Iz male rovinjske slastičarnice “Slastičarna-Pasticceria Breški” svakodnevno se širi miris svježih brioche peciva, krostata, eklera, pita i drugih raznovrsnih domaćih slastica. U pomalo skrivenom “slatkom kutku” smještenom u rovinjskoj pitoresknoj ulici Ricarda Daveggie utkan je trud i rad obitelji Breški koja posljednjih 30 godina njeguje izradu kolača po tradicionalnoj recepturi.

Naime, u današnje vrijeme, kada se velik dio slastičara okreće trendovima, novitetima i modernim inačicama slastica, obitelj Breški odlučila se držati klasičnih kolača našeg podneblja čiji su se recepti prenosili s koljena na koljeno.

Radmila je nastavila "peći zanat"

 Radmila Deliaga Breški, koja posao danas vodi uz supruga Mirka, na ideju za otvaranjem slastičarnice došla je, otkriva, sasvim slučajno. Unatoč nedostatku početnog iskustva, recept njezinog uspjeha je velika želja za znanjem, spremnost na nove izazove i upornost njezine prijateljice koja se bavila slastičarstvom u Italiji. Krenule su se uhodavati s nekoliko vrsta kolača, probavale su razne recepte i uskoro otvorile slastičarnicu u Rovinju.

Prijateljica je, kaže, nakon nekoliko godina odustala, a Radmila je nastavila "peći zanat". U početku je, kaže, bilo promašaja i pogodaka, no naposljetku su stvorili svoj prepoznatljiv stil kolača kojima se iznova vraćaju i građani i turisti.

(Snimio Milivoj Mijošek)

U vitrini prepunoj slastica teško je, između desetak vrsta, odabrati za kojim posegnuti - to su pite i kolači prhkog tijesta, cannoli, ekleri, linzeri s čokoladom i marmeladom, raspucanci, košarice sa sezonskim voćem, čupave pite, orahnjače, mađarice, makovnjače, breskvice, baklave, bregovske pite, krostate... Kolači su to napravljeni prema starim, neki i stotinu godina, receptima koji su bake prenosile na mlađe naraštaje.

Kolači koji bude sjećanja

Efekt famoznog Proustovog kolačića madeleine, čiji je okus oživio autorova sjećanja i na trenutak ga vratio u djetinjstvo, nerijetko doživljavaju i gosti prilikom kušanja njihovih slastica.

- Ove je godine bilo jako puno stranaca, ali i ljudi iz unutrašnjosti naše zemlje koji su oduševljeni s okusima klasičnih kolača, jer su to okusi i mirisi koji ih vraćaju u djetinjstvo ili prošlost. Jedna strankinja kojoj su se kolači jako svidjeli, tijekom cijelog svog boravka u Rovinju dolazila je svakodnevno isprobavati druge kolače i iznova padala u nesvijest kako su joj fini. Iako, o ukusima ne treba raspravljati, nešto što je jednom super, drugom neće biti, kaže Radmila. Ipak, njihova je klijentela zapravo lokalno stanovništvo, zbog čega i posluju tijekom cijele godine, a ono što privlači kupce su i prihvatljive cijene.

(Snimio Milivoj Mijošek)

- Školarci su na marendama na jutarnjim briochima i pizzama, a imamo i mušterije koje svakodnevno kupuju kolače. Ne peku se kolači doma kao nekad, već si ljudi priušte i kupe po dva komada. Najvažnija je kvaliteta. Ako imaš pristojan proizvod, u nekom vremenu ljudi će te prepoznati i “biti tvoji”, kaže naša sugovornica.

Točno se zna tko što radi

Uz neprestano usavršavanje i edukacije, organiziranost je, tvrdi Radmila, ključ ovog posla. U njihovoj slastičarskoj radionici, pojašnjava, točno se zna tko kada radi i što radi - suprug izrađuje suhe kolače, kiflice, brioche, dok ona nešto kasnije preuzima kuharsku palicu i ostaje pripremati kolače za sutradan, i nekoliko sati nakon što za kupce zatvore vrata slastičarnice.

