Tijekom pandemije i života u "novonormalnom" vremenu dolazi do jačanja društvenih mreža i pojave influencera koji na svojim kanalima ističu važnost brige o mentalnom zdravlju, dijele vlastite tegobe i savjete kako se nositi s novonastalom situacijom, strahom, neizvjesnošću, izoliranošću. Na društvenim mrežama pojavilo se mnoštvo profila kojima u sadržaju dominiraju teme iz područja psihologije, psihičkih poremećaja, samopomoći i općenito brige o vlastitom mentalnom zdravlju. Ono što je nekad bila tabu tema i vješto se skrivalo od očiju javnosti, odjednom je postalo moćan adut za povezivanje s korisnicima.

Trenutno se na raznim društvenim mrežama može pronaći više vrsta 'influencera mentalnog zdravlja'. Prvi su stručnjaci koji dijele svoja znanja iz područja psihičkih poremećaja, emocionalnih tegoba, partnerskih odnosa i slično, te pritom nude razne savjete i tehnike kako si pomoći.

Zatim imamo osobe koje boluju od nekog psihičkog poremećaja ili imaju specifične tegobe za koje su u većini slučaja posjetile stručnjaka pa putem društvenih mreža dijele svoja iskustva, simptome, savjete koje su dobili, a koji su im pomogli ili odmogli i sl. U posljednju kategoriju možemo svrstati osobe koje nisu stručnjaci niti imaju vlastitih tegoba, već dijele savjete na temelju onoga što su pročitali ili čuli od nekoga.

Dosadašnja istraživanja koja su ispitivala utjecaj društvenih mreža na mentalno stanje korisnika govore u prilog tome da prekomjerno korištenje dovodi do raznih emocionalnih tegoba, najčešće u vidu pojačane anksioznosti i depresivnosti pa se postavlja pitanje na koji način veća izloženost sadržajima koje nude 'influenceri mentalnog zdravlja' utječe na korisnike društvenih mreža, posebice kada je riječ o mlađoj populaciji.

Rasprava o mentalnom zdravlju ima, zasigurno, brojne prednosti. Uvelike utječe na destigmatizaciju mentalnih bolesti, bolje razumijevanje, prihvaćanje i empatiziranje s osobama koje boluju od mentalnih poremećaja. Naročito se kod mlađe populacije uočava otvorenost za razgovor o vlastitim emocionalnim tegobama, najviše tjeskobi i depresiji, te se popularizira odlazak na terapiju. 'Influenceri mentalnog zdravlja' dijele puno primjera i alata za samopomoć, ali i potiču na traženje pomoći. Ujedno, šalju poruku 'da je OK ne biti OK', što svatko ponekad treba čuti.

S druge pak strane, dostupnost sadržaja mentalnog zdravlja u takvoj mjeri i kroz priče influencera može u značajnoj mjeri negativno utjecati na mentalno zdravlje. Površan, nekritički pristup sadržajima o mentalnom zdravlju na društvenim mrežama kod djece i mladih, poput gledanja videa u kojima su prikazani različiti mentalni poremećaji ili simptomi mentalnih bolesti, može dovesti do toga da i kod sebe počinju primjećivati te poteškoće, što im u jednu ruku može olakšati osvještavanje problema, ali se, s druge strane, mogu previše fokusirati na negativne aspekte ili selektivno odabrati samo neke od tih simptoma i 'samodijagnosticirati' si određenu psihičku bolest, ne uzimajući u obzir sve potrebne kriterije.

Nerijetko djeca i mladi kada nisu dobro raspoloženi i nemaju volje i interesa kažu da su 'u depresiji', a kada se boje ispitivanja kažu da su 'doživjeli paniku' jer im je srce brže lupalo, znojili su im se dlanovi. Sramežljiva djeca mogu za sebe reći da su socijalno anksiozna, dok si oni koji su pretjerano uredni mogu pripisati dijagnozu opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Treba, međutim, biti svjestan da nije svaka tuga depresija, niti svaka zabrinutost anksioznost te da se prilikom postavljanja dijagnoze svakom pojedincu pristupa individualno uzimajući u obzir sve kriterije, kao i trajanje pojedinih poteškoća. Stoga, sadržajima koje pratimo na društvenim mrežama treba pristupiti s oprezom, kritički i zdravorazumski, djecu i mlade educirati, uvažavati i pristupiti im s povjerenjem kako bi mogli razviti, prije svega, zdrav odnos prema sebi i vlastitom mentalnom zdravlju, a onda i prema drugima.

Povezane vijesti

• Grad pečenim volom časti sugrađane i goste
• Porečki turizam na pragu apsolutnog rekorda
• ZA I PROTIV INFLUENCERA: Naši komentatori Ivor Balen i Robert Frank sučelili su mišljenja