DEBLJINA - bolest ili simptom nezadovoljstva?

Ilustracija (Unsplash)

Debljina je već krajem prošloga stoljeća poprimila karakter globalne epidemije. Epidemijske razmjere debljine potvrđuju trenutačne procjene Svjetske zdravstvene organizacije da u svijetu ima oko 650 milijuna osoba s pretilošću i gotovo dvije milijarde onih s prekomjernom tjelesnom masom/preuhranjenošću. Iako je debljina inicijalno bila najprisutnija u visoko razvijenim zemljama, sve se više ukorjenjuje i u zemljama u razvoju, odnosno nerazvijenim zemljama gdje je premašila problem pothranjenosti.

Prema posljednjim podacima Eurostata za 2019., u EU živi 53 posto osoba s preuhranjenošću i debljinom. U Hrvatskoj, postoci su znatno viši, čak 65 posto osoba starijih od 18 godina je prekomjerno teško, a od toga 23 posto stanovnika jesu osobe s debljinom, a 42 posto osobe s preuhranjenošću.

Muškarci su značajnije deblji od žena, njih 73 posto je pretilo ili preuhranjeno, u odnosu na 59 posto žena. Nažalost, debljina u Hrvatskoj nije samo problem odraslog stanovništva, ona se javlja u sve ranijoj životnoj dobi te donosi dugoročne negativne posljedice za zdravlje djece.

Prema istraživanju "Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2018./2019. (CroCOSI)" čak 35 posto djece u nas ima prekomjernu tjelesnu masu, od čega debljinu ima njih 14 posto i to značajnije više dječaka, 17,8 posto u usporedbi s 11,9 posto djevojčica. Time se Hrvatska svrstava među prvih pet europskih zemalja po udjelu djece s debljinom. Poražavajući su podaci da se kod nas proteklih 12 godina udio djece s prekomjernom tjelesnom težinom i debljinom povećao s 20 na 35 posto. Djeca s debljinom gotovo uvijek postaju odrasli ljudi s debljinom i zato su ovi podaci zabrinjavajući.

Znanost kaže da su smanjena tjelesna aktivnost i nepravilna prehrana glavni uzroci debljine. Pojavi debljine uz genetske i okolišne čimbenike pridonosi i ponašanje, dakle način življenja. Opće je prihvaćeno da je debljina posljedica nesrazmjera unosa i potrošnje energije u organizmu. Jednostavno rečeno, organizam unosi više hrane nego što mu je potrebno za aktivnost i održavanje životnih funkcija.

Neznatan dnevni energetski nesklad kao što je unos 8 kcal više od dnevnih potreba nakon trideset godina povećat će tjelesnu masu za 10 kilograma. Suvišnu, nepotrebnu energiju organizam posprema u obliku masnih zaliha, u čemu je ljudski organizam mnogo djelotvorniji nego u potrošnji masnih zaliha. Stil života se u zadnjem stoljeću znatno promijenio. Sjedilački način života dominira našom svakodnevicom te većina znanstvenika smatra da je za današnju pandemiju debljine isključivi krivac način života.

Problemi vezani uz prekomjernu težinu i debljinu sve se češće vezuju i uz psihičke teškoće te se govori o ovisnosti o hrani, emocionalnom prejedanju te o poremećajima hranjenja. Pritom se zna da je čak 75 posto prekomjernog jedenja izazvano neugodnim emocijama i drugim emocionalnim stanjima (poteškoćama) te da hrana često biva način suočavanja s problemima. Osobama s prekomjernom tjelesnom težinom i debljinom, jedenje postaje jedina strategija u suočavanju sa životnim izazovima i nemaju uvid u povezanost ovih procesa.

U Zdravom gradu Poreč osmislili smo program još 2009. godine u multidisciplinarnom timu stručnjaka koji se sastoji od psihologa, liječnika, kineziologa te nutricioniste koji i dalje traje i kontinuirano raste interes novih korisnika. Program je specifičan po tome što u centar pažnje stavlja rad na psihičkim procesima, doživljajima, uvjerenjima, odnosu prema sebi, vlastitom tijelu, rad na učenju ostvarivanja svojih uloga uz druge ljude, što postepeno dovodi do promjene ponašanja i promjene navika hranjenja koje postaju trajna vrijednost, a nije cilj isključivo regulacija težine.

Kao psihologinja i psihoterapeutkinja Zdravog grada Poreč koja sam u osmišljavanju programa za osobe s debljinom od samog začetka, mogu reći da je debljina simptom dugoročnog nezadovoljstva i da je to jedan od načina kako si osoba kratkoročno pomaže da bi snizila frustraciju koja je muči, a koja je prisutna u pozadini.