Dejan Gvoić, magistar fizioterapije, osnivač Centra za rehabilitaciju Akrion u Labinu, održao je zanimljivo predavanje u labinskoj sportskoj dvorani mladim rukometašima, njihovim trenerima i roditeljima o tehnološkom napretku i promjeni stila života kroz sport u dječjoj dobi.

- Korištenje tehnologije utječe na razvoj djece, na njihove kognitivne i tjelesne sposobnosti, potvrđuju mnoga novija istraživanja. Svakodnevna upotreba tehnologije povezana je sa sjedilačkim načinom života te općim smanjenjem tjelesne aktivnosti djece i mladih, što postaje gorući problem u svakoj životnoj dobi. Prema podacima nekih istraživanja provedenih na širem uzorku djece u Hrvatskoj, djeca u prosjeku radnim danom provode oko dva sata pred ekranima te skoro 10,5 sati putem raznih medija, a tijekom vikenda to se vrijeme i povećava. Sve to negativno utječe na mlađu populaciju, uzrokuje fizičku neaktivnost, probleme s vidom i koncentracijom, manjak društvene interakcije, izloženost štetnom sadržaju, a na psihološkoj razini dovodi do manjka kreativnosti i problema s pamćenjem. Nedavno objavljeni podaci Eurostata govore da je Hrvatska, između 28 članica EU-a, na 8. mjestu po broju debelih ljudi s indeksom masnoće iznad 30. Prema istraživanju HZJZ-a na uzorku od 11.000 djece, u Hrvatskoj čak 24 posto djece ima prekomjernu težinu, a 13 posto je debele djece, što je ukupno više od trećine maloljetnika.

Posljedice i dobrobiti tehnologije

- Tehnologija ima i loše i dobre strane. Kako je upregnuti za dobrobit zdravlja, u sportskim aktivnostima?

- U slobodno vrijeme mladi sve više vremena provode na društvenim mrežama, igrajući videoigre te gledajući filmove ili serije. Tehnologija je oblikovala i društvenu interakciju, no ovaj problem možemo gledati i s pozitivne strane, ako mu znamo pristupiti. Tehnologijom, recimo, možemo aktivno mijenjati i stvarati nove oblike vježbanja i aktivnosti kao što su aplikacije za vježbanje, virtualni trening i druge online platforme za vježbanje. Sportske aktivnosti mogu biti izvrsna dopuna tehnologiji i pomoći mladima da imaju uravnotežen stil života. Mnoštvo je tehnoloških sprava koje možemo koristiti u sportu, kao što su pametni satovi i senzori, pomoću kojih možemo pratiti performanse i napredak sportaša. Tu su i razne aplikacije za praćenje vježbi i prehrane, za lakše održavanje zdravog i aktivnog načina života.

U zadnje vrijeme se također dosta pažnje posvećuje virtualnoj stvarnosti ili VR tehnologiji koja simulira razne sportske situacije, treniranje refleksa, brzine i preciznosti. Također, sve češća pojava u amaterskom i profesionalnom sportu su videoanalize pomoću kojih pratimo cijeli tijek treninga i utakmica te bolje razumijemo dinamiku pojedinog sportaša, njegove performanse i vještine. Ovakvom kombinacijom vrlo lako postižemo brže i bolje iskorištavanje potencijala sportaša u sportu.

- Kako roditelji mogu iskoristiti tehnološko doba za bolji odnos s djetetom?

- Postoje razne aplikacije za praćenje aktivnosti djece, praćenje rasporeda i organizacije vremena, koje roditeljima koji žele biti što više involvirani u sportske aktivnosti svoje djece omogućuju pristup edukativnim sadržajima ako ga znaju iskoristiti za razvijanje timskog rada s trenerom i fizioterapeutom te isto tako empatije s djetetom kroz medij sporta.

Hrvatskoj odbojkašici radi bandažu gležnja

- Koje su konkretno dobrobiti sporta za razvoj djece u ovo tehnološko doba?

