U kinu Valli je krajem prošle godine prikazan dokumentarni film "Jedriličarke s broda Maiden" o 12 hrabrih djevojaka iz Portsmoutha u Engleskoj koje su 1989. i 1990. godine sudjelovale u svjetskoj utrci jedrilicom oko svijeta, među 20-tak već slavnih, muških ekipa.

Bio je to senzacionalan događaj u sportu u kome su godinama "vladali" muškarci, jer zna se: žene su na brodu - nesreća, prevrnut će se kod prvog neverina! Ishod teške i naporne regate, nakon prijeđene 24.000 nautičkih milja, bio je iznenađenje za sve sudionike; ne samo da su hrabre djevojke na nekim dionicama bile brže od svojih iskusnijih kolega, nego su bile apsolutne zvijezde čitavog natjecanja, pokazavši izuzetnu motiviranost, hrabrost i izdržljivost.

Kao šlag na torti, na kraju projekcije, poznata pulska jedriličarka Petra Kliba govorila je o tom posebnom sportu i njegovim dražima, predstavivši Jedriličarski klub Uljanik koji osim mladih učlanjuje i starije kategorije.

Petra je odrasla u obitelji vezanoj za more i jedrenje; čitavo je djetinjstvo provela na Bunarini, učeći od oca i prateći brata Daria, da bi već s 19 godina sudjelovala u natjecateljskoj regati jedriličara oko svijeta, nekoliko godina nakon hrabrih cura s "Maidena", ali u mješovitoj ekipi. Nedavno je, vrativši se iz inozemstva gdje je diplomirala njemački i engleski jezik i prevođenje s talijanskog, pokrenula školu jedrenja za seniore, dok njezin brat trenira mlađe juniore. Za Petrom je bezbroj natjecanja i medalja; osam puta je bila prvakinja Hrvatske u jedrenju, sudjelovala je na 13 Barcolana, poznatim tršćanskim regatama, gdje joj je najbolje bilo četvrto mjesto, i na brojnim drugim natjecanjima. Poznavanje jezika će joj sigurno dobro doći u daljnjem radu, ali prva ljubav ostaju more i jedrenje.

Nekako u to vrijeme je u Glasu Istre izašao intervju s dr. sc. Ivom Orlićem rodom iz Punta na otoku Krku, znanstvenikom koji je profesionalnu karijeru gradio na području nuklearne fizike. Nakon godina mukotrpnog rada i istraživanja u laboratorijima širom svijeta, mnogih odricanja i na kraju zasićenosti poslom, napustio je dotadašnji način života, kupio jedrilicu i u dvije godine oplovio svijet! Svoje je avanture opisao u nedavno objavljenoj knjizi "Fiu Odiseja - pod jedrima oko svijeta", koju sam znatiželjno pročitala, virtualno putujući stranicama knjige s prelijepim fotografijama i šta reć’, poželjela se i sama otisnuti na more. Inače, riječ fiu za narode Polinezije znači da je došlo vrijeme promjene nakon stanja umora i zasićenosti, a spominje je još jedan poznati Hrvat koji je oplovio svijet, Joža Horvat, u svojoj knjizi Besa.

Tako se, kockicu po kockicu, složio mozaik i moja se maglovita želja za jedrenjem, tamo jednom jednog lijepog dana, pretvorila u stvarnost. Krenula sam na početni tečaj kod Petre pomalo sa strahom, jer se nikad nisam okušala u tom sportu koji mi je bio potpuna novost. Međutim, uz Petru, prekaljenu morsku vučicu, sve izgleda jednostavno; tečaj odmah započinje na jedrilici Laser Stratos, dužine oko 5 metara, nema olovke i bilježnice. Prvi sat dižemo jedrilicu s obale dizalicom i polako je spuštamo u more; tri debela konopa, dva s krme i jedan sa pramca, se zakače za kuku dizalice koja je diže u zrak. Jedrilica nestvarno visi kao neki veliki kukac koji bi htio poletjeti. Mila mati, ako se jedrilica otkači, ipak je to teret od 300-tinjak kila…

Ali, tu je Petra koja je bezbroj puta sve to obavljala; znalački spušta jedrilicu u more, pa se šeprtljava posada polako ukrcava.

Na jedrilici bezbroj špaga i špagica, škota, floka i đenakera; trebala sam popiti kakav antisklerin za poboljšanje pamćenja prije tečaja. Tijana, početnica kao i ja, sjeda za kormilo, a ja upravljam prednjim jedrom-flokom, pa se u toku vožnje mijenjamo. Petra nas nadgleda i usput nam objašnjava detalje vezane uz smjer vjetra, kako okrenuti jedrilicu po pramcu ili krmi i slično.  

Dan je bio prekrasan, sunčan, kao stvoren za prvo jedrenje. Kretale smo se s vjetrom, malo prema Fratarskom, malo prema svjetioniku na Verudeli, pa Vinkuranskoj vali; ili orcamo, idemo prema vjetru, ili pojamo, idemo od vjetra. Najljepši je osjećaj kad se napune jedra, a jedrilica slobodno poleti i nosi nas na pučinu. Nema granica, ograda ni virusa; more je nepregledno, ali ipak dostižno. Uglavnom, sretno smo dojedrile natrag na Bunarinu, nitko nije pao u more, niti ga je bum lupio po glavi!

Nakon sljedećih izlazaka na more već smo sigurnije i polako hvatamo konce i nove termine, a treba svladati i mornarske čvorove: osmicu, pašnjak, muški čvor… Slučajno se desilo da smo jedrile i na moj rođendan; ljepši poklon od toga nisam mogla poželjeti! Nazdravile smo sokom iz Pago bočice i domaćim keksićima. Početni tečaj je sretno završio; jedva čekam napredni koji će nam Petra održati kad se vrati sa treninga s Ivicom Kostelićem, u sklopu zajedničkih priprema za novu olimpijsku disciplinu off-shore jedrenja, jedrenja na pučini.

Nevjerojatna je poveznica obitelji Kliba i Kostelić; kao što je Petrin otac usadio ljubav prema moru svojoj djeci, tako je i Ivičin otac usadio Janici i njemu prema skijanju. Kad se spoje more i skije, jedrilica leti sama! Zaželjele smo im mirno more na treningu, pravi vjetar u jedra i, naravno, vidimo se ponovo na Bunarini.

Povezane vijesti

• Adris 44Cup u Rovinju najbolja REGATA U POVIJESTI KLASE
• Jedrenje: Otkazana utrka Sydney - Hobart
• Vendee Globe: Božićna smjena u vodstvu