(Snimio Milivoj Mijošek)

- Volim ovaj posao i radim ga sa zadovoljstvom. Nije mi teško iako se radi po 10, 12, 14 sati, a za vjenčanja i po cijelu noć. Svakako je izazov, i bez obzira koliko mi je to već “u rukama”, uvijek imam laganu tremu da nešto ne pođe po zlu. Uglavnom sve bude dobro, ali leptirići u želucu su tu. Želim da se, naposljetku, proizvod svidi i meni i mušteriji. Imamo dnevne kolače koji se rade istog trenutka, a neki se rade dan prije kako bi se mogli rezati i ohladiti kako bi se dovršili i ukrašavali. Sve što se napravi se i proda. Ne želimo raditi industrijski, napravimo onoliko koliko možemo napraviti, kaže Radmila dodajući da ne planiraju proširivati poslovanje.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Sa svojim se slasticama prilagođavaju godišnjem dobu, što znači da tijekom ljeta njihovi kolači obiluju raznovrsnim i šarenim voćem.

- Voće, voće, voće - u svim oblicima i svim kombinacijama. To su krostate, lađice, torte, tortine, pite s prhkim tijestom, krostate punjene sa prokuhanim voćem. Sve što osvježava i što je lagano za ljeto. Iako, naravno, u ponudi tada imamo i kolače s orasima, bademima, lješnjacima, čokoladom. No, mene čokolada “grije”. Ona mi je udarna za jesen i zimu, a onda ju kombiniramo s jačim začinima, cimetom, klinčićima, kaže Radmila pritom dodavši da su i njen najdraži izbor lagani i osvježavajući voćni kolači.

Sada radije pojedem voćni ili suhi kolač

- Kao dijete i dok se nisam počela baviti slastičarstvom, voljela sam kolače koji obiluju kremom i šlagom. Da su masni i slasni. Sada radije pojedem voćni ili suhi kolač, govori Radmila pričajući o tome kako su se i njeni afiniteti kroz vrijeme promijenili.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Ne voli, kaže, “kemijati”, mijenjati sastojke u kolačima i tražiti im alternative, no i kada eksperimentira s novim receptima, strogo se drži uputa i vage, a potom kolač prilagođava svojem ukusu - po slatkoći, strukturi i dekoraciji. Ono u čemu pak voli izražavati svoju kreativnost je dekoracija.

(Snimio Milivoj Mijošek)

- Iako je to gotovo uvijek isti asortiman, uvijek se s nekim detaljem može promijeniti cijeli kolač. Volim šareno, a primijetila sam da je ljudima jako bitno da je na kolaču nešto crveno. Jagode, maline i kupine nekada se nisu mogle pronaći tako lako kao danas, nije postojalo toliko OPG-ova, stoga smo u jesen brali crvene planike. Čim bi stavili planiku na tortinu, ona bi se odmah prodala. A ako nije bilo ničeg crvenog na voćnom kolaču, rijetko bi ga tko pogledao, kaže sugovornica. Zaključila je, kaže, da mlađi kupci više vole estetiku i način na koji je kolač dekoriran, dok se stariji više fokusiraju na sam okus. U svojim aranžmanima često koristi pravo cvijeće, a po želji izrađuje i jestive ukrase.

Sve manje torte na vjenčanjima

U slastičarnici Breški pripremaju i slastice po narudžbi za rođendane, krštenja, vjenčanja, krizme i druge prigode. Torte koje su se pokazale kao najpopularnije su čokoladna i voćna verzija, rađene po tradicionalnoj recepturi koju su usavršavali godinama, zbog čega ih, kažu, i klijenti najradije odabiru.

(Snimio Milivoj Mijošek)

- Kupci često imaju svoje zahtjeve, a ja ih pokušavam svesti u one okvire i kapacitet koji je meni moguć. Primijetila sam, iz svog iskustva, da kada su se ljudi prepustili nama - što se tiče dekoracije, veličine torte, u većini slučajeva budu zadovoljni, kaže Radmila pritom dodajući da su se promijenile navike i u proslavi važnih događaja. Vjenčanja su postala intimnija što podrazumijeva torte manjih dimenzija, a to je, smatra, odlično jer se ljudi ne razbacuju s hranom kao što je to nekad bio slučaj.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Povezane vijesti

• S četiri restorana u Michelinovom vodiču, od toga dva sa zvjezdicom, Rovinj je i gastronomski šampion Hrvatske
• Putevima rovinjskih delicija do 7. svibnja
• Zemlju gnojimo humusom koji sami proizvodimo, a u vinogradu umjesto fungicida koristimo otopinu od stolisnika, koprive, koromača i preslice