Zamislite sjeverni Jadran kao ogroman, živahni podvodni grad u čijem funkcioniranju fitoplankton, njegovi najmanji stanovnici imaju veliku ulogu. Oni uzimaju ugljični dioksid i pretvaraju ga u hranu koju mogu koristiti druge morske životinje. To ih čini primarnim proizvođačima hrane jer su na samom početku prehrambenog lanca mora. Bez njih, kao da ne postoji prva karika u prehrambenom lancu koju sve ostale životinje trebaju da bi preživjele. Sve od najmanjih virusa i bakterija, pa do velikih riba i morskih sisavaca, ovisi o tome koliko dobro fitoplankton može obavljati svoj posao. Ako fitoplankton ne može dobro raditi zbog promjena u svom okolišu, to utječe na sve što dolazi poslije njih u lancu prehrane.

Štite more

- Dramatične promjene u fitoplanktonu, koje smo opisali u ovom istraživanju, jasno pokazuju da se u Jadranskom moru događa nešto važno. Takve promjene mogu imati snažan utjecaj na cijeli morski ekosustav. Za znanstvenike je iznimno važno pratiti te procese jer nam pomažu da bolje razumijemo šire i sve složenije promjene koje primjećujemo, poput promjena u broju i vrstama riba ili u općem stanju zdravlja mora. To znanje nam omogućuje da bolje planiramo i učinkovitije štitimo naše more, objašnjava Ivan Vlašiček, doktorand u Laboratoriju za evolucijsku ekologiju i prvi autor na radu.

Plankton iz Sjevernog Jadrana

Naime, uz Ivana Vlašičeka i dr. sc. Pfannkuchena ovaj tim znanstvenika u kojem se provodi jedan od najdugovječnijih i interdisciplinarnih programa promatranja morskih ekosustava u Mediteranu čine dr. sc. Daniela Marić Pfannkuchen, dr. sc. Mirta Smodlaka Tanković, dr. sc. Ana Baričević, dr. sc. Nataša Kužat, doktorandi Mia Knjaz, Lana Grižančić i Ivan Podolšak te dr. sc. Tjaša Kogovšek, i istražuju kako se različiti morski organizmi ponašaju, kako rastu i kako se međusobno povezuju, baš kao što bi nekom promatrao kako se razvijaju i mijenjaju različiti dijelovi jednog velikog grada.

(Snimila Nina Orlović Radić)

U ovom istraživanju po prvi puta su pokazali kako se zajednice fitoplanktona mijenjaju tijekom vremena i prostora. To znači da su uspjeli pratiti i objasniti kako se fitoplankton ponaša i kako se njihova ponašanja mijenjaju zbog različitih uvjeta u okolišu, kao što su temperatura, slanost mora ili količina hranjivih tvari.

Dramatične promjene

Znanstvenici su primijetili da su tijekom posljednjeg desetljeća uobičajeni obrasci po kojima se fitoplankton razvija i raste, postali sve manje stabilni i predvidljivi. To znači da fitoplankton više ne reagira na uvjete u okolišu na način na koji su znanstvenici ranije mogli lako predvidjeti. Praćenje ovakvih promjena iznimno je važno jer sjeverni Jadran ima ključnu ulogu u cirkulaciji morske vode kroz cijeli Jadran. Kao što promjene u jednom dijelu grada mogu utjecati na promet u cijelom gradu, promjene u biološkim, kemijskim i fizičkim svojstvima sjevernog Jadrana mogu utjecati na živi svijet u cijelom Jadranu. Primjerice, ako fitoplankton ne može pravilno obavljati svoju ulogu u apsorpciji CO2 ili proizvodnji kisika, to može imati velike posljedice za sve morske životinje i biljke koje ovise o zdravom i stabilnom okruženju da bi preživjele.

(Snimila Nina Orlović Radić)

Rezultati ovog istraživanja dodatno su važni jer mogu služiti kao važne smjernice za donositelje odluka i znanstvenu zajednicu i to kod donošenja mjera i strategija za zaštitu morskih ekosustava. Dr. sc. Martin Pfannkuchen, voditelj laboratorija i dopisni autor na radu, naglašava važnost ovih rezultata ističući i da ovo istraživanje pruža ključne uvide u indikatore ekoloških promjena u Jadranu, dok dramatične promjene koje smo dokumentirali odražavaju hitnu potrebu za adresiranje ekoloških pritisaka koji redefiniraju strukturu i funkciju morskog ekosustava.

- Vrlo je važno da moramo biti svjesni da ovaj eko sustav nije isti kao što je bio prije dvadeset i više godina. To znači da nam on više neće služiti na način kao što nam je služio do sada. U konačnici, moramo biti spremni na dramatične promjene, upozorava dr. Pfannkuchen dodajući, kako znanstvenici ne znaju kakve će se sve promjene dogoditi, ali i da im se ono što danas vide - ne sviđa!

Konkretno, osvrnuo se na prisustvo nekih riba, koje nije sigurno dirati ni jesti, koje se danas u moru nalaze poput napuhače ili ribe lav, koje do jučer nisu bile u Jadranu.

- Prije je sve bilo jestivo, benigno, neotrovno, ali sada to više nije tako, kaže znanstvenik, objašnjavajući i da upravo ovaj tim promatra i proučava te promjene u kojima nažalost uočavaju sve više toksičnog.

Akumulacija

Govoreći o tome što su znanstvenici uočili tijekom 24 godine istraživanja, dr. Martin Pfannkuchen je naglasio i da su upravo posljednja dva desetljeća označila i kulminaciju svega onog što se činilo posljednjih četrdeset, pedeset godina.

- Zadnjih dvadeset godina imamo kulminaciju svega onog što smo činili ranije. Sada nam sve dolazi na naplatu iz razloga što su te promjene sve uočljivije i vidljivije. A kako smo se doveli u ovu situaciju? Akumulacijom! More je naime, jedan sustav koji sve apsorbira do jedne granice. No, doveli smo se do te granice kada više ne može apsorbirati bez promjena. Te promjene mi relativno brzo vidimo jer živimo na Jadranu koje je relativno malo more s jako puno antropogenog utjecaja, znači utjecaja ljudi. Međutim, te iste promjene koje tu vidimo, vidjet ćemo i u ostatku Mediterana, Atlantiku, Indijskom oceanu ali znatno kasnije, kaže dr. Pfannkuchen, poručivši da je sada (a nesumljivo da je to bio i ranije) trenutak da krenemo od sebe, i u konačnici za sebe.

(Snimila Nina Orlović Radić)

Dodajmo, i da Centar za istraživanje mora u Rovinju, sastavni dio Instituta Ruđer Bošković, nastavlja predvoditi u interdisciplinarnom istraživanju morskih ekosustava. Neprekidni napori znanstvenika Centra pridonose stjecanju ključnog znanja za održivo upravljanje morskim resursima i očuvanje morskog života, osiguravajući da sjeverni Jadran ostane živahna i produktivna morska regija za buduće generacije.

(Snimila Nina Orlović Radić)

Istraživanje je financirano sredstvima Hrvatske zaklade za znanost, te podržano EU projektima JERICO-S3 u okviru programa Obzor 2020, te projektima AdriaClim, Marless i Cascade financiranih iz programa Interreg Italija-Hrvatska te objavljeno u uglednom znanstvenom časopisu "Frontiers in Ecology and Evolution" i temelji se na analizi podataka o bioraznolikosti fitoplanktona prikupljenih tijekom posljednje 24 godine.