Ilustracija (Pexels)
U današnjem digitaliziranom svijetu, videonadzor igra ključnu ulogu u očuvanju sigurnosti u urbanim sredinama. Primjenom ove tehnologije, postiže se viša razina zaštite ljudi i imovine na javnim prostorima. Gradovi i općine sve više prepoznaju vrijednost videonadzora te ga sve češće koriste, ne samo radi osiguranja sigurnosti, već i za rješavanje problema poput nepravilnog zaustavljanja i parkiranja vozila.
Paralelno s time sve češće javljaju se zahtjevi u kojima pojedinci traže snimke videonadzora s javnih površina, primjerice, u slučaju oštećenja automobila ili sličnih incidenata. Često se takvi zahtjevi odbijaju i snimke se predaju samo na zahtjev nadležnih tijela. Međutim, mnogi nisu svjesni da imaju pravo pozvati se na svoja prava iz GDPR-a i zatražiti pristup svojim podacima, uključujući i dobivanje kopije snimke videonadzora na kojoj su zabilježeni.
Kada govorimo o dobivanju kopije snimke videonadzora, većinom nam je svima poznato da tijela poput policije ili suda imaju ovlasti zatražiti takvu snimku a subjekti su je dužni predati ukoliko je posjeduju. Međutim, važno je istaknuti da dobivanje kopije videozapisa snimljenog na javnoj površini nije rezervirano isključivo za tijela javne vlasti. Prema Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR), svaka osoba koja je snimljena na takvom videonadzoru ima pravo zatražiti pristup svojim osobnim podacima i dobivanje kopije snimke na kojoj je zabilježena. U tom slučaju ključno je znati na koji rok se snimke pohranjuju.
Minimalni rok pohrane za videonadzor javnih prostora iznosi 168 sati, dok najduži može biti šest mjeseci, osim ako specifičnim propisima nije određeno drukčije. U svakom slučaju, točan rok pohrane trebao bi biti jasno naveden na obavijesti o videonadzoru postavljenoj na mjestima gdje se provodi nadzor. Tijekom tog razdoblja, subjekt koji provodi videonadzor dužan je osigurati pristup osobnim podacima i omogućiti dobivanje njihove kopije.
Važno je imati na umu da kada želimo dobiti kopiju videonadzornog snimka na kojem smo zabilježeni, trebamo se aktivno pozvati na to pravo. Nije dovoljno samo zatražiti pristup svojim osobnim podacima, već je nužno i izričito zatražiti dobivanje njihove kopije u skladu s odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR). Pri tome nije potrebno pružati bilo kakvo objašnjenje zašto to želimo. To je naše pravo koje nam pripada i za njegovo ostvarenje ne moramo navoditi niti imati razloga. Jednostavno, ako smo snimljeni, imamo pravo pristupa snimci, bez potrebe za dodatnim objašnjenjem ili opravdanjem.
Dakle, ako želimo dobiti kopiju svojih osobnih podataka snimljenih videonadzornim kamerama, moramo se o tome jasno izjasniti i tražiti pristup tim podacima u skladu s GDPR. Samo tako možemo dobiti kopiju snimke, stoga je bitno biti upućen u svoja prava kako bi ih koristili kad god nam je to potrebno, poručuje Ines Krečak stručnjakinja za zaštitu podataka iz Centra Feralis.