Zoran Đorđević ostavio mi je u jednom pulskom lokalