ZABRINJAVAJUĆE STATISTIKE iz OB PULA
Raste broj konzumenata sintetskih droga: Mnogi nesvjesni svoje ovisnosti jer sve nazivaju "vikend drogiranjem"
(Foto: CRESTVIEWRECOVERY.COM)
Problematika ovisnosti i konzumacije nelegalnih supstanci, teme su koje su, nažalost, vječito aktualne. Na tu temu porazgovarali smo s dvije dame; voditeljicom Savjetovališta za mentalno zdravlje Helenom Mitrović i psihijatricom dr. Biljanom Dejanović s Odjela psihijatrije Opće bolnice Pula.
Kako se moglo čuti u Puli na nedavnom obilježavanju Međunarodnog dana borbe protiv zlouporabe droga i nezakonitog prometa drogama, u razgovoru s policijskim službenicima, premda je uočen pad heroinskih ovisnika, sintetske droge sve su prisutnije u populaciji konzumenata. Sve se to odražava »na terenu« i očito je i da se u radu s ovisnicima također primjećuju neke promjene.
Važnost prevencije
- U brojkama onih koji nam dolaze ne primjećujemo promjene, ali primjećujemo dugogodišnji pad heroinskih ovisnika. To je dobro i to je važna stvar. Uglavnom, takve osobe koje nam dolaze u tretman jesu dugogodišnji opijatski ovisnici koji su pokriveni supstitucijskom terapijom i tu su u tretmanu, a što kod njih sprječava pojavu recidiva i ostale negativne posljedice koje se vezuju uz to.
Ono što baš nije dobro jest da sva istraživanja govore da se na ulici događa nešto drugo i da je prisutan veliki skok konzumacije amfetamina, kokaina, marihuane i da veliki broj ljudi to konzumira. Međutim, mali broj ljudi se zbog tih problema javlja u tretman, jer to ne doživljavaju kao problem, već kao nekakav stil života. Dođu tek onda kada se dogode neke ozbiljnije posljedice; kad nastupi nekakva psihoza ili neki drugi, veći problemi gdje se treba intervenirati s psihofarmacima, a možda i hospitalizacijom, opisuje nam Mitrović. To je problem koji nije lociran samo na našu sredinu, već je to problem cijele Europe smatra ona.
Kroz Savjetovalište prolaze ljudi koji trebaju pomoć zbog svog mentalnog zdravlja i to u puno većem broju, a ovisnici su samo dio populacije koja im dolazi. Dnevno ovuda prođe i do 90 ljudi. Međutim, nikako ne možemo ne uočiti jednu od mogućih posljedica stanja mentalnog zdravlja, a to je upravo posezanje za nekom od ovisnosti.
- To je vrlo često tako, jer osobe koje imaju neki problem s mentalnim zdravljem; anksioznost, depresije, poteškoće unutar obitelji, kako bi sami sebe »izliječili« posežu za time - sve kako ne bi osjećale bol. Jako je važno stoga raditi zaštitu mentalnog zdravlja, jer je to prevencija i kod ovakvih ishoda. Onda kad se više u toj dinamici konzumacije droga ne mogu nositi sami, obrate se nama, ali to nije uvijek inicijativa samog ovisnika, već to nekad primijeti i obitelj pa nam se zajedno jave. Ovisnost vuče za sobom i neka kaznena djela tako da u nekim slučajevima osobe dođu jer im je to sudska mjera. Najviše onih koji nam po prvi puta dolaze su upravo u pratnji obitelji, a nakon toga sami, pojašnjava ona.
Trend novih vrsta ovisnosti svemu tomu daje još jednu dimenziju.
- Te sintetske droge koje su popularne danas vrlo se brzo mijenjaju i imaju jako puno supstanci koje su dostupne. I sami načini na koji se one pribavljaju su, također, različiti i ima ih jako puno. Uvijek ni ne znamo kako će ta supstanca djelovati na čovjeka, a ni on sam ne zna što je uzeo. Liječniku kojemu se javio za pomoć zbog tog incidenta, to može biti nepoznanica, što je sve jako opasno. Sve to govori da konzumenti dosta riskiraju. Nekad su »u modi« bile supstance koje usporavaju živčani sustav, kao što je heroin, a supstance koje se danas mahom konzumiraju rade suprotno; ubrzavaju ga. To su primjerice amfetamini i kokain. Onda su takve i reakcije. Osobe koje ih konzumiraju imaju više tih ‘acting out-a’, više agresivnosti, a ono što je važno naglasiti jest da posljedice dugotrajne konzumacije su depresivnost, paranoidnost, psihoze i gubitak kontakta s realnošću. Tada je potrebno i ozbiljnije psihijatrijsko liječenje, a sve to konzumenti dok žive taj stil života minoriziraju, upozorava Mitrović.
