RAZGOVOR S PREDSJEDNIKOM SOCIJALDEMOKRATA
Vidović objašnjava zašto njegovi nisu lupali po klupama u Saboru: "Mi ne mislimo da je politika Varšavska ulica ni performans"
Davorko Vidović (Snimio Davor Kovačević / Novi list)
Politička scena kipti uoči izborne 2024. godine, a jedna od novih suradnji jest i ona Socijaldemokrata, HSS-a i Laburista, koji su krenuli u okrupnjavanje na ljevici. S kojim ciljevima, i u kakvom odnosu prema ostatku oporbe, a i vladajućima, pitali smo predsjednika Socijaldemokrata Davorka Vidovića.
U Saboru se ovoga tjedna dogodio presedan, oporba je iskoristila situaciju i u potpunosti omela premijera da održi govor o stanju nacije. Danima se vuku repovi te epizode, no Socijaldemokrati nisu bili među onima koji su lupali po klupama i ometali premijera. Ogradili ste se od toga, zašto?
– Od tzv. štete na klupama puno su veće štete koje već godinama vidimo na rezigniranim građanima kojima se politika i političari sve manje čine predstavnicima autentične volje građana, a sve više predstavnicima od naroda otuđene sekte. Rekao bih da je u znatno većoj mjeri dodatno stradao dignitet najvišeg predstavničkog tijela, i onako slab ugled važnih društvenih institucija. Sve više se privikavamo na jedan neadekvatan način komuniciranja u ovoj državi, koji traje već dugo. Dugo sam u politici i znam kako je Sabor izgledao 90-ih, u drugim vremenima. Ova estradizacija Sabora stvara od parlamenta cirkus, stvara mjesto gdje je politika izbačena iz fokusa, a ubačen najprizemniji populizam i jeftina doskočica, umjesto da to bude mjesto gdje se definira politika. To je opasna tendencija jer se gubi prostor za ozbiljnu raspravu o pravim problemima građana.
Estradizacija Sabora
Oporba se toga dana ad hoc ujedinila protiv HDZ-a.
– Moglo bi se reći da se sva oporba, s pravom, ujedinila protiv očigledne uzurpacije i nepoštovanja Poslovnika Sabora, ali ne i u načinu iskazivanja svoga nezadovoljstva. U jednosatnom lupanju po klupama sudjelovalo je samo 20-ak kolega. Nije sudjelovao ni IDS, ni Domovinski pokret, pa ni dio kolega iz SDP-a, itd. Nismo niti mi Socijaldemokrati kao najbrojniji klub. Ne zato što nije bilo razloga za prosvjed, već zato što mislimo da je takav oblik neadekvatan i da govori više o slabosti nego snazi oporbe. Oporba ima pravo odugovlačiti, praviti performanse, to je legitimno, ali politički ne daje ozbiljan rezultat. Više govori da ti nedostaje političkog sadržaja. A itekako imamo štofa da se mi u oporbi argumentirano, snažno, duhovito, sarkastično, kako god hoćete, suprotstavimo HDZ-u i pokažemo da postojimo mi drugi, koji imamo neku drugu viziju ove zemlje. Imam osjećaj da se ozbiljan politički diskurs niti od medija ne prepoznaje kao atraktivan, a niti od javnosti. I ta estradizacija će trajati sve dok je mediji budu prenosili.
Od tzv. štete na klupama, puno su veće štete one koje već godinama vidimo na rezigniranim građanima kojima se politika i političari sve manje čine predstavnicima autentične volje građana, a sve više predstavnicima od naroda otuđene sekte – Davorko Vidović / Snimio Davor KOVAČEVIĆ
U izbornoj smo godini, očito.
