Pune tri godine molila je roditelje da je puste u štalu i da počne sa satovima jahanja. Majka se, u početku, protivila, jer se i sama bavila tim sportom i znala je koliko ih odricanja čeka. Međutim, kako to obično biva, nakon tri godine više nije bilo ni jednog razumnog argumenta protiv, pa je dočekala svojih pet minuta i postala članicom Konjičkog kluba Medulin i upisala školu jahanja.

More suza

Kratke su ovo crtice o počecima jahačke "karijere" Puležanke Mije Matić, jedne od najmlađih istarskih jahačica koja sada, nakon početničkih "grešaka", niže uspjeh za uspjehom. Posljednji od njih je prvo mjesto u "bronze touru" nedavno održanog Istra kupa, no ne i posljednji. Pobjeda u "bronzu" bio je najljepši način za oproštaj od utakmica visine 0.90 metara, jer su Mia i njezina kobila Ruma odlučile preći na visinu prepona od metar i osvojile su treće mjesto na istoimenom natjecanju. I tu neće stati.

PEHAR I OSMIJEH - Mia Matić

Počeci su, kaže, bili teški. Nakon završene škole jahanja, počinju i prvi pravi problemi. Klub čiji je još uvijek član nije posjedovao konja za najam, pa je silom prilika, u obitelj stigla kobila po imenu High Star. Mia je počela s treninzima kod renomiranog trenera i bivšeg reprezentativca Hrvatske Davida Buića. Nažalost, trener Buić ubrzo zaključuje da Star nije kobila za dijete tog uzrasta. Nakon more prolivenih suza, Star odlazi u mirovinu, a u obitelj stiže nova kobila, Ruma, koja je i danas, nakon dvije godine, Mijina "životna partnerica".

Postale tim

Ruma je, pojasnila je, hrvatski toplokrvni konj uzgojen u Barbanu, kod Gvida Babića koji ju cijeli njen život prati kao potkivač. Potomak je Rardija, licenciranog Holstein pastuha kojeg je, još prije dvadeset sedam godina, iz Beča uvezao Rade Buić, i kobile Indian Dream uvezene iz Engleske. Stara je 14 godina i kupljena je od Anje Kanjir, koja je s njom postizala zavidne rezultate u Hrvatskoj i na međunarodnim turnirima, te bila članica hrvatske reprezentacije. Iako su Miju mnogi odgovarali od kupnje tako jake kobile za dijete od jedanaest godina, s punom vjerom u savjete trenera Buića, Ruma i Mia postale su tim.

Iako su na početku imale "problema" jer su utakmice u njenoj kategoriji bile "idealno vrijeme", što Rumi, obzirom na njenu brzinu, nikako nije išlo u prilog, na koncu su se uloženi trud i vjera isplatili, i Mia i Ruma postaju pobjednice. Sve ovo ne bi bilo moguće, zaključuju iz obitelji Matić, da ne postoji ogromna ljubav i povjerenje između djeteta i konja, dva najbolja životna prijatelja.

PRVENSTVO HRVATSKE U TRČANJU NA 12 SATI

MARKO MARKOVIĆ I MADY BUIĆ ISTRČALI OSOBNE REKORDE: Trčati 12 sati mogu samo oni koji su jaki i u glavi i u nogama

Jake istarske snage Marko Marković i Mladenka Buić

Na atletskom stadionu Mladosti 12. studenog u organizaciji AK Sljeme održano je drugo Prvenstvo Hrvatske u trčanju na 12 sati, odnosno međunarodna utrka ultramaraton Zagreb 12h. Svi ultraši koji su trenutno u pogonu sjatili su se u želji da se iskušaju u ovoj disciplini.

Nastupilo je 76 ultramaratonaca među kojima i dvoje Istrana, Puljanka Mladenka Buić koja je branila boje AK Sljeme i rođeni Puljanin s porečkom adresom Marko Marković koji je trčao upravo za porečki klub AK Maximvs čiji je i član. I to nakon samo dva i pol mjeseca što su odradili Ultra trail Mont Blancu utrke, ovaj istarski dvojac odvažio se i na ovaj "ultra" izazov!

