The Myths potpisuju prvi video pulskog rocka

Dječaci s plaže preimenovali su se u Dječaci s obale zarad The Beach Boysa. Giorgio Budicin, Mladen Jurcan i Božo Čabrunić počeli su svirati "drio l'Arena" u bloku Nino Valconi. Na zimu 1966. godine vratili su se na svoje brdo Monvidal i njegove obronke. Ušli su u Mjesnu zajednicu Kaštanjer gdje im se priključio Ivan Gianni Buršić. Odsluživši vojni rok Sergio, Giorgiov brat, sjeo je umjesto Mladena za svoje bubnjeve. U Uljaniku je na pomolu bila velika promjena. Beatstonesi odlaze svirati u talijanske klubove te se organizira audicija kojom se želi popuniti upražnjena bina kućnog sastava. Prijavili su se Termiti i naši dječaci koji su u međuvremenu postali The Myths. I mit je postao stvarnost. Uz jedan mali uvjet. Morali su si pridodati Gradimira Gagija Spasića iz onih koje drvo ne voli. Konačno, The Myths su: Giorgio – solo gitara, Gianni – prateća gitara, Gagi – bas gitara, Božo – klavijature (sva četvorica i pjevaju, a promjene instrumenata su najnormalnija pojava) i Sergio – bubnjevi.

The Summer of Love

Od rujna 1967. do rujna 1968. godine sastav je doživio nekoliko promjena. Praznine su popunili Giorgio Nadalutti – bas gitara i Bruno Langer – solo gitara i vokal. Godina 1967. iznjedrila je rock albume kojima se, konačno, ta trivijalna glazba više nije mogla zapostavljati u ladici pop kulture. Tome (nevjerni) ste? Poslušajte, tek primjera radi, djela koja su te godine objavili: Bob Dylan, The Beatles, Leonard Cohen, Pink Floyd, Velvet Underground, The Who, Jim (The Doors) ili Van Morisson. Namjerno ih neću imenovati. Dajte si malo truda. Moguće vam iskustvo bude sladostrasnije. I stalno imajte na umu bilo je to ljeto zaljubljeno. The Summer of Love. Pula je također dobila svoj dio ljubavi. "The Myths" su izvodili: "San Francisco (Be Sure to Wear Flowers in Your Hair)", "Gimme Some Loving", "Paint it Black", "A Whiter Shade of Pale", "Wild Thing"… Dio ljubavno-psihodeličnih osjećaja iskazivan je na talijanskom: The Rockes – "Che colpa abbiamo noi", Camaleonti – "L'ora dell amore", čak su i Rolling Stonesi plakali na talijanskom – "Con le mie lacrime". Muli polesani. Bili su u pravo vrijeme na pravom mjestu, s pravom glazbom i pravim izgledom. Za po doma i po školi onakvi kakvi su morali biti. Za izlaske i nastupe garderobe su im bile kod prijatelja u potaji. Pjesme koje su izvodili smještaju na granicu rocka, klasificiraju kao malo težu komercijalu i ponosni su na višeglasno umijeće pjevanja. Publike im nikada nije nedostajalo bez obzira na godišnja doba i vremenske uvjete. U Novu 1968. godinu ušlo se s više od 2100 plaćenih ulaznica.

Vlastiti materijal

The Myths su se trudili stvoriti vlastiti materijal. Složili su desetak, petnaestak pjesama na engleskom jeziku, ne odveć sigurni što pjevaju. Bitno je bilo da je tekst na engleskom. Jedna od tih pjesama "It's the Story of My Life" ovjekovječena je zvukom i slikom za potrebe dokumentarnog filma o Mati Baloti. Snimano je više sati u hladnoj dvorani Uljanika za oko minutu zapisa, a datirano u mjesec travanj 1968. godine. Po svemu sudeći prvi je to video pulskog rocka. Mitovi su još jednom zabilježeni celuloidnom vrpcom. Potpisani kao Ploy and Rubby, Miro i Mario, članovi pulskog amaterskog Kino kluba Jelen, dobili su dvije filmske trake u trajanju od osam minuta. Odlučili su ih iskoristiti 29. kolovoza 1968. godine na terasi Uljanika. Zabilježili su nastup grupe The Myths, plesače, one koji gledaju, atmosferu uopće i ostavili nam vrijedan dokument. Na žalost dio filma nije zbog loše rasvjete vidljiv, a ostatak ima onu šarmantnu smeđu patinu. I nema zvuka. I to je rock and roll.

Dolaskom jeseni došli su i pozivi za vojsku. Božo i Gianni slijede Giorgia koji im je bio prethodnica. The Myths su otišli u legendu. Ima još malo. Kada su im vojničke obaveze dopuštale okupljali bi se u dvorištu braće Budicin gdje su u kantini napravili pravi studio i maštali kako će snimati svoje pjesme. Nadjenuli su si novo ime Quo Vadis, nastupili u Pattinaggiju i konačno se raspali. Bilo im je jasno da bez pravih produkcijskih uvjeta i logističke podrške neće uspjeti. Braća Budicin osnivaju sastav Ruke i u Circolu sviraju uglavnom talijansku glazbu. Klavijaturist im je bio mladi Bruno Zahtila. Gianni je Božu povukao u grupu Hush no o tome više slova za dva tjedna. (Damir Burić)