UZ CRKVU SE VEŽE LEGENDA O PLEMIĆU

KAMO ZA VIKEND: Treking bez ruksaka (bar ne velikog) ili ugodna šetnja od Bala do crkve Svetog Petra na Vrhu

| Autor: Enes SEFERAGIĆ ENKI


Bolje reći šetnja, jer 12 kilometara, koliko je potrebno da iz Bala stignete do crkve Svetog Petra na Vrhu i natrag, nije treking u pravom smislu te riječi ali je ugodna i nimalo naporna šetnja prirodom do mjesta koje vas neće ostaviti ravnodušnim.

Do lijepog, urednog i vegetacijom bogatog šumskog proplanka u kojem dominira stijena, a na stijeni crkva Svetog Petra na vrhu ili na stijeni, netko je i tako zove.

Do istog mjesta možete stići i sa željezničke stanice Savičenta, udaljenost je otprilike ista. Postoje putevi i iz drugih mjesta no makadamski put iz Bala koji počinje odmah preko puta uljare Grubić meni osobno čini se najjednostavniji i označen je kao biciklistička staza 690. I inače je taj kraj jedan mali biciklistički raj.

(Snimio Enes Seferagić Enki)

Ako svemu pridodate lagani uspon na uzvisinu s pogledom označenu putem kao foto point (oznaka za put prema gore nalazi se kilometar od Bala) na koji obaveza radi ovog puta nisam stigao, dodati ćete svojoj šetnji još nešto manje od dva kilometra u oba pravca te vjerojatno uživati u pogledu na Bale, more i sve ono što ja nisam vidio. Vrlo skoro uzeti ću si više vremena no ovog puta žurba me vratila autu umjesto pogledima.

Crkva Sv. Petra na stijeni malena je i nažalost devastirana, a stijena na kojoj se nalazi nešto je veća od nje same. Legenda kaže kako je u 17. stoljeću plemić koji se našao u teškoj nevolji bježeći na svom konju pred grupom konjanika, uvidjevši da ga sustižu, u jednom je trenutku odlučio napustiti konja i sakriti se na stijeni, gdje se sada nalazi crkva. No i oni su se spustili s konja i počeli ga tražiti a on nastavio bježati prema lkovi Tondulon u blizini. Znao je, ako ga nađu - to znači umrijeti. Odlučio je ne predati se, već se baciti u ponor na suprotnoj strani od svojih progonitelja.

(Snimio Enes Seferagić Enki)

U trenutku prije nego što se bacio pogledao je prema nebu i pomolio se: "Sveti Petre, pomozi mi". Desilo se čudo, umjesto u ponor pao je u grmlje te ostao je živ i neozlijeđen, na sreću i neprimjećen od progonitelja te je uspio pobjeći. Nakon nekog vremena dao je sagraditi crkvu svetom Petru s na stijeni, jer spasio mu je život. Ne zamjerite, prepričao sam vam to po sjećanju.

Naći ćete na internetu puno zanimljivih tekstova o toj crkvici, osobno vam mogu preporučiti onaj na blogu Hello Istra. Što da vam napišem, staza je ustvari ugodan makadamski put, kilometar do crkve šumski a crkva i krajolik oko nje zaista su vrijedni to malo truda, da protegnete noge u šetnji prirodom.

(Snimio Enes Seferagić Enki)

I bez žurbe, neka se mali ruksak ipak nađe bez obzira na naslov. Malo toplog napitka, sendvič i poneka majica ili lagana jakna poželjni su u sada već zimsko doba. Ili jednostavno sačekajte proljeće, ljepše dane, posjetite usput Tondulon i eto vam laganog, lijepog i zanimljivog poludnevnog izleta. I ne zaobiđite šetnju Balama nakon izleta. U Balama je uvijek lijepo i mirno.

(Snimio Enes Seferagić Enki)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter