počeli baviti 2012. godine. Prvi puta kušao sam njihove pjenušce prije nekoliko godina i ugodno se iznenadio.

Obiteljska vinarija smještena je u Bektežu, a obrađuju 3,3 hektara vlastitih nasada vinograda zasađenih na ilovastom tlu. Najzastupljenija sorta je, naravno, graševina na koju otpada 60 posto nasada, a ostatak je raspodijeljen na sivi pinot i rizling od bijelih sorti te merlot i cabernet sauvignon od crvenih. Na tržištu su prisutni s četiri etikete vina. Dva su mirna vina - graševina i cabernet sauvignon, a dva su fina pjenušca - bijeli Jazz od graševine i rizlinga te rose Tango od maceriranog pinota sivoga.

Njihova odluka da se u jednom dijelu proizvodnje posvete pjenušcima je mnoge začudila i iznenadila. Naravno da su im dežurni dušobrižnici prognozirali brzu propast, ali oni se nisu dali te danas na tržište plasiraju oko 6.000 butelja pjenušca.

Nedavno sam dobio na kušanje njihova vina te mi se najviše svidio pjenušac Jazz. Pitao sam Gorana otkuda ideja da pjenušci nose glazbena imena jazz i tango. Objasnio mi je da on i supruga vole glazbu, a sin im je dobar saksofonist i jako voli jazz. U proizvodnji pjenušaca, kao i u tom glazbenom izričaju, moraš biti spreman na improvizaciju.

Svježina i razigranost

Pjenušac Jazz sastoji se od 65 posto graševine i 35 posto rajnskog rizlinga, na kvascima je odležavao 24 mjeseca, a okarakteriziran je kao brut. U ovoj lijepoj kombinaciji graševina daje tijelo, lijepe arome i karakter, a rizling je tu zbog svježine i razigranosti.

Vino krasi lijepa zelenkasto žuta boja, kristalno je bistro i djelomično gusto, po točenju u čašu iz nje izlazi solidan broj sitnih srednje brzih mjehurića. Miris je fin i ugodan, s neobičnom prvom aromom te se vino dosta brzo otvara na nosu. Na prvu dominiraju voćne note, u kojima prevladava zrelo voće poput kruške i žute jabuke, te nota korice pince koja se poslužuje upravo u uskrsno vrijeme. Na drugo mirisanje javljaju se note bagremova meda i mala nota ušećerene narančine kore, dakle kompleksnost mirisa je bogata. Vino je suho, djelomično toplo i djelomično mekano, a s druge strane ima dobre svježine te ugodnu mineralnost i krasi ga srednje tijelo. Uravnoteženo je, intenzivnost okusa mu je izražena, a trajnost okusa dosta trajna. Ukusno je, lijepo se pije, dok se na aftertasteu javlja nota zrele breskve.

Ovaj pjenušac je u dobroj formi, ne treba ga čuvati nego trošiti. Enogastronomski ovakav tip vina izvrsno paše uz fina topla predjela. Ja sam ga sljubio uz tjesteninu s maslinovim uljem, češnjakom, šparugama i špaletom, dakle istarskom verzijom poznate tjestenine aglio, olio, peperoncino!

Vino