– Da. Bit će to jedna demagoška, bespoštedna bitka za glasove, i to s najbesramnijom manipulacijom, primjerice, kao ovo što radi Most oko tobožnjeg zaustavljanja prelaska migranata preko Hrvatske. Ne samo da je degutantno slušati što Miro Bulj govori, zagovarajući paravojne organizacije, milicije, koje će valjda pucati po migrantima, nego je to i opasno i upućuje na zazivanje kaosa i rušenje ustavnog poretka. Oni se prikazuju kao tobožnji zaštitnici ljudi, a zapravo su najprizemniji manipulatori koji politički zloupotrebljavaju emocije i strahove ljudi. Političke odgovornosti tu nema. Žalosno je kako Sabor izgleda, i dok ne osvijestimo da su u Saboru putem nas zastupljeni naši građani, dok ih ne poštujemo, neće se klima mijenjati. Zato je ono što je nama Socijaldemokratima važno, to je da se kroz Sabor vrati dignitet institucijama ove zemlje. Sve je porušeno, ljudi nemaju povjerenja u sustav, a to ostavlja prostor manipulatorima.
Uvesti red u curenje informacijaOporba posebno upozorava i na problem izmjena Kaznenog zakona oko curenja informacija. Tvrde da je intencija progon novinara. Kako vi to vidite? – Ovo pitanje curenja informacija je doista vrlo osjetljivo, i zahtijeva potpuno decidiran zakonski tekst, to se mora eksplicite navesti u samom zakonu, da se ne odnosi na novinare. Novinari ne mogu biti kažnjeni jer prenose informacije, ali da se mora uvesti red u to curenje informacija iz procesa u postupku, to mi nije sporno. Pravosudni postupci moraju u potpunosti lišeni bilo kakvih vanjskih upliva, a posebno političkih. Bez toga nema uređene države niti vladavine prava, kao vrhovnog principa za demokratska društva. |
I predsjednik, a i premijer, komuniciraju neadekvatno. Milanovićev rječnik već znamo, premijer dobacuje novinarima, ruga se oporbi…
– Ta dvojica su u velikoj mjeri privatizirala svoje funkcije. Oni su institucije, a privatizirali su instituciju predsjednika i premijera. Tvrdu kohabitaciju su iskoristili ne za promicanje nekog javnog interesa, nego za bildanje osobne političke važnosti. Njihov fajt nije sadržajan, on je površan i sam sebi svrha. Ne prepoznajem u njihovu sukobu stvarno oponiranje oko bilo kakve suvisle i artikulirane političke ideje ili stava. Oni se doista doimaju kao dvije strane istoga novčića.
Što je predsjedavajući Reiner trebao učiniti na sjednici Sabora?
– U poslovniku postoji jako puno problematičnih mjesta, no moram reći, da sam ja bio na njegovu mjestu a događa se da vodim sjednice, ja ne bih dozvolio da do ovoga dođe. Kolega Reiner je pogriješio jer onaj tko vodi sjednicu ne smije imati stranačku pripadnost. On se pretvorio od predsjedatelja plenarne sjednice u predsjednika kluba HDZ-a, ignorirao je poslovničko pravo zastupnika da govore po prijavljenom redoslijedu, nije osigurao njihovo pravo na govor, i izazvao je kaos.
Sve u svemu, Socijaldemokrati nisu stali uz lijevu oporbu.
– Po čemu su oni što su lupali lijeva oporba?! S njima je lupao Bulj, naprimjer, a nije ni veći dio članova njihovih klubova, a pogotovo nije najveća lijeva oporba, a to smo mi Socijaldemokrati. Lupali su oni koji misle da je vođenje politike aktivistički performans, i da je Sabor »Varšavska ulica«. Ne proglašavajte manjinu lijevom oporbom! Mi stojimo, uvijek i u svakoj prilici, uz interes naših građana, a bilo bi dobro da u tome i drugi stoje uz nas.
Politički savez
Jeste li tim svojim stavom i zatvorili mogućnost koaliranja s drugima na ljevici?