Uočljiv je i fenomen »vikend drogiranja«, ali protok dužeg vremena uvijek napravi svoje, što nikako ne treba zanemariti.
- Često se te osobe ne zadržavaju samo na vikendu, već uhvate neki ritam. Kada to postane dugoročno, ostavi posljedice na živčani sustav i ošteti ga. Što duži vremenski period se droga tako uzima, popušta se samom sebi i gubi se kritičnost. Pomisle kako nije problem uzeti nešto i tijekom tjedna, opisuje nam voditeljica. Osoba koje ima više osobnih problema u tim trenucima, svakako će biti sklonija uzeti drogu, a na nju će to jače i djelovati, otkriva nam. U tom gubitku kontrole koje nije osviješteno, nastaje šteta, a cijelo to vrijeme traje privid da je kontrola tu. Izazova u liječenju je puno, a potpuni zaokret u životnim navikama sam se po sebi nameće i nije nimalo lagan. Međutim, moguć je i događa se. Svega su toga svjesni i na ovom mjestu, ali ne posustaju u pomaganju.
- Tu smo da pružimo podršku, a vrijeme oporavka je individualno. Motivacija da izdrže dovoljno dugo da budu u tretmanu je izazovno, a tu zasigurno nije riječ o instant rješenju, zaključuje Mitrović koja naglašava potrebu brige o mentalnom zdravlju i pohvaljuje činjenicu da su mladi danas puno spremniji pričati o tome kako se osjećaju, što nekad nije bio slučaj.
Pacijenti teško priznaju
Kad situacija s ovisnosti poprimi ozbiljan karakter, vrijeme je da se uključi i psihijatar. Stoga smo porazgovarali s dr. Biljanom Dejanović koja je još prije godinu i pol i sama radila u sklopu Savjetovališta, a nakon toga njeno je radno mjesto Odjel psihijatrije Opće bolnice Pula. Njeno je iskustvo u radu veliko, a izazova u poslu ne nedostaje.
- Sintetskih droga ima previše. Puno dolazi tih različitih tvari koje u sustavu nisu regulirane kao štetne tvari pa se one zloupotrebljavaju. Recimo, nove droge su sintetski proizvedene kao oblici kanabinoida, premda je marihuana dugo prisutna. Mi nikad ne znamo kako će ta sintetska tvar djelovati; koje su njene posljedice. Posljedice tih kemijskih tvari koje se proizvode, kako bi još više izazvale potentnost su velike, a nikad ne znate kako će to na organizam djelovati.
Teško je što se te nove tvari miješaju i s lijekovima te onda imate, recimo, kombinaciju benzodiazepina sa svim tim psiohoaktivnim tvarima, psihodelicima i nama je jako teško pristupiti prvotnom liječenju jer lijek koji bi možda pomogao, već je u sastavu onog što su uzeli. Vi, naravno, ne znate u kojoj dozi te hoćete li mu naštetiti više nego pomoći, podijelila je s nama neke od izazova s kojima se u bolnici susreću dr. Dejanović.
Kad tome pridodamo prvotnu neiskrenost pacijenta koji sebe ne smatra ovisnikom, stvar se dodatno komplicira.
- To je problem. Teško oni išta priznaju, a za sve kažu da mogu kontrolirati. I sad imamo nekoliko mladih ljudi na Odjelu koji su kod nas zbog psihotične dekompenzacije. Kod nekih znamo jasno da je to posljedica konzumacije, ali neki to uopće ne priznaju, veli ona koja naglašava kako je njihov posao stabilizirati pacijenta, a ostalo se rješava kroz vrijeme.
Obrazac koji im se ponavlja kad im pacijent dođe na Odjel, a kao posljedica konzumiranja »novih droga«, jest najčešće anksioznost i panični napadi.
- Oni pretjeraju s konzumacijom, a često je to upravo za vikend. Tada se opuste, kombiniraju alkohol, marihuanu pa iz želje da ubrzaju cijelu priču s nekom od droga, najčešće uzmu amfetamine; jer oni su i najdostupniji. Oni koji financijski mogu uzimaju kokain, jeftinija varijanta je amfetamin - speed i kada pretjeraju prvo sve kreće s nesanicom, potom anksioznošću, paničnim napadom, a kroz vrijeme promjene su vidljive i kroz gubitak na težini.
Dolazi i do društvene izolacije, a jedan od zadnjih stadija je psihotična dekompenzacija. Oni često i ne priznaju što im se događa; čuju glasove, tu je i strah, paranoidni su, misle da ih netko prati, gleda, a na kraju kad to postane teško zatraže pomoć. U tom akutnom stanju dolaze kod nas i mi ispočetka rješavamo to anksioliticima, razgovorom i savjetima, naravno uputom da se prestane s konzumacijom, što je vrlo izazovno jer oni u tome ne vide problem, ukratko opisuje doktorica put kojim najčešće prolaze osobe koje dolaze kod njih zbog problema s posljedicama uporabe droge.
Oni ne znaju ključni trenutak u kojem su pretjerali, zato što se njihova konzumacija ne događa svakodnevno. S druge strane ne razmišljaju da konzumiraju kombinaciju sintetske psihoaktivne tvari uz dodatak nekog medikamenta ili neke tvari koja ih ustvari dovodi u situaciju da postanu ovisni.
- Tu se najčešće dodaje benzodiazepan, normabel ili nešto slično. Često budu pozitivni da buprenorfin, što je lijek za liječenje ovisnosti opijatskih ovisnika, onih koji su nekad bili heroinski ovisnici, a ovo je sad kao lijek supstitucijska terapija. Nekad znaju biti pozitivni i na metadon, a kunu se da su uzeli amfetamin. Upravo s ovim lijekovima i njihovom učestalom konzumacijom dobivate fizičku ovisnost i oni ne znaju što traže, a traže amfetamin jer su s njim krenuli.
Međutim, trebaju im buprenorfin, metadon ili benzodiazepani koji su umiješani u to. Stoga gube osjećaj da su ovisni. Kako uzimaju tri, četiri dana na tjedan, zavaraju se da to imaju pod kontrolom i ne znaju da su ovisni. Međutim, zbog dinamike uzimanja oni održavaju ovisnost. Stalno im ponavljam da kombinacijom speeda, kemijom koja se stvara po garažama i tko zna na kakvim mjestima i u kojim uvjetima, mozak postaje kao tkanina koju je izjeo moljac. Izvučeš vestu iz ormara i naoko ne vidiš ništa. Navučeš je na sebe i vidiš pokoju rupicu. Opereš je i rupice više nisu male. Svaka kombinacija speeda i bilo koje sintetske droge, ostavlja trajne posljedice - mikrolezije na mozgu. Propada možda jedan neuron, ali možda je baš to ključni neuron. S vremenom dobivate ljude bez koncentracije, koji zaboravljaju, ne sjećaju se segmenta vremena, upozorava doktorica.
Skepsa prema lijekovima
S obzirom na skepsu koju neki ljudi gaje prema lijekovima i vrlo pozorno čitaju indikacije i kontraindikacije istih, s druge strane konzumenti uzimaju na ulici potpuno neprovjerene supstance, bez ikakvog straha od posljedica.
- Ako im ponudimo lijek, oni ga ne žele uzeti i naći će gomilu razloga zašto je to tako. Pročitat će upute; nuspojave, indikacije te kontraindikacije i to uzimati kao argument, za svaki od lijekova. Antidepresivi su česti lijek zbog stanja hormonalnog disbalansa kod njih. Kreće se s rješavanje depresivnih simptoma, da bi došli do rješenja problema. Oni nikom ne pašu jer ne djeluje sad i odmah.
Osim toga njihove su nuspojave seksualna disfunkcija, debljina i pacijenti sve o tome »znaju«, opisuje neke od epizoda s kojima se susreću. Međutim, nikako se ne smije steći dojam da se liječnici usprkos svemu ne vezuju za svoje pacijente; raduju se svakom njihovom uspjehu u liječenju, a ponajviše najboljim ishodima. Upravo je to slučaj i s dr. Dejanović koja nam je u nekoliko navrata svoja iskustva pričala sa suzama u očima, a istaknula neizostavnu empatija kao preduvjet rada s ovim pacijentima. Izazov je na dnevnoj razini, a pulski odjel u tome ne odudara od ostalih.
- Prevencija je najvažnija, a mi moramo kao papagaji to stalno ponavljati. Ipak se na kraju netko »zakači« i shvati da mu to ne treba. Osim toga, iskustva drugih ih znaju upozoriti. Svatko od nas radi svoj posao, a on je kod nas pomoć i ukazivanje na štetnost i posljedice, zaključuje doktorica.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