- Razna istraživanja govore o dobrobitima sporta za fizičko i psihičko zdravlje djeteta. S tjelesne ili fizičke komponente govorimo o razvoju motoričkih sposobnosti, povećanju izdržljivosti, povećanju energije u svakodnevnim aktivnostima, održavanju tjelesne težine te razvoju tijela kod djece i adolescenata. Psihički razvoj implementira se kroz smanjenje stresa, anksioznosti i depresije, podizanje samopouzdanja, razvoj discipline te emocionalne i socijalne inteligencije, suočavanje sa strahom i neuspjehom, vrijednosti rada i truda, važnosti cilja i razvijanje timskog duha i suradnje.

Prednosti sporta u ranoj dobi

- Što je cilj bavljenja sportom u ranoj dobi?

- Osnovni cilj sportskih aktivnosti djece i mladih trebao bi biti uravnotežen psihofizički razvoj te odgoj u smjeru razvoja vrijednosti, stavova i navika koje će djeca prenijeti u druge aspekte života. Baveći se sportom, dijete ima priliku tjelesno vježbati i razvijati se, učiti se kompeticiji, raditi na svojem samopoštovanju i samovrednovanju, a sport pruža i mnoge prilike za druženje i stvaranje prijateljstava. Isto tako, djeca koja sudjeluju u sportu općenito su zdravija, postižu bolji uspjeh u školi, imaju bolje razvijene socijalne vještine i više su timski orijentirana. No, uzevši u obzir današnji tempo života i rada te preopterećenost i zasićenost informacijama djece kako u školi tako i u slobodno vrijeme, uz ostale obveze, i sport predstavlja jednu od dodatnih aktivnosti i odgovornosti, tako da je to danas postao pravi izazov kako za dijete, tako i za roditelje.

- Pojasnite nam pojam staklenog zvona u odnosu roditelja i djece.

- Upravo radi toga roditeljima se nekada teško nositi sa sportom kao još jednom obvezom djeteta, pa tako imamo prilike vidjeti da su ponekad dobrobiti prigušene kada su sport i igra pod utjecajem pretjeranog roditeljstva. Prekomjerno roditeljstvo postalo je sve češća pojava u izvanškolskim sredinama, kao što je sport za mlade. Ta sintagma opisuje roditelje koji su pretjerano uključeni u život svog djeteta, neskloni riziku i neuobičajeno zaokupljeni dobrobiti i uspjehom svog djeteta. Tako ih pokušavaju previše zaštititi od raznih ozljeda i "skaču" na prvu čim se nešto dogodi, čime oduzimaju djelomičnu autonomiju djetetu koju je potrebno da ima u sportu. Stoga je od izuzetne važnosti razvijati i odnos roditelja prema sportu. Treba imati na umu da sport privlači dijete zbog zabave, igre i dobrog treninga, a odbija ga od sporta pobjeda kao imperativ, pritisak ambicioznih roditelja, česte ozljede, nedostatan napredak, dosada i ismijavanje. Ono što nerijetko vidim u sportu je česta roditeljska greška u obliku prekomjerne brige za djetetov sportski uspjeh, što može jako opterećivati dijete i uzrokovati dalekosežne posljedice. To uključuje postavljanje nerealno visokih ciljeva pred dijete i može izazvati gubitak vjere u sebe te trajno poremetiti odnos između roditelja i djeteta. Posljedično uzrokuje i promjene raspoloženja i ponašanja na treningu, kao i emocionalno izražavanje. Obično je to treneru i fizioterapeutu signal da se kod djeteta događaju određeni unutarnji procesi koje roditelji ne smiju zanemariti.

U službi glavnog fizioterapeuta Hrvatskog plivačkog saveza na Kupu nacija 2022.

- Kako pravilno podupirati svoju djecu?

