Ivica Puljak (D. ŠTIFANIĆ)
Vrijeme je za optimizam. Živimo u najbolje moguće doba u ljudskoj povijesti. Nikada u povijesti nije bilo manje nasilja, manje gladi, manje bolesti i nepismenih ljudi. Ljudi nikada nisu živjeli zdravije, dulje i sretnije, tješi nas Puljak nakon predavanja dodajući ipak kako optimizam koji dijeli za svijet ne dijeli i za zemlju u kojoj trenutno živi. Hrvatska je, dodaje, na lošem putu
Pomiješani su osjećaji nakon što poslušate predavanje vrsnog splitskog fizičara Ivice Puljka. Strastveno i vješto vodi vas kroz jedno i pol satno predavanje u kojem naučite puno i koje prođe za tren. Priznali su mi kasnije pulski gimnazijalci, s kojima sam predavanje slušala, da niti jednom nisu zavirili u mobitel da pogledaju koliko je sati. To je, dodaju rijetkost.
Vi ste zvijezda!
Naučite, dakle, na predavanju pod nazivom "Priča o svemiru i Higgsovom bozonu" jako puno. Ne samo o fizici već i o prirodi koja vas okružuje, o društvu, ali i sebi. Naučite da ste vi jedinstveni, da ste zvijezda (jer ste od istih atoma sazdani) i da možete i trebate tražiti da se tako prema vama ponašaju, da ste privlačniji što ste teži (jer veća masa ima veću privlačnost) ali i da ste u isto vrijeme sasvim beznačajni i mali jer živite na Zemlji koja je prema prostranstvima svemira kao zrnce pijeska. A opet, tako jedinstvena da milijardama milja uokolo nje nema inteligentnoga života kao našega.
Pomiješanih osjećaja izađete s predavanja, gledate svijet drugačijim očima, problemi kao da nestaju. Ta što su vaši problemi pred tajnama svemira? Imamo li razloga biti nezadovoljni pitam Ivicu Puljaka nakon predavanja koje je završilo otkrićem tragične činjenice. Razmišljala sam treba li ju našim čitateljima uopće otkriti jer je ona toliko strašna da bi vam se moglo zacrniti pred očima. Gimnazijalci su je čuli samo radi toga što im je ravnatelj Filip Zoričić to dopustio, unatoč mogućim posljedicama. Pogađate, naravno, radi se o našoj, jako dalekoj i ne baš blistavoj budućnosti u kojoj će se svemir, prema sadašnjim saznanjima fizičara, nastaviti širiti i na kraju krajeva sam sebe uništiti.
Dvije glavne opasnosti
- Naravno da nema potrebe za nezadovoljstvo, vrijeme je za optimizam. Živimo o najbolje moguće doba u ljudskoj povijesti. Unatoč našim, ponekad crnim mislima, nikada u povijesti nije bilo manje nasilja, manje gladi, manje bolesti i manje nepismenih ljudi. Ljudi nikada nisu živjeli zdravije, dulje i sretnije, tješi nas Puljak odmah u početku.
Naravno, dodaje, ni jedno vrijeme nije idealno pa tako ni naše, no sada je bolje no ikada prije i trebamo se potruditi da tako ostane. Kako to učiniti, pitamo odmah u bojazni za ljudsko čovječanstvo, na što Puljak odgovara kako se trebamo voditi temeljima razuma, znanosti i humanizma te nastaviti graditi svijet zajedno.
Nakon što nam je otkrio crnu sudbinu, koju mi ipak nećemo doživjeti, pitamo ga kako će život prema njemu izgledati za 50, sto godina. S čime će se ljudi morati suočiti? Pred nama su, pojašnjava, dvije glavne opasnosti - klimatske promjene i umjetna inteligencija. (Borka PETROVIĆ)