U jednom trenutku osvrnuo sam se oko sebe pomislivši, kakva slučajnost, netko je sa sobom ponio čaj od kadulje, a oko nas je ima na svakom koraku. Međutim, desio se korak, stao sam u kadulju, a miris vam ne mogu opisati.

Uvjeren sam da ste u Plominu bili. Barem kroz njega prošli. Nekada istočna vrata Istre, Flanona, Plomin je mjesto gdje se planine strmo ruše u more te je, kao takav, kroz povijest često bio strateški važan uzak prolaz od kvarnerskog djela prema južnoj i unutrašnjoj Istri.

I kao što vam na nekoliko kilometara udaljenom vidikovcu pogled bježi prema moru i otocima, tako vam u Plominu pažnju privuku strme stijene iznad njega. Možda je netko i pomislio kakav bi pogled bio s tih stijena te kako bi tamo stigao. Pravo gore iz mjesta sigurno ne. Može se, ali to putovanje nikome ne bih preporučio. Avanturisti i alpinisti, samo navalite. Probao sam dva puta. Jednom prilikom bilo nas je trojica plus paklena vrućina. U sjećanju su mi ostali česti uzdasi i povici poput "Oho, pa ovaj poskok je dug dva i pol metra i uopće nije hopskok"; "ooo, che ragno come una polpetta…" ili "pazi kamen??"

Znam, ispravno bi bilo da sam rekao pazi odron kamenja, ali kako bi na ovakvom terenu i mogao pasti samo jedan kamen?! Uglavnom preko strmih sipara i nešto malo penjanja stigli smo gore i sjeli u travu okruženi gljivama. Gljivama, da. Onda još nije bio opožaren, taj je krajolik izgledao potpuno drugačije nego danas. Od tada je prošlo dosta vremena, da bih u posljednjih šest godina često počeo odlaziti na Plominske gore i otkrivati njihovu nestvarnu ljepotu. Ljeti ne idem, prevruće je, ali svako drugo godišnje doba te niske planine, brda rekao bih, izgledaju potpuno drugačije.

U jesen su pune kadulje i rijetkog, ali lijepog cvijeća, zimi podsjećaju na kamenu pustinju, a u proljeće na rajski vrt prepun cvijeća i boja.

Postoji do gore put iz Plomina. Dobro je označen i prolazi šumama desno od stijena koje se uzdižu iznad gradića. Ipak, najljepše putovanje plominskim gorama započinje i završava na vidikovcu gdje se sada nalazi hotel i restoran "Flanona". S vidikovca treba krenuti nekih stotinjak metara cestom prema Rijeci te makadamom lijevo gore do žicom ograđene postaje vodospreme ili čega već, nije ni važno. Do tuda ćete stići za pet minuta i ugledati dobro utabanu stazu koja vodi prema vrhu, a s tog vrha na sljedeći, a sa sljedećeg na treći, a s tog na… i tako dalje. Nemojte se preplašiti. U pitanju je optička varka. Ti nanizani vrhovi zaista postoje, ali su samo naizgled daleko. Od jednog na drugi trebat će vam 15 minuta laganog hoda nimalo napornim ni strmim putem.

Staza je lijepo utabana, ali slabo označena rijetkim planinarskim markacijama i ponekim čuljkom. A ponekad se uza sve te poglede, vizure, samoniklo bilje i što-ti-ja-znam što teško još i koncentrirati na praćenje puta. Ne brinite, ne možete daleko. Tom slabo označenom stazom prelaziti ćete s brežuljka na brežuljak i uz poglede na Plominski zaljev i okolicu nakon najviše sat i pol vremena stići do velike livade. Tih sat i pol znači da ćete često zastajkivati i uživati u krajoliku. Na livadi se put nastavlja za Bukovo i na Sisiol, ali to je već prava planinarska tura od više sati hoda. A naše male Plominske gore pružit će dovoljno svakom rekreativcu, a ako ste k tome i ljubitelj fotografiranja, vašoj sreći neće biti kraja.

Stari suhozidi poslagani u krugove puni, jesenjim lišćem obojanih stabala, panorama, samoniklo i endemsko bilje i još i još i neću više ni pisati. Prošećite i uživajte!

Dobra obuća, voda, nešto hrane podrazumijevaju se. S velike livade u kojoj trenutno borave još veće krave popnite se na par obližnjih uzvisina. Najljepši pogledi su upravo s one uzvisine iznad same livade pa se za prolaz "dogovorite" sa stadom ili ih obiđite. Tih sedam, sedam i pol kilometara gore i natrag i tristotinjak metara visinske razlike izlet je koji bih preporučio svakom, i vodio koga god me pita.

Naše tijelo nije naviknuto, ni stvoreno za statička stanja i dugotrajno održavanje nekih položaja, kao ni prisilne pokrete ili one koji se stalno ponavljaju. Tako se narušava pokretljivost i gipkost zglobova, pojačava napetost mekih tkiva, a rezultat je to činjenice da velik broj pokreta radimo posve automatski, bez razmišljanja. E to na Plominskim gorama nećete moći, razmrdat ćete svaki zglob i mišić na tijelu. Zato polako i s guštom. Izlazite što češće vani, u prirodu, na svima pristupačna lijepa brda i planine. Istra time obiluje. A priroda je prava škola radosti i rasadnik zdravlja i energije. Po povratku vidikovac ili Plomin, kava ili sok, tiramisu ili kremšnita…

Povezane vijesti

• NEODOLJIVA ĆIĆARIJA U JESENJIM BOJAMA: Tihi jesenski zov planine na sjeveru Istre prilika je za posjet već predstojeći vikend
• KRALJICA ĆIĆARIJE: Ima nečeg što na Gomili osjećam, neku vrstu radosti i dubokog zadovoljstva
• ĆIĆARIJA: Gore, na vrhu neki je drugi svijet, neki drugi vidici, neki drugi osjećaji