Bijah klinac kada sam pročitao pjesmu "Annabel Lee". I bijah ljut, zaista ljut, jer je nisam ja napisao. Toliko sam puta htio neki tekst započeti: "Prije mnogo i mnogo godina u …", no nisam. Ovoga puta hoću, ne baš istovjetno, ali hoću. Prije i ne toliko mnogo godina, više od 40 u svakom slučaju, u Puli gradu na moru živio je tinejdžer Paul Bilandžić. Pohađao je srednju muzičku školu, svirao klavir i harmoniku, dakako. Uz Beethovena i Mozarta doma si je davao oduška uz jazz, progresivni i simfo rock. Osim što je svakodnevno marljivo vježbao, maštao je o tome kako će jednog dana svirati u nekom poznatom rock sastavu. Imao je 18 godina kada je dobio poziv da u Atomskom skloništu zamijeni svog kolegu Eduarda Kancelara. Bio mu je to prvi rock bend u životu. Tako počinju samo stvarno lijepe priče. A ova i lijepo završava za razliku od moje drage Annabel.

Inicijacija u Atomskom skloništu

Paul je na prvu atomsku probu došao potpuno spreman i bez problema prošao inicijaciju. Učio je od prekaljenih glazbenika i Boška Obradovića kojeg često nije bilo lako razumjeti. Prošao je studijski rad i velike koncertne nastupe. Kako je sazrijevao, tako je u njemu rasla potreba za iskazivanjem vlastitog autorstva. Jednog dana pozdravio se s dečkima i odlučio osnovati svoj bend. To je značilo krenuti od nule.

S bratom Romeom 1979. godine osnovao je grupu Lilihip. Ni Romeo nikada nije svirao u nekom sastavu. No prošao je školu. Često je s bratom dolazio na probe Atomskog skloništa gdje ga je Đoser znao poučavati bubnjarskim tajnama. Romeu je u ritam sekciji priključen basist Igor Albanese. Značajan je bio i njegov glasovni te tekstopisački doprinos. I na tome je ostalo. Trio. Klavijature, bas, bubanj. I vokali razumljivo. A gitara. Naravno da su htjeli gitaristu. Međutim u Puli je bio samo jedan Dragan Gužvan i tako je Lilihip postao naš pandan za Emerson, Lake & Palmer. Trio se ozbiljno prihvatio posla. Kao da rade na normu. Složili su deset pjesama i ponudili ih izdavačkoj kući PGP RTB iz Beograda. Neočekivano brzo uslijedio je telefonski poziv producenta Slobodana Markovića koji im je poručio da imaju ugovor za LP i već rezerviran termin u Studiju V. Albumom "Obavezan smjer" Lilihip je postao drugi pulski rock bend kojem se taj san ostvario. Bajka, zar ne. Kada je izlog Istarskih knjižara na Korzu osvanuo ukrašen njihovom prvom pločom s pravom su se ponosili i šetali je pod miškom kao Glas Istre. Valja naglasiti da je poveznica s Atomskim skloništem imala učinka.

Nastup draži od milijun dolara

Slijede promocije, koncerti. Za nastup na onom dvodnevnom mega spektaklu na beogradskom hipodromu kažu da im je draži od milijun dolara. Ni kod kuće im nije nipošto bilo loše. O tome svjedoče i fotografije s promocije u Uljaniku.

U uzlazu karijere grupe Igor je učinio isto što i Paul nekoliko godina ranije. Potražio je svoj put. Novi bas čovjek bio je Maurizio Di Capua o kojem će više riječi biti u iduća dva nastavka ovog feljtona. Maurizio je sudjelovao u snimanju četiri nove pjesme u ljubljanskom studiju Akademik te na samostalnom koncertu Lilihipa koji je u pulskoj Areni održan 19. lipnja 1982. godine. Njega je zamijenio još jedan iz novog vala pulskih glazbenika - Danilo Dragosavac nakon što je njegova Stabilizacija splasnula. U toj su postavi u dvije godine objavili dva albuma: "A lutke sad su skupe" i "Lilihip". Glavni tekstopisac na ovim pločama bio je Danijel Načinović, a autor glazbe Paul. Osim brojnih živih i televizijskih nastupa, u Crnoj Gori su na atraktivnim lokacijama snimili desetak spotova kojih na žalost nisu u posjedu.

Nakon odlaska Danila uslijedila je podulja diskografska pauza. Kroz bend je prošlo više glazbenika različitih profila i kratkog zadržavanja. Nešto su duže u sastavu bili Barbara Polak i Oswald Stipanić. Za pulsku izdavačku kuću Adam Records 1996. godine objavili su CD i kasetu "Ja sam dečko naviknut na bol". I opet su ostali sami. Na raskrižju. Što, kamo, kako? Odgovor su pronašli u onome što im je Guido Mineo rekao za vrijeme snimanja istarskog antiratnog glazbenog projekta početkom devedesetih godina. A rekao im je da im je najbolje da rade sami jer će na taj način proizvesti najbolji učinak. No to je neka druga priča.

"Pula sniva" - ponovno pronađena

Da završim. Paul i Romeo i danas se osjećaju mladi i puni kreativne energije, a dodatni naboj tome dalo im je nešto što se nedavno dogodilo. Sasvim slučajno u programu Radio Pule čuli su pjesmu "Pula sniva". To je jedna od one četiri koje su snimili s Mauriziom i bili uvjereni da su izgubljene. Doznali su da je Mišo Tikvicki pronašao pjesme i prebacio ih u moderni format. U produkciji TV Nove i uz prisustvo tekstopisca Igora Albanesea snimili su video spot. Ako još niste pogledajte ga. (Damir BURIĆ)

Povezane vijesti

• The Myths potpisuju prvi video pulskog rocka
• Kako je počela priča o pulskom punku i novom valu
• Mi se nikada nismo raspali, uvijek ćemo biti prijatelji