– Jedina smo stranka koja okuplja, gradi politički savez, a ne tek puku predizbornu koaliciju, ne samo da bismo povećali naš izborni rezultat, nego da bismo i mijenjali način upravljanja našom zemljom. Otvoreni smo za misleće, odgovorne i poštene ljude koji s nama dijele vrijednosti modernog demokratskog društva. Osnovali smo savez Naša Hrvatska s HSS-om i Laburistima koji se širi i bit će tu novih ljudi istinski zauzetih za našu zemlju i naše ljude. Mi smo oni koji okupljamo.
Rješenja nisu dovođenja nacionalnih vojski na granice – Davorko Vidović / Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Gdje ste našli Krešu Beljaka? On je »milanovićevac«, a vi ste »antimilanovićevac«?
– Pomalo je uvredljivo za mene, ako mislite da se ja politički određujem u odnosu na bilo kojega pojedinca. Milanović nije za mene nikakva referentna točka. Čovjek se u politici pojavio nakon što sam se ja politikom bavio već četvrt stoljeća i u vrlo izazovnim vremenima, nakon što sam osnivao veliku stranku, vodio teške političke bojeve i dosljedno svo vrijeme imao svoj politički put. Pojedinci, ma koje funkcije obnašali, uopće me ne zanimaju. Ja se referiram na političke sadržaje i ponašanja, a ne na pojedince.
Razgovarate li i s IDS-om o suradnji? 8. jedinica je specifična, uvijek je bila dominantno lijeva.
– IDS i PGS smo prepoznali kao potencijalne partnere na lokalnoj razini i s njima otvorili razgovore o mogućoj suradnji. Nismo se dogovorili, ali ne isključujem dogovor, ukoliko utvrdimo da je on u korist ne samo naših parcijalnih stranačkih interesa, nego i u korist građana Istre i Primorja, i građana Hrvatske u cjelini. U svakom slučaju, smatramo se obveznim, nakon očiglednog rasapa SDP-a, građanima ponuditi jednu modernu liberalno-lijevu alternativu upravo na tom prostoru.
Mnogi očekuju da bi vam se u 8. jedinici mogao pridružiti župan Zlatko Komadina. Kako teku razgovori s njim? Vrh SDP-a nudi mu visoko mjesto na listi da ga zadrži.
– Ponavljam, naš je savez otvoren, a pristupanje u njega je dobrovoljno. Nikoga ne vabimo, niti želimo vabiti mjestom na listama. Dobro su nam došli svi koji vjeruju da je drukčija Hrvatska moguća, da se za nju vrijedi politički boriti i zauzeti. U tom smislu i Zlatko Komadina, s kojim smo većina nas Socijaldemokrata u prijateljskim odnosima, treba sam odlučiti s kime će i s kojom vizijom nastaviti svoju političku budućnost. Inače, u našoj koaliciji s HSS-om i Laburistima ne želimo u politici biti oni koji zavode, manipuliraju, muljaju… To je nečasno. Mi želimo biti oni koji vode. Ne smatramo se jedinim i autentičnim predstavnicima građana, i drugi su tu, ali želimo da građani čuju što su naše vrijednosti i kako mi vidimo našu Hrvatsku. Upozoravamo u prvom redu na to da je Hrvatska zarobljena, posvojena država. To je posljedica dugogodišnje vladavine HDZ-a koji počiva na klijentelizmu, korupciji, koji nema više ideologije, nego je sve podredio svojim političkim moćnicima i klijentima. To je opća opasnost – kad jedna partija posvoji državu, posvoji institucije, govori o dvije Hrvatske. HDZ svojata državu, Domovinski rat, domoljublje, sve institucije. Kada se riješimo partijskog prisvajanja države i društva, riješit ćemo se klijentelizma, nepotizma i korupcijskog kriminala. Ako bez stranačkih veza ne možete u bolnicu, u studentski dom, bilo gdje, to je razlog zašto ljudi odlaze iz ove zemlje. Taj sustav upravljanja koji treba promijeniti, to vidim kao naš primarni politički zadatak. Bez toga nema rješavanja niti pitanja pristojnih plaća, mirovina, socijalne sigurnosti, uređenog pravosuđa. Da pojednostavim, o tome ovisi svakodnevni život ljudi, pa i cijena paradajza i gavuna na tržnici. Mi ne pristajemo na teoriju o postojanju dvije Hrvatske. Mi zagovaramo »našu Hrvatsku, našu zemlju i naše ljude« – to je upravo naš slogan. Nedjeljivu i za sve građane jednaku. Baš onakvu za koju smo se borili i u Domovinskom ratu.
