Asertivan stil komunikacije - vještina koja se može uvježbati

Ilustracija (Pexels)

Pokazalo se da je asertivnost povezana s nizom dobrobiti poput višeg samopoštovanja i samopouzdanja, boljim odnosima s drugim ljudima, višom učinkovitosti na poslu i u školi, višim zadovoljstvom u poslovnom okruženju i višim zadovoljstvom u partnerskim odnosima. Također, češća upotreba asertivnog ponašanja vezuje se uz niži doživljaj stresa i niže simptome anksioznosti i depresivnosti

Međusobno se razlikujemo kako ćemo reagirati u situacijama u kojima želimo ostvariti svoja prava ili ciljeve. Zamislite, primjerice, da ste susjedu posudili prijenosni električni roštilj. Objasnili ste mu kako radi i podsjetili da vam je važno da ga čuva jer ga i vi često koristite. Nakon tjedan dana susjed vam vraća roštilj. Kada je otišao, primjećujete da je uređaj oštećen na donjem dijelu. Ima nagnječenje i ogrebotine te jedan od grijača ne radi. Kako biste reagirali?

Pasivan i agresivan stil

Neki od nas samostalno bi kupili grijač i dali se u popravak. Netko više ne bi ni koristio taj roštilj. Susjeda ne bi obavijestili o tome. Ovaj način ponašanja karakterističan je za pasivan komunikacijski stil. Koristan je za izbjegavanje sukoba, no njime zanemarujemo i ne izražavamo vlastite želje, osjećaje i potrebe. Potrebe drugih stavljamo ispred svojih. Zbog toga možemo početi osjećati uznemirenost, nezadovoljstvo sobom, a kasnije ljutnju i zamjeranje drugima. Drugi dobivaju poruku da smo uvijek dostupni za njih, ali mogu razviti i osjećaje krivnje, iritiranosti i sažaljenja prema nama. Često korištenje ovakvog ponašanja može nas dovesti do nezadovoljstva sobom i niskog samopoštovanja.

Netko od nas trkom bi izjurio iz stana, zalupao na susjedova vrata i očitao mu bukvicu o tome u kakvom se stanju vraćaju posuđene stvari. Nakon što bi mu istresao sve što ga ide, jasno bi mu dao do znanja da nam popravi naš ili kupi novi roštilj. Ovakvo ponašanje primjer je agresivnog komunikacijskog stila. Suprotno je od pasivnog utoliko što intenzivno ustrajemo na ostvarivanju vlastitih želja i potreba, ali u potpunosti ignoriramo ili ugrožavamo potrebe, želje i osjećaje drugih. Agresivna komunikacija često uključuje visok ton glasa, ulaženje u tuđi osobni prostor, vrijeđanje drugih, a sve da bismo postigli vlastiti cilj i dominirali situacijom.

Ovim oblikom komunikacije možemo postići ostvarenje svoje potrebe što dovodi do zadovoljstva. S druge strane, može potaknuti agresivnu reakciju sugovornika i dovesti do sukoba ili nasilja. Kasnije možemo osjećati krivnju ili posramljenost. Dugoročno, agresivan komunikacijski stil može dovesti do narušenih odnosa s drugima, potiče ogorčenost drugih, povrijeđenost, izbjegavanje ili želju za osvetom. Ne razvija se iskren, suradljiv odnos, što dovodi do nedostatka prijatelja i usamljenosti.

Slučaj u kojem isprva ne bismo reagirali, no kada sretnemo susjeda rekli bismo nešto poput "Nije li divno nesmotreno uživati u tuđim stvarima?" te bismo očekivali da susjed iz toga shvati svoju krivnju, ispriča nam se i ponudi popravak ili kupnju novog roštilja, karakterističan je za pasivno-agresivni komunikacijski stil. Tada ne izražavamo izravno svoje potrebe, već neizravno pokušavamo navesti drugu osobu na popuštanje izazivanjem osjećaja krivnje kroz sarkazam, cinizam ili ignoriranje. Ovo može biti zbunjujuće za sugovornika jer nema jasnu poruku što nam je potrebno. Dugoročnom upotrebom pasivno-agresivnog stila u drugima se razvijaju osjećaji poput izigranosti i iskorištenosti te se narušava odnos.

Smirenim tonom

Moguće da bi neki od nas u ovoj situaciji otišli do susjeda, smirenim tonom pojasnili da često koristimo roštilj i da smo se neugodno iznenadili kada smo primijetili oštećenja. Staloženim tonom predložili bismo susjedu da nam pomogne u popravku, kupi novi roštilj ili ponudi neko drugo rješenje. Ovakav stil komunikacije nazivamo asertivnim stilom. Odnosi se na način interakcije pri kojem iskreno i jasno izražavamo vlastite želje, potrebe i osjećaje, istodobno uvažavajući i poštujući tuđe želje, potrebe i osjećaje. Uvažavanjem drugih smanjujemo vjerojatnost konflikta, a jasnim komuniciranjem svojih želja i potreba zadovoljniji smo sobom i smanjujemo vjerojatnost da ćemo se osjećati iskorišteno.

Prikladan stil komunikacije ovisi o kontekstu i ishodima koje želimo postići. Svi načini reagiranja su prirodni i imaju svoju svrhu. Kada nadređeni/na ukazuje na pogreške koje smo napravili, u redu je reagirati pasivno i prihvatiti kritiku. Ukoliko nas netko napada i ugrožava, korisno je reagirati agresivnim stilom. Ipak, dobro je težiti asertivnosti jer na taj način stvaramo odnose u kojima smo iskreni i obazrivi prema sebi i drugima. Asertivnost je korisna kada želimo odbiti nerazuman ili opasan zahtjev, kada tražimo pomoć ili uslugu, kada izražavamo neslaganje u mišljenju, kada tražimo da netko prestane s ponašanjem koje nam smeta, kada vraćamo oštećenu robu u dućan i slično.

Za primjenu asertivnog ponašanja potrebna je vježba. Ipak, radi se o vrlo dragocjenoj vještini za osobe u svim životnim razdobljima zbog čega je vrijedna ulaganja truda.

Ti-rečenice zamijenimo Ja-rečenicama

Asertivnost je vještina koju se može uvježbati i koju svatko od nas može usvojiti. Koraci koji pritom mogu pomoći su:

uočiti razliku između pasivnog, agresivnog i asertivnog ponašanja
prepoznati situacije u kojima se ponašamo neasertivno
promatrati asertivno ponašanje druge osobe
umjesto rečenica koje započinju s "Ti…", poput "Ti si neuredan/na", koristiti rečenice koje započinju s "Ja…", na primjer, "Ja se osjećam manje vrijednom kada ostaviš prljave čarape na podu u dnevnom." Ti-rečenice mogu potaknuti osjećaj napada i obrambeni stav kod sugovornika. Ja-rečenicama omogućujemo drugoj osobi da sazna naše potrebe i otvaramo prostor za komunikaciju
dati do znanja drugoj osobi da razumijemo i njihovu stranu, primjerice "Znam da si žurio/la na trening"
predložiti rješenje, što očekujemo od osobe, poput "Želio/la bih da idući put čarape staviš u perilicu"
vježbati u mašti
vježbati s prijateljem, članom obitelji…
pokušati u stvarnoj životnoj situaciji
nemojte odustati