Sir John Arthur Brabham, poznat pod nadimkom Jack, jedan od velikana povijesti utrka, rođen je 2. travnja 1926. u australskom gradu Hurstville…
Bio je jedan od protagonista najvećih promjena u povijesti Formule 1 te je jedini u povijesti utrka titulu prvaka osvojio na bolidu vlastite konstrukcije. Usprkos svemu tome, i tijekom aktivne karijere i nakon nje, nerijetko je smatran samo prosječnim vozačem.
Legenda kaže da nikada nije dva puta posve istom putanjom prolazio kroz isti zavoj. Dodamo li na to razmjerno prijeku narav, ponekad i ne baš najsportskije poteze na stazi, dobivamo čovjeka čiji su rezultati nedvojbeno veći od karizme.
Ipak, pravi će poznavatelji uvijek skinuti kapu ovom Australcu, koji je nakon što je u domovini osvojio sve što se osvojiti dalo 1955. preselio u Englesku. Ondje je upoznao Johna Coopera, konstruktora trkaćih bolida.
Njih dvojica u paru promijenit će svijet trkaćih automobila, definitivno smještajući motor iza vozača (crvena strelica na slici), ondje gdje ga je Benz postavio već 1920-ih, a Auto Union s mnogo uspjeha 1920-ih.
No tek će uspjesi Brabhama na Cooperovim bolidima nagnati sve konkurente da krenu tim pravcem razvoja. Rane godine nastupa u Europi nisu donijele veliki ugled Brabhamu, iako je tijekom 1958. postizao dobre rezultate u Formuli 2, dok je u najvišem rangu u Monaku osvojio prve godine.
Sezonu 1959. otvorio je pobjedom u Monaku, kasnije osvaja i Silverstone i taktičkim skupljanjem bodova dolazi do titule prvaka. Mnogi su je smatrali slučajnom, no sljedeće godine s pet uzastopnih pobjeda u središnjici sezone brani naslov, što neće uspjeti nikome u sljedećih 25 godina, sve do Alaina Prosta.
Za sezonu 1961. svi su pripremili bolide s motorom iza vozača, Brabham i Cooper su nezamjetni, a Australac se nakon toga razilazi sa svojim mentorom i osvaja vlastitu momčad. Brabham tijekom razdoblja 1.5-litrene formule stječe konstruktorsko iskustvo, no bez većih uspjeha.
Kada su 1966. došla nova pravila, većina timova nije imala spremne motore i Brabham se vraća na vrh. Što zahvaljujući svojoj sposobnosti, što zbog previranja u timu Ferrari, Jack 1966. osvaja treći naslov, a godinu potom gubi od momčadskog kolege Dennyja Hulmea.
U oproštajnoj sezoni 1970. opet je sjajan, osvaja zadnju pobjedu i ima još nekoliko zapaženih nastupa, no nakon toga prodaje momčad i povlači se u Australiju.