Tješi što su ove godine zabilježeni pomaci u obnovi nakon potresaŽivite u Sisku. Kakva je vaša ocjena obnove od potresa? – Mislim da nema baš nikoga tko je zadovoljan brzinom obnove i činjenicom da su i nakon tri godine od potresa još uvijek tisuće ljudi izvan svojih domova i da su nam nužne institucije izmještene i rade u neadekvatnim prostorima. Tješi činjenica da su ove godine zabilježeni pomaci i da su mnogi javni objekti u rekonstrukciji i obnovi, te da se ipak uspio potrošiti novac iz europskog Fonda solidarnosti. Otvorena gradilišta ulijevaju nadu da ćemo ipak uskoro imati i dovršene objekte, ali i da će se brže pokrenuti obnova obiteljskih i poslovnih objekata u gradovima kako Sisku, tako i Petrinji i Glini. Konstrukcijska obnova tih zgrada je skupa i teško je očekivati da bi osiromašeni građani koji su u njima živjeli ili još žive, mogli financirati obnovu vlastitim sredstvima, te je važno da se i u tom segmentu država što prije uključi jer ti objekti propadaju, a gradovi nam izgledaju ruševno i napušteno, što je prilično depresivno za stvaranje optimističnog raspoloženja koje nam je nužno u procesu obnove života. Brine i izostanak bilo kakvih ozbiljnih investicija u proizvodnju i otvaranje radnih mjesta. Izmještanje naših sugrađana iz kontejnera, kao doista neuvjetnih prostora za život, posebno na duže vrijeme, dobar je pomak, ali ne i dovoljan, ako ljudi idu iz jedne u drugu neizvjesnost. Nakon tri godine ljudi imaju pravo očekivati trajno rješenje, bilo da se vrate u svoje obnovljene domove ili u zamjenske. Život nije ni za koga privremen. Vrijeme prolazi. Bilo bi najgore ako bi se ta privremenost nastavila, a izmještanje iz kontejnera bilo predizborno micanje ispred očiju problema i stvaranja pogrešnog dojma kao da su stvari riješene. Nažalost, bolja situacija nije ni u Zagrebu. |
Veliki dogovor
S HDZ-om ne planirate surađivati?
– Priželjkujem trenutak i ljude sposobne za dijalog i ozbiljno promišljanje naše budućnosti. Dijalog pretpostavlja i različitost, a normalno funkcioniranje društva i konsenzus oko nekih važnih tema i pitanja. Imali smo ga i kad je riječ o obrani zemlje i formiranju samostalne države i euroatlantskih integracija. Na svojevrsnom bi okruglom stolu o Domovini bilo poželjno okupiti sve relevantne društvene institucije i političke stranke. Bez »velikog dogovora« neće nitko od nas parcijalno i bez opstrukcija biti sposoban riješiti pitanja o kojima govorim, od vraćanja povjerenja u institucije, smanjivanja korupcije, promjene teritorijalnog ustroja, decentralizacije, ujednačenog regionalnog razvoja, demografske politike… U tom dogovoru bih želio vidjeti i HDZ. Ali da budem sasvim jasan, razgovor s njima da kao i sa drugim političkim akterima, koalicija – ne.
Imate najveći oporbeni klub u Saboru, ali ankete to ne prate, ispod ste 1 posto.
