Feručo Lazarić: Najbolji osjećaj je kada dođete gore, taj osjećaj pobjede

Feručo Lazarić: Ja sam aktivniji sada kada sam slijep nego prije (Snimio Dejan Štifanić)

Pjesmom "Život je lijep kad si slijep" započelo je u Dnevnom boravku Rojca predstavljanje dviju knjiga slijepog planinara i člana Planinarskog društva Glas Istre Feruča Lazarića iz Savičente. Riječ je o knjigama "Planinarenje na slijepo" i "Na drugi način lijepo". Kome je trebala jedna jača doza optimizma, mogao ju je naći upravo na ovom mjestu slušajući nevjerojatne ali potpuno istinite priče čovjeka koji je u 40. godini života potpuno oslijepio, no umjesto da se preda, danas 68-godišnji Istranin novi smisao života pronašao je u planinarenju. Kako je na početku konstatirala Maja Jokanović koja je vodila razgovor, "zbog Feruča su mnogi progledali".

Nakon što je oslijepio, promijenio je – sebe

Jokanović je raspoloženog Lazarića pitala stoga jedno sasvim logično pitanje, a to je - Kako Lazarić "vidi" planine? Lazarić je očito očekivao to pitanje i njegov je odgovor sasvim jednostavan, a to je da iako ne vidi, on dok se penje osjeća mirise, čuje ptice kako pjevaju, čuje potoke kako žubore ili grane kako se njišu, no kako kaže, jedna stvar je najbolja od svega: "Najbolji osjećaj je kada dođete gore, taj osjećaj pobjede, kontakta s prirodom...", oduševljeno je komentirao Lazarić za kojeg je planinarenje i druženje i gastronomija.

(Snimio Dejan Štifanić)

Ovaj bivši Uljanikovac nakon što je oslijepio shvatio je da nešto mora promijeniti i promijenio je – sebe. Okrenuo se onom što može kao slijepa osoba.

Popeo se na Triglav, Karpate, Olimp

- Mi slijepi možemo puno, kaže Lazarić i to je dokazao svojim primjerom. Osim što planinari, objavio je i ove dvije knjige "Planinarenje na slijepo" i "Na drugi način lijepo", a u međuvremenu se popeo na Triglav, Karpate, pa čak i Olimp u Grčkoj, a propješačio je i Via Adriaticu, 1100 km dugu pješačku stazu od Istre do Dubrovnika.

Nijedan od ovih pothvata nije napravio sam jer kao slijepa osoba uvijek mora imati pratnju, a to mu je u početku bila supruga koja je onda dobila išijas i morala je prekinuti s tim.

Dvije godine planinario je i s planinarima iz Zagreba i polako se osamostalio. Kako bi skrenuo pažnju na sebe i na slijepe osobe odlučio se popeti na Olimp u Grčkoj.

- To je težak, opasan put, ali ja sam to htio, kazao je Lazarić. Prognoza tih dana dok su se on i kolege iz Beograda trebali popeti na planinu, najavljivala je ružno vrijeme, kišu koja je njih na koncu jedva okrznula. Nakon tog podviga nije mu bio problem naći pratnju za uspon na Triglav i Karpate. Upravo mu je uspon na slovenski Triglav bio najteži, ali zato je Lazarić bio presretan kada ga je odradio.

Kako je pisao putopise koje je objavljivao u raznim časopisima, dobio je i poticaj da napiše knjigu.

- Ja sam aktivniji sada kada sam slijep nego prije, kaže Lazarić koji se nekad amaterski bavio i glazbom te je trčao maraton.