Treći svezak Atlasa špiljskih tipskih lokaliteta Hrvatske

(Hina/EPA)

Treći svezak Atlasa špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske, koji detaljno obrađuje 70 lokaliteta na kojima je prvi put nađeno i opisano 116 svojti, objavljen je u izdanju Hrvatskog biospeleološkog društva.

Autori, 28 biospeleologa, udružili su svoja istraživanja te svaku jamu, pećinu, izvor ili potopljeni speleološki objekt opisali tekstom na hrvatskom i engleskom jeziku, kao i životinje koje ih nastanjuju; također, priložili su popise literature o lokalitetu i izvornim radovima s opisima svojti.

Za svaki lokalitet objavili su topografski nacrt, te veliki broj fotografija o speleološkim objektima i životinjama.

Svaki novi svezak donosi rezultate istraživanja koja su obavljena od pojave prošlog sveska, pa je tako u sva tri sveska zabilježeno 331 podzemno mjesto u kojima je opisano 520 životinjskih svojti.

Tipski lokalitet označuje mjesto na kojemu je neka vrsta pronađena i s kojeg je opisana, a ne i mjesto na kojem je neka već poznata vrsta zapažena, što ima iznimnu znanstvenu vrijednost.

Najviše novih vrsta nađeno je u maloj pećini Šipun u Cavtatu, 16, zatim u Pišurki kod g. Korčule i Balićevoj špilji kod Dugopolja po devet; u Vilinoj špilji – izvor Omble osam tipskih vrsta, u Vranjači kod Dugopolja, Donjoj Cerovačkoj špilji kod Gračaca i Manitoj peći u NP Paklenica po šest, i drugima.

Ponekad je to jedino mjesto na kojem se neka špiljska životinjica može naći i zato ta mjesta moraju biti dobro zaštićena, kazao je istraživač, jedan od urednika i osnivač Hrvatskog biospeleološkog društva Branko Jalžić.

Uspjeh istraživanja ovisi o dugogodišnjem angažmanu članova društva i njihovoj suradnji s drugim speleolozima, a rezultat su, uz ino, ove tri publikacije, kazao je i dodao da su to prve publikacije te vrste u svijetu.

Atlas prati pojmovnik stručnih izraza i kazalo vrsta, što pomaže u snalaženju širem krugu korisnika.

Na popisu strogo zaštićenih vrsta nalaze se sve špiljske vrste koje su cijelim svojim životnim ciklusom vezane uz podzemlje. One su često ograničene na uske lokalitete, pa zahvat na nekoj pećini ponekad može dovesti do izumiranja vrste.

Strogo je zabranjeno njihovo uznemiravanje i oštećivanje područja njihova života.

Dinarski krš, koji zahvaća polovicu Hrvatska i čuva 80 posto zaliha nacionalnih podzemnih voda, i koji se proteže od Udina do Skadarskog jezera, vodeći je prostor u svijetu po podzemnoj biološkoj raznolikosti.