– Mnogi ljudi još nisu prepoznali da smo mi nova i drugačija politička stranka, od SDP-a pod vodstvom Peđe Grbina, koji je izbacio tisuće ljudi iz stranke i dvije trećine saborskih zastupnika. Da vam ispričam jednu anegdotu: sreo sam nedavno jednu poznanicu, ona kaže: Dragi Davorko, ti si još jedini zbog kojeg ću glasati za SDP. A ja nisam više SDP. Dvije godine planski i sustavno gradimo inkluzivnu platformu počev od osnivanja Udruge do stranke i organizacije na terenu, izgradnje politika i uključivanja novih ljudi. Vjerujem da imamo dovoljno vremena do izbora, i da će naši građani znati prepoznati našu razliku u odnosu na taj, nažalost, ispuhani SDP.
Hoće li Socijaldemokrati imati svog premijerskog kandidata?
– Prvo treba dobiti izbore, jer ovo su parlamentarni izbori. Premijera bira Sabor. To je ono što govorim kad kažem – vratiti dignitet institucijama. Vlada odgovara Saboru, a ne Sabor Vladi.
Dakle, nećete kao SDP ili Možemo! istaknuti kandidate?
– Isticanje premijerskog kandidata je u direktnoj suprotnosti našem planu dekancelarizacije i vraćanja Sabora u središte političkog odlučivanja. Mi ne želimo nuditi boljeg ili goreg »Plenkovića«. Nama treba drukčije profiliran predsjednik Vlade. Odgovoran, kompetentan, obrazovan i iskusan vođa profesionalnog tima koji razumije i politiku, ima jasne vrijednosti, ali i kapacitete za vrhunsko menadžeriranje. To ne znači da nudimo pukog izvršitelja, već osobu sa snažnim osobnim integritetom koji razumije ustavnu ulogu vlade u parlamentarnom sustavu.
Desetljeća ste proveli u SDP-u. Kako danas gledate na tu svoju, bivšu stranku?
– SDP, odnosno neki iz vodstva te stranke, učinili su milenijski krimen razbijajući etabliranu, prepoznatu i snažnu stranku ljevice sa sigurnim biračkim tijelom. Time su ostavili Hrvatsku bez alternative HDZ-u i njihovom modelu upravljanja. Upravo smo zato osnovali stranku Socijaldemokrati da građani ne ostanu bez te alternative. U SDP-u je još ostalo mnogo ljudi koji zaslužuju mudrije i odgovornije vodstvo i kao što vidimo ovih dana, cijele organizacije SDP-a, ne videći to u SDP-u nam prelaze. Poštujemo naše glasače koji su do sada glasali za SDP i pozivamo ih da ne rezigniraju, jer ljevica u Hrvata, da parafraziram »još ni propala dok mi Socijaldemokrati živimo«.
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
A suradnja s Možemo!?
– Budemo li ono što planiramo na izborima sa svojim partnerima, lijevocentristička opcija s najviše glasova, tada ćemo pozvati nakon izbora na suradnju i Možemo!, pa i SDP. Ali, ne budemo li, sigurno nećemo biti ni oni koji bi podržali Peđu Grbina na tom spektru za premijera. Svakako ga ne vidim kao čovjeka koji može i treba sastavljati neku novu vladu.
Širi kontekst
S druge strane, kako ocjenjujete politiku Andreja Plenkovića nakon ovih 7 godina? Prevladao je mnoge krize, pandemiju, energetsku krizu, relativno dobro zaštitio građane od šoka rasta cijena struje i plina. Koju ocjenu zaslužuje?
– Pokazao se relativno uspješnim u tom »mjerokratskom«modelu upravljanja. Uz puno novca na raspolaganju, koji ima zahvaljujući nerazvijenosti Hrvatske koja time dobiva dosta EU novca, što europskoj politici izdašnog pumpanja helikopterskog novca i odustajanja od politike štednje u krizama, a što visokoj inflaciji koja puni proračun, mogao je provoditi mjere pomoći privredi i građanima. Problem je što u 7 godina nismo vidjeli niti iole prepoznatljivu razvojnu viziju niti rješenje bilo kojeg dubinskog problema ove zemlje, niti je provedena ijedna ozbiljna strukturna reforma. Suštinski se Hrvatska nije promijenila, kao što se nije promijenio ni HDZ koji je obećao promijeniti upravo da bi mijenjao Hrvatsku.