- Istraživanja pokazuju da je pretjerano roditeljstvo loše, ali i nedovoljno roditeljstvo također predstavlja problem, pa koja je sretna bilanca i kako to izgleda u kontekstu sporta mladih? Najlakše bi bilo pustiti neka treneri treniraju (i neka dijete ne uspije). Uloga sportskog roditelja je podrška, a ne treniranje. U većini sportskih situacija, sportski trener mladih će učiniti ono što misli da je najbolje za tim. Bitno je učiniti sport za mlade ponovno zabavnim. Upamtiti da sportovi za mlade nisu samo minijaturne verzije profesionalnih i da poanta nije služiti kao sredstvo za slavu ili stipendije. Dopuštajući djeci da na siguran način budu neovisna i da uče iz svojih uspjeha, kao i iz svojih neuspjeha, roditelji potiču vještine suočavanja i otpornost kod svoje djece, što postaje ključna imovina za uspješno snalaženje u raznim životnim izazovima.

Pravovremena dijagnostika

- Sportske ozljede među mladim sportašima sve su češće, zar ne?

- Da, definitivno, bolovi mišićno-koštanog sustava koji zahvaćaju kosti, zglobove ili mišiće mogu uzeti danak ako se ne liječe. Činjenica je da oko trećine tinejdžera doživi ozljedu povezanu sa sportom svake godine. Ovi podaci nam govore o sve većoj incidenciji ozljeda u sportu i sve većoj ulozi fizioterapeuta u sportskom timu.

- Kako izgleda prevencija ozljeda u sportu, napreduje li i koja je uloga fizioterapeuta u tome?

- Prevencija ozljeda u sportu je vrlo važna jer ozljede mogu utjecati na uspjeh sportaša, a ponekad mogu biti i dugotrajne. Bitno je naglasiti da je posao fizioterapeuta u timu prvenstveno vezan za prevenciju ozljeda. Neke od strategija koje koristimo u fizioterapiji su procjena rizika od ozljeda, gdje utvrđujemo faktore rizika za pojedinog sportaša i prilagođene strategije prevencije ozljeda. Poboljšanje biomehanike i specifičnost sporta nam služi za identificiranje biomehaničke disfunkcije i prilagođene vježbe za poboljšanje tehničkih vještina i smanjenje rizika od ozljeda. U tom pogledu koristimo terapijske vježbe koje nam pomažu u jačanju mišića, poboljšanju fleksibilnosti, što smanjuje rizik od ozljeda. Ali ono što bih izdvojio je definitivno edukacija sportaša o važnosti prevencije ozljeda i pravilnoj tehnici vježbanja.

- Izbjegavaju li djeca terapije i rehabilitacijski proces?

- Pretraživanjem brojnih akademskih studija diljem svijeta, utvrdili smo da uobičajeni razlozi zbog kojih bi djeca mogla izbjegavati fizioterapiju uključuju vremenska ograničenja zbog školskih i domaćih obveza, ovisnost o vožnji na dogovorene sastanke i bolne, dosadne ili općenito neugodne vježbe. To pokazuje da moramo zauzeti drugačiji pristup s djecom, na temelju nekih izazova koji su jedinstveni za njih. Istraživanja nam pokazuju da bi razgovor s mladim pacijentima o njihovim preferencijama bio dobar početak za izradu planova liječenja koje će vjerojatnije slijediti. Radi se o tome da odvojite vrijeme da ih pitate koje bi im stvari pomogle da završe vježbu i usredotočite se na strategiju koja bi im pomogla kao pojedincima. Tu možemo koristiti razne metode, kao što su pitanja djeci gdje i kada će vježbati, kakvu opremu imaju, žele li da mama i tata budu uključeni. Zatim pomno poslušamo njihove odgovore i upotrijebimo te informacije za vrlo personaliziran program vježbanja, a ne šablonski pristup. Roditeljima u ovom slučaju savjetujem da učine vježbanje praktičnijim tako što će biti otvoreni za pronalaženje vremena ili mjesta za vježbanje koje se lako uklapa u dnevnu rutinu. Pomozite vježbanju svog djeteta i učinite ga zabavnim, kao što je uključivanje u igre i djetetove omiljene aktivnosti.

S Ivanom Balićem na pripremama reprezentacije

- Koja je važnost pravovremene dijagnostike ukoliko dođe do ozljede, je li to krucijalno? Kako to izgleda u profesionalnom sportu?

