(Osobna arhiva)
Iz Primoštena nam se javio Antonio Stanar Matošin, ribolovac kojem je strast panula.
I premda su većini panulaša prvi na meti zubaci i gofovi, ponekad se dogodi da i riba koja je uglavnom smetnja izvuče osmjeh na lice, a što se upravo i dogodilo Antoniu u jednom od njegovih posljednjih panulaških izlazaka na more.
Evo što nam je ovaj ribar ispričao o tom svom doživljaju:
– Ma nema se tu tko zna što za ispričati i reći. Lovija san ka i uvik, panulom sa živom lignjom. Isplovija san u 4 ure ujutro. Bila je zima, baš led – priča nam Antonio.
– Uspija san sve onako smrznut uloviti 15 liganja što je više nego dosta i za panulu i za ponit doma. Planira san panulati do podne pa onda polako put kraja s ribom ili bez ribe – nastavlja Antonio svoju priču.
– A dubina po kojoj san vuka panulu je bila oko 38 metara. Štap Casted Cliper Pro, rola Penn Slamer 5500, upredenica i predvez od 12 metara običnog najlona promjera 0,90 milimetara.
A onda je na samom kraju 1,5 metara Gosena od 0.78 milimetara sa tri udice, dvi fiksne Redentex 5/0 i jedna klizna 3/0.
Brzina panule je bila klasika cca 1 milja.
I onda prvo lignja zašijala, pa san ositija dva- tri sitnija udarca i odma zabeštima jer san zna da su me našli kantari.
I baš kad san se sprema sve izvući da se premistin, riba je bubnila, ali baš onako muški.
Udrija san kontru osjetija da nije baš velik, ali se zato tuka i borija puno jače od nekih većih.
Odma san zna san da nije zubatac, ali san se ipak iznenadija kad san ga na kraju vidija.
Pravi kapitalac svoje vrste! Bija je težak 2,45 kila.
Ovaj je kantar pa ka kolateralna žrtva, ali mi nije ža jer se takvi ne viđaju baš svakoga dana – ispričao nam je Antonio Stanar Matošin.