Ostala je neriješena afera »plin za cent«. Tko mora otići?
– Ništa nije riješeno, ne samo ta afera, jer je ona samo zakonita posljedica sustava upravljanja ovom zemljom. Svejedno je tko će otići ako će doći isti takvi. Treba promijeniti sustav partijskog upravljanja državom i stvoriti autonomne institucije koje će onemogućavati takva ponašanja.
Proteklih dana svjedočili smo suspenziji Schengena, imamo opet pojačane kontrole granica. Kako vidite sigurnosnu situaciju?
– Moramo pogledati širi kontekst. Sam čin privremene suspenzije Schengena nema negativni praktičan učinak, nema tu puno razlike za građane. Začudio sam se Italiji, koja je pod pritiskom migranata, primarno s vlastitog juga, odlučila da se zatvara prema Sloveniji, a onda i Slovenija prema nama. Ali, jasno je da se tu ne radi ni o čemu do li stvaranju dojma o tobožnjoj zaštiti sigurnosti građana. Opasnost od terorizma se tako ne rješava. A u suštini, otvara se glavno pitanje što je Europa – ona ima jedinstven, ali neučinkovit sustav imigrantske politike. I pitanje azila bi se trebalo redefinirati. To je rasprava koja je aktualna u EU-u i parlamentu EU-a. Ne smije se dovesti u pitanje azil kao civilizacijsko pravo, ali bi trebao postojati učinkovit standard koji bi trebao vrijediti za sve zemlje EU-a.
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Neki jačaju temu nacionalne sigurnosti, spominje se vojska, pogledajmo što radi Bulj s osnivanjem »seoskih straža«.
– To je nažalost očekivana retorika s desnog političkog spektra. Kad bismo stvar postavili radikalno, nekad se to rješavalo minama na granicama, ali to ne može biti rješenje danas. Postoji odgovornost države da brine o nacionalnoj sigurnosti, naravno, ali to sigurno nije u današnje vrijeme vojska, niti naoružavanje. Vojnik ne može biti bez puške, ako ima pušku, on će pucati. Zato na granicama postoji policija. A ovo je pitanje zajedničke imigracijske politike, ovo je pitanje kako će Frontex funkcionirati, hoće li biti na području BiH ili čak istočnije – mora postojati zajednički stav na razini EU-a. Nije ovo pitanje samo Hrvatske. Zato imamo legitimno pravo zahtijevati svu moguću pomoć EU-a s obzirom na to da mi čuvamo granicu Europe. Rješenja nisu dovođenja nacionalnih vojska na granice. A seoske straže su rušenje ustavnog poretka i takva retorika je potpuno pogrešna.
Svjedočili smo seriji incidenata na nogometnim stadionima gdje su se uzvikivali ustaški pokliči. Ali evo, kao da se počela mijenjati praksa prema njima.
– Ti oblici ponašanja nisu prihvatljivi, i sad se napokon počinje reagirati. Ta djeca često nemaju pojma, ni protiv koga pjevaju, ni zašto. To ponekad nije ni politička poruka. Ali nekad i jest. Dakle, uvijek, na svakom stadionu, reakcija policije, a i politike, mora biti ista. Usklik ZDS se ne može ponekad dopuštati, i glupavo braniti njegova upotreba, a ponekad ne. Nama tu nikakvog ali. Ustašluk treba jasno, javno i uvijek prokazati kao zločin, nacionalnu izdaju i anticivilizacijsku sramotu i ljagu na u našoj nacionalnoj povijesti. Točka.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