Pad na 80. kilometru

Svi su trkači radili krugove od 1.400 metara po stazi u okolici stadiona tijekom 12 sati. Najveću kilometražu ostvario je Luka Videtič, najbolji ultramaratonac Slovenije, koji je u 12 sati pretrčao čak 148 kilometara, 8 kilometra više od drugoplasiranog Hrvoja Vlašića koji je ujedno i postao prvak Hrvatske na 12h.

Marko Marković u istom je vremenskom periodu istrčao 117 kilometara i ostvario novi osobni rekord. Mady Buić istrčala je ukupno 107 kilometara i utrku je završila na 33. mjestu u ukupnom poretku i kao 11. žena.

- Unatoč hladnom vremenu, povremenoj kiši i doslovnom padu na 80. kilometru gdje sam ozlijedio dlanove, koljeno i rame, jako sam zadovoljan istrčanim novim osobnim rekordom. Kad bi mi netko rekao krajnji rezultat prije godinu dana rekao bih da je lud! Kakva utrka! Ostvario sam 20 kilometara više nego lani i svega dva kruga manjka za normu D ultramaratonske reprezentacije te u gotovo par godina popravio rezultat za više od 30 kilometara, prenio nam je svoje dojmove Marković.

Pritom se zahvalio svojoj obitelji na velikom suportu, prijatelju Vladimiru Dobrivojeviću na pomoći te uputio jedno veliko hvala Miroslavu Vraniću treneru porečkog AK Maximvs.

- U zadnjih par mjeseci ušao sam u direktan kontakt s trenutno najboljim ultramaratoncem svijeta Aleksandrom Sorokinom iz Litve koji je, nakon što sam ga kontaktirao iskazavši mu približnu željenu kilometražu, odmah prionuo na posao i počeo mi tako slati tjedne ultra trkačke programe. Radili smo svega tri mjeseca on-line pošto se bio pripremao sredinom rujna za Europsko prvenstvo na 24h koje se održalo u Veroni u Italiji na kojem je on i pobijedio s novim svjetskim rekordom od istrčanih 320 kilometara. Moram napomenuti da se ne radi o "običnom čovjeku", već "vanzemaljcu" i svjetski poznatom sportašu koji od rujna ove godine drži sedam svjetskih rekorda na utrkama ultramaratona i to na 100 kilometara staza, 100 milja cesta, 100 milja staza, 6h ultra, 12h ultra staza, 12h ultra cesta i 24h cesta. Nedavno je srušio i rekord star preko 20 godina legendarnog Grka Yiannis Kourosa koji je od sedamdesetih pa do devedesetih palio i žario svjetskom scenom ultra maratona te osobe koja još uvijek drži rekorde na utrkama od 48h, 6 dana, 1000 km i 1000 milja, gotovo u dahu rekao nam je Marković.

Marko Marković na Prvenstvu Hrvatske u 12-satnom trčanju

Priznaje i da mu je taj način treniranja po programu Aleksandra Sorokina bio doista nepoznat jer se radi o čistim programima za cestovne ultraše i dulje distance, s redovno dva treninga dnevno uključujući jako puno kilometara.

Mady u cilju 11. žena

- No, znao sam da će, ako budem slijepo slijedio njegov plan, skrojen prema mojim trenutnim mogućnostima, sve biti top. I tako je i bilo. Kako je rekao jedan gospodin na utrci "za ovo je potreban nadljudski napor, jer trčati 12 sati mogu samo oni koji su jaki i u glavi i u nogama; to što su oni istrčali, mnogi ne prehodaju mjesecima", zaključio je Marković i tek kratko poručio - idemo jako u 2023. godinu po nove rekorde!

I Mady Buić nije krila zadovoljstvo.

Mady Buić je ove godine otrčala šest ultri

- Za razliku od traila, ovdje se radi o cestovnoj podlozi i dijelom tartana, i staza je ravna. Međutim, tijelo je više manje u istim pokretima i upravo zbog toga i jednoličnosti terena, ova utrka ima svoju težinu. Utrku sam završila, dakle, na 33. mjestu u ukupnom poretku, te kao 11. žena, s ukupno istrčanih 107 kilometara. Kao i svaku ultru do sada odradila sam ju uz suport Inota, i kćeri Viktorie koja je uvijek sa mnom u mislima i koja zna u kojem trenutku treba nazvati mamu, kaže nam Mady, inače glavna sestra Službe za internu medicinu Opće bolnice Pula, prva i jedina Hrvatica koja je istrčala Ultrabalaton utrku od 211 kilometara.

Ovo joj je bila šesta ultra odrađena samo u ovoj godini, a već ima velike trkačke planove za 2023. godinu, iako si je, uz brojne obaveze, od ove godine dodala još jednu - studentica je na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, na diplomskom studiju sestrinstva.

- Veliko hvala Valamaru i Bauerfeindu, kao i svim mojim prijateljima, radnim kolegama na podršci, koji me prate i misle na mene dok trčim, poručila je Mady.

MTB Na Grobinštini održano 1. kolo Zimske lige Istre i Kvarnera

Roberto Vidoni slavio na natjecanju koje je okupilo čak 156 vozača

Prvo kolo i otvaranje 15. sezone MTB zimske lige Istre i Kvarnera odigralo se u blizini mjesta Podkilavac na Grobinštini. Pri samom dolasku na područje utrke bilo je jasno kako će organizator imati problema sa startnim lukom. Puhala je bura koja je na mahove bila izuzetno snažna i nosila sve pred sobom pa i trake kojima je bila označena staza. No, pored bure bilo je tu i sunca koje je svima bilo podsjetnik na zadnje sunčane tjedne pa se nekako i bura u mislima anulirala. Startovi dječjih utrka su, kako je i bilo najavljeno, počeli od podneva, dok je glavna utrka ipak nešto i kasnila.

Start dječje utrke

Na samom startu u 4 zasebne utrke i 17 starosnih kategorija pojavilo se ukupno 156 natjecatelja što je svojevrsni rekord za ovu stazu. Prvi su na redu bili najmlađi natjecatelji u kategoriji U7 kod curica i dječaka gdje su prva mjesta zauzeli Enia Sabadin (BK Grobnik) i Žan Pregl (SD Strahovica). Nakon najmlađih uslijedio je i drugi start za natjecatelje u kategorijama U9 i U11 kod dječaka i djevojčica na nešto dužoj i težoj stazi od prethodne. Kod dječaka U11 kategorije stazom je dominirao Bor Križan (MTB Trail Center Kočevje), a kod djevojčica najbrža je bila Nicole Nižić (BK Grobnik). Kod U9 kategorije pobjede odnose Stefani Štrucelj (BK Grobnik) te Nace Špenko (SD Strahovica). Najbrži natjecatelji utrke uzrasta U13/U15 ove nedjelje bili su Lenart Dejak (MTB Trail Center Kočevje) i Gea Sabadin (BK Grobnik) u kategoriji U15 te kod dječaka kategorije U13 Enej Bartolme (MTB Trail Center Kočevje).

Najbolji seniori

Prvi je ciljem glavne utrke prošao Roberto Vidoni (SC Cottur ASD) inače prvi i u svojoj U50 kategoriji. Drugi je bio Milo Pilki (BK CRO MTB) koji je ujedno najbrži natjecatelj U40 kategorije, a treći Eric Stipić ujedno i najbrži natjecatelj kategorije U19. U ženskoj konkurenciji slavila je Donatella Cosliani (SC Cottur ASD) ispred Romine Marušić (BK Novigrad).

Sljedeće, drugo kolo lige održat će se u nedjelju 20. studenog na istočnoj obali Istre. Domaćini na tom području će biti Bike Centar Rabac i BK Albona 1921.

Pokrovitelj priloga

Povezane vijesti

• U Puli nova sezona škole trčanja
• Nezaobilazna destinacija za sve ljubitelje outdoor sportova: PRVA HRVATSKA OUTDOOR KONVENCIJA I UTRKA LIM BAY
• DIJAGONALA LUĐAKA: Četiri Umažana na jednoj od najtežih trail utrka na svijetu