James Mather

Razgovor s montažerom zvuka i dobitnikom Oscara za holivudski hit "Top Gun: Maverick"

| Autor: Mladen Radić
(Snimila Marijana Knezoci)

(Snimila Marijana Knezoci)


James Mather, još jedan dobitnik Oscara, posjetio je Pulu i to u sklopu Carnetove user conference - THE CUC 2024, pod nazivom »Sveučilišta nove generacije«, koja je okupila više od 400 sudionika iz visokog obrazovanja. Ova konferencija dio je CARNET-ovog projekta e-Sveučilišta, koji je usmjeren na digitalnu preobrazbu visokog obrazovanja kroz digitalne inovacije i suvremene obrazovne metode.

Slavljenje zvuka

Mather je britanski montažer zvuka koji se ovim poslom bavi 40 godina i danas vodi svoj Soundbyte Studios sa sjedištem u Londonu. Početak trećeg desetljeća 21. stoljeća bio je stvarno dobar za njega - tri nominacije za Oscara, tri godine za redom. Sa svojim suradnicima bio je tako nominiran za »Belfast« 2021., »Top Gun: Maverick« 2022. i »Nemoguća misija: Odmazda - prvi dio«, osvojivši Oscara za drugi dio »Top Guna«, što mu je bilo iznenađenje, a u kolekciji je već imao dva Emmyja. Oscara za nastavak »Top Guna« osvojio je s timom koji su činili i Mark Weingarten, Al Nelson, Chris Burdon te Mark Taylor.

(Foto: Promo)(Foto: Promo)

- Ovdje u Puli smo da slavimo zvuk, film i multimediju i da se sastanemo s kolegama, razgovaramo o idejama, razgovaramo o preferencijama i kako industrija napreduje i gledamo znate što se može učiniti da se pomogne sljedećoj generaciji budućih audiofila koji žele raditi u multimediji, bilo da se radi o televiziji, strujanju, igrama ili filmu. Uvijek je dobro dijeliti priče jer to ne stignemo činiti često dok radimo, pognute glave i potpuno posvećeni poslu, kaže opušteni Mather.

Koji je vaš posao na filmu?

- Moj posao na filmovima je nadgledanje montažera zvuka. Okupio sam tim montažera zvuka tijekom postprodukcije, pa se uključimo tijekom posljednja četiri ili pet tjedana glavnog snimanja i počinjemo raditi s uređivanjem sklopa. Dok montažer okreće sklop, počinjemo sastavljati fonoteku i razgovaramo s autorima filma o njihovom konceptu i kako oživjeti taj koncept uz zvučni zapis i povećati njihovu priču zvukom. Što znači da imamo vrlo malo mogućnosti preklapati se s inženjerima za snimanje, mikserima za snimanje koji su na setu. Ali to je uvijek vrijedan odnos jer mi zatim nastavljamo njihov rad kroz proces postprodukcije do konačnog miksa. Moj posao u principu je interakcija s filmašima i timom zaduženim za zvuk, da se zna da se razumijemo.

Koji je bio vaš prvi posao u visokobudžetnom Hollywoodu?

- Koliko god da čudno zvuči, kada sam imao 19 godina otišao sam na put u Australiju. Već sam bio počeo raditi u filmskoj industriji i pokucao sam na vrata tvrtke u Sydneyju koja je radila na trećem dijelu »Pobješnjelog Maxa« (»Beyond the thunderdome«), dobio sam posao kod njih, notirao akorde, skladao glazbu, što god je bilo potrebno. Sve je bilo na magnetskoj podlozi, dakle sve je bilo na filmu. Imao sam iskustva s filmom jer nismo bili digitalizirani, ali zanimljivo je da je tada netko donio Fairlight sintesajzer koji je bio predložen kao mogući alat za stvaranje zvuka jer sve što smo do tada radili stvaralo ga je korištenjem vrlo minimalnih tehnika miksanja.

Znate da su promjene visine jako teške za napraviti jer je postojalo samo nekoliko strojeva koji su to mogli učiniti, ali zvuk je degradirao kada bih ga podigao, tako da nije baš dobro zvučao. Dizajn zvuka je bio vrlo bazičan koji se više odnosio na miješanje zvukova nego na manipulaciju zvukom, tako da sam puno naučio radeći s njima u Australiji. Kad sam to učinio i vratio se to me natjeralo da se prestanem baviti slikom i počnem raditi zvučne zapise jer sam vidio da će digitalni zvuk početi postajati uobičajeniji i to je za mene bilo puno uzbudljivije. Dakle, to je bio moj prvi projekt.

Moguća misija

Teško je ne primijetiti da ste radili na puno filmova u kojima glavnu ulogu igra Tom Cruise. Kakav je on?