- Ono što je bitno u vezi pravovremene dijagnostike je što prije postaviti radnu hipotezu i dijagnozu. Prijevremena dijagnostika u fizioterapiji igra ključnu ulogu u liječenju i rehabilitaciji pacijenata. Što se prije identificira problem, veće su šanse za uspješno liječenje i brži oporavak. Nerijetko rehabilitacijski proces iziskuje dosta truda, vremena i financija pacijenta (roditelja) pa tako odnos fizioterapeuta i pacijenta (roditelja) treba biti u startu zasnovan na zdravim temeljima. Putem pravovremene dijagnostike fizioterapeuti imaju veću preciznost terapije, brže djelujemo na smanjenje boli, skraćujemo izostanak sportaša s terena, preveniramo daljnje ozljede te ono što je danas najbitnije, smanjujemo troškove rehabilitacije i poboljšavamo kvalitetu života sportaša. Ovakvim pristupom anuliramo sve negativne posljedice koje neminovno nastaju prilikom ozljede sportaša na način da sportaš stvara s fizioterapeutom odnos povjerenja, dajemo veću autonomnost sportašu u obliku veće angažiranosti u proces rehabilitacije. Posljedično, imamo sportaša koji je zadovoljniji jer zna što očekivati od terapije i u kojem smjeru ide.

Suočavanje s ozljedom

- Što slijedi nakon što ustanovite ozljedu i odredite tijek terapije?

- Ključno je definitivno postaviti realne ciljeve jer je velika važnost otvorenosti i komunikativnosti, jasnih oznaka napretka. Kada sportaši imaju više "objektivnih dokaza" da se oporavljaju, veća je vjerojatnost da će shvatiti da izlječenje zahtijeva naporan rad i da nije uvijek linearan proces. Nadalje, prakticiramo jasnu komunikaciju i potrebno je razumjeti da jasna dijagnoza nije uvijek dostupna. Međutim, to je sportašima teško jer se boje kada nisu sigurni što im uzrokuje bol. Pružanje lako razumljivog objašnjenja temeljnog problema uvelike pomaže pacijentima da razviju realističnija očekivanja za oporavak.

Prilikom suočavanja s ozljedom kod djeteta bilo kojeg uzrasta, roditelji će sve napraviti za svoju djecu, ali potrebno je poznavati navedene modalitete u radu koje možemo koristiti kako bi djeci uspjeli osigurati bezbrižno bavljenje sportom. Također, nadopuna ovom procesu je odabir kvalitetnih zdravstvenih djelatnika kao nužan preduvjet za saniranje postojećih ozljeda, ali ono što je najbitnije sastoji se od toga da "saniramo" ozljede koje nisu i nikad ne moraju biti "sastavni" dio sporta.

Profesionalni put

Stručnost Dejana Gvoića prepoznao je i Hrvatski odbojkaški savez te ga pozvao da bude službeni fizioterapeut ženske seniorske reprezentacije. Na Mediteranskim igrama u Tarragoni 2018. bio je najmlađi fizioterapeut koji je osvojio mediteransko zlato. Profesionalni put nastavio je u svojoj privatnoj poliklinici, raznim sportskim klubovima, u Plivačkom savezu Hrvatske. Prošao je brojne edukacije iz fizioterapije i kiropraktike, vodio tečajeve o poboljšanju kvalitete života. Sada vodi Centar za rehabilitaciju Akrion u Labinu, gdje objedinjuje fizioterapiju, ortopediju, rehabilitaciju i kiropraktiku.

Povezane vijesti

• Upoznajavnje s radom i treninzima na Danu otvorenih vrata Ženskog odbojkaškog kluba Rockwool, loptački je sport igra, a samim je time lako prihvatljiv za djecu
• U Istru dolazi oko tri tisuće mladih sportaša: CILJ JE POPULARIZACIJA DJEČJE SPORTSKE AKTIVNOSTI
• Opasnost neumjerene upotrebe pametnih telefona: Kako odgajati djecu u digitalno doba