Piše Robert Matteoni
MetroPula: Naši - noštri, 150 godina Viva Pola / Istra
Na Europskom prvenstvu 1996. godine, na Old Traffordu u Manchesteru, imao sam priliku iz blizine vidjeti Sir Roberta Bobbyja Charltona. Bio sam dijete u vrijeme kad nije bilo puno tv prijenosa kao danas, pa nisam gledao njegov nogomet. No, činjenica da je bio tretiran jednim od najvećih igrača u povijesti nogometa, i od najvećih kao Pele, dovoljno je govorilo kakav je to bio genijalac na terenu. Sve poslije igračke karijere bilo je u tom tonu ponašanja, gospoštine, više razine. U Engleskoj je štovanje nogometaša općenito izvanserijsko. Kad su u pitanju velikani onda uživaju status ikona. Zato nije iznenadilo kako su gledatelji, pogotovo oni bliži VIP loži, s divljenjem pljeskali Charltonovom ulasku. Imao je već 60 godina, odnosno 30 više od dana kada je slavio s Engleskom jedinu svjetsku titulu. No, takvo poštovanje čovjeka »prošle ere« jednostavno vas ostavi bez riječi. Prije nekoliko dana na Old Traffordu, stadionu na kojim se proslavio kao legenda Man Uniteda, navijači su se, uz institucionalne predstavnike, članove obitelji i milijune ljudi širom svijeta preko tv ekrana, simbolično oprostili od Sir Bobbyja Charltona. Umro je u 86. godini i otišao u memoriju sjećanja. Na njega će ga svaki put po ulasku na stadion podsjećati spomenik koji već desetljećima za njegova života »dočekuje« navijače na Old Traffordu.