- Imamo vrlo profesionalan odnos. Sastajemo se i razgovaramo, sve više u zadnjih nekoliko godina kada je postao puno više angažiran u procesu postprodukcije. Kao producent, on puno ga više zanima cijeli proces, ne samo uloga ispred kamere po čemu je poznat. Nalazim se s njim kad god nazove. Sastajem se s njim možda svaki mjesec, svakih pet tjedana. On je vrlo šarmantan čovjek. Vrlo je intenzivan i strastven u onome što radi. Vrlo je predan procesu i stvarno mu je stalo do ekipe i tima i svih koji su uključeni, i sjajan je tip. Nevjerojatno je kako kada prvi put upoznaš nekoga takvog, upoznaješ zamišljenu osobnost, a ne stvarnu osobu.

U vašem umu, ovo je Tom Cruise. Ali on vas vrlo brzo opusti i učini da se osjećate ugodno zbog onoga zbog čega ste tu. Jedna od stvari koje on radi, a koja je vrlo intrigantna i kojoj se divim, je ta da bi se moglo biti vrlo lako dogoditi da ostanete fascinirani nekim takvim kao što je on, a Cruise vrlo jasno definira granice onoga zbog čega ste tamo. Tako pomislite, »o moj Bože, to je Tom Cruise, ne znam kako da se ponašam«. Nije u tome stvar. Poanta je da ste tu da radite i napravite najbolji soundtrack za njegov film. Razgovor je o tome i ni o čemu drugom.

Nije kao da pričate o vremenu ili o kavi ili o poslu koji vas čeka, i ponekad se možete izgubiti pokušavajući biti izvan parametara a zapravo biti unutar tih parametara vas tjera da se toliko usredotočite na ono što je potrebno i što treba učiniti i koji su najbolji načini da se to postigne. Za mene je to vrlo osvježavajući način rada jer je vrlo izravan. Vrlo je, intenzivno je, ali je vrlo jasno. A to također znači da i on sluša, a nije netko tko ti samo govori što želi. Vrlo je otvoren za raspravu o mogućnostima kako bi stvari mogle i trebale biti, te odakle početi i gdje želi završiti baš kako on to želi završiti. Tako da mislim da je on prilično jedinstven u svojoj osobnoti i strasti za snimanjem filmova.

Čini mi se, sudeći po vašoj biografiji na IMDB-u, da ste specijalist za akcijske filmove?

- Tako ispada, zar ne? Smiješno je, jer sam počeo s animacijom koja nije akcija, iako bi se »Wallace & Gromit« mogli percipirati kao da imaju akciju u sebi. Jednom mi je ponuđena prilika da radim »Harryja Pottera«.

Tip filma na kojem sam radio značajno se promijenio. Postao sam supervizor zvuka u akcijskom filmu, a ne supervizor zvuka u dramskom filmu. I mislim da je razlika u tome vrlo često sposobnost da ostanete mirni, usredotočeni, slušate zahtjeve i napravite posao koji se od vas traži. A ta isporuka je ključna stvar jer veliki filmovi s velikim budžetima uvijek imaju velikih problema. Stoga trebaju ljude koji su u stanju napraviti posao, bilo da se radi o vizualnim efektima, zvuku ili rasvjeti, bez obzira na vašu ulogu u tim filmovima. Riječ je o prevladavanju nedaća i pripremanju konačnog filma za publiku. I odgovor nije uvijek samo nastaviti trošiti više novca, jer što više novca potrošite, to se više razotkrivate i više ljudi uvlačite. A što više ljudi angažirate manje ste fokusirani na proces tako da jako volim raditi na neki način s filmašima i s post supervizorima i studijima tako što ću se pobrinuti da svi cijelo vrijeme razgovaramo kako bismo točno znali kamo idemo tako da možemo doći do kraja relativno lako i bez gnjavaže, da se s filmašima možemo dogovoriti kako žele da stvari budu napravljene, da znamo kada će biti spremni i hoće li se posao učiniti na vrijeme odnosno možemo li prikazati ovaj film kad kažemo da ćemo ga prikazati ili ćemo propustiti rok jer vizualni efekti nisu spremni ili što već.

Tako da se dogodilo da sam započeo u velikoj znanstveno-fantastičnoj fantaziji s Harryjem Potterom da bih onda počeo raditi i s producentom, koji mi je zatim predstavio film Kennetha Branagha o Pepeljugi. Tako sam radio s Kenom na »Pepeljugi«, da bih onda s njim radio na filmu »Jack Ryan« i to je bio prvi akcijski film na kojem sam radio, za Paramount. Stephanie Ito, šefica postprodukcije u Paramountu pitala me bih li upoznao Christophera McQuarrieja koji radi na nastavku »Nemoguće misije« i traži nekoga tko ima sjedište u Londonu. »Naravno«, odgovorio sam. Našli smo se na doručku i otada radim na njegovim filmovima, čak i na onima koje nije režirao, poput »Top Gun: Mavericka«, jer me pozvao kada je rad na filmu već trajao, a on je bio jedan od scenarista i producenata. Smiješno je kada pogledate taj moj popis - akcija, akcija, akcija - drama, pa opet akcija, akcija, akcija - drama tako da zapravo ovisi o ljudima s kojima radim, oni odabiru te žanrove. Ne znam hoće li Chris raditi više akcije ili će se promijeniti i učiniti nešto drugačije. Kenove preferencije je vrlo teško definirati jer će raditi detektivski triler, akciju ili pak priču o Disneyjevoj princezi. Njegova je raznolikost vrlo ekstremna i vrlo bogata, a čini se da Chris trenutačno puno radi s Tomom i to uvijek završava u svijetu akcije.

Film koji se doista istaknuo

Htio sam vas pitati o nastavku »Top Guna«, kako ste dobili posao i kako je bilo raditi na ovom iznimno zabavnom filmu?

- Bilo je nevjerojatno, dinamika je bila drukčija nego kod »Nemoguće misije«, Chris je radio kao producent/scenarist, film se radio u SAD-u, ali nisu baš mogli postići to što su htjeli s ekipom koju su imali na raspolaganju, pa su pozvali iz studija mene i moj tim i pitali bi li mogli preuzeti rad na soundtracku kako bi se film mogao završiti. No, slučajno baš u to vrijeme smo bili u lockdownu tako da smo svi radili odvojeno u svojim studijima. Bio je orkestar koji izvodi soundscore (glazbenu partituru koja se sastoji od zvukova, a ne tradicionalne glazbe.) s glazbenicima u svojim kućama diljem svijeta, njih 150, koji sviraju na klik, ne zajedno u jednoj prostoriji, tako da je cijeli proces bio… rastavljen, s dijelovima svuda po svijetu.

Nekako smo se skupili u jednoj prostoriji u Londonu, s tim da nismo smjeli imati više od određenog broja unutra, morali smo biti udaljeni dva metra, nositi maske, nije bilo testiranja, tako da bi Tomov tim došao i izbijelio cijeli prostor, kako bi on i Chris došli i nitko se ne bi zarazio, tako da je bilo nešto posebno, kao i sama produkcija. Film je prekrasno snimljen, priča je nevjerojatna i objedinila je u sebi srce i dušu izvornog filma kada su svi bili zabrinuti kako će snimiti nastavak nečeg toliko poznatog, kultnog. Ali uspjeli su. I dalje tu ima scena zbog kojih se ježim dok ih gledam i još uvijek mislim da je teško nadmašiti izvedbe i humor također. Taj humor je ponekad poput Laurela i Hardyja, to je neka vrsta slapsticka tako da ima svega. Mislim da kao i u većini projekata, uvijek postoje istaknuti filmovi u vašoj karijeri za koje mislite da se stvarno sve posložilo kako treba. A taj se film doista istaknuo.

I donio vam je Oscara. Kako je bilo primiti najvažniju filmsku nagradu na svijetu?

- Nadrealno. Već sam godinu prije toga bio nominiran za »Belfast«…

Odličan film!

- Da, ali i potpuno drugačiji od »Mavericka«, a godinu poslije bili smo nominirani za »Nemoguću misiju: Odmazdu«. Nismo očekivali da ćemo dobiti Oscara za »Mavericka«, ali smo svejedno bili vrlo ponosni i dobili smo puno komplimenata od drugih filmaša - Spielberga i drugih velikih imena. Svi su oni hvalili upornost filmske ekipe i činjenicu da je film napravljen. Tako da su pohvale koje smo dobili jako značajne. Dobiti sva ta priznanja od članova američke filmske akademije, kao i BAFTA nagrade i sve druge nagrade, bilo je sjajno, iako smo u natjecanju za BAFTA-u izgubili od »Na zapadu ništa novo«. S njihovim timom smo sjedili na dodjeli, dok su proglašavali nominirane za kategoriju montaže zvuka, tako da smo sjedili iza njih na dodjeli u Los Angelesu.

Smatram da su oni napravili fantastičan posao za »Na zapadu ništa novo«, sjajan soundtrack za izvanredan film koji nije nužno film za svakoga. To je vrlo važan film, jako dobro napravljen, vrlo emotivan i zato što su sjedili ispred nas na neki način smo mislili da trebamo biti spremni i zapljeskati im kad ustanu, no onda nisu oni dobili Oscara, nego mi… Nismo to očekivali, nismo to uzeli zdravo za gotovo tako da smo uživali. Ima taj simpatičan trenutak, kada sjedimo iza pozornice i odgovaramo na pitanja novinara, i dok to radimo sjedimo uz Jamie Lee Curtis, i mi i ona te večeri imamo svoje Oscare… Drugi film, ista prostorija, bilo je lijepo.

Što je iduće?

- Radimo »Nemoguću misiju 8«, zove se »Final reckoning« i dovršavamo miksanje za film »Amater« za 20th Century Studios i očekujemo da će biti jako dobro primljen. Dobro je prošao kod probne publike, radi se o trileru s preokretom, baziranom na poznatoj knjizi. Tražimo alternativne načine prijenosa zvuka kroz taktilne transpondere i prijamnike tako da zvuk u kinima mogu doživjeti i oni koji su gluhi, osjetiti ga na svom tijelu, kroz različite frekvencije, različit pritisak. Mi radimo na brodu na rijeci Temzi i taj brod preuređujemo u studio, s mikrofonima svuda po njemu, kako bi mogli snimati (autentične) zvukove na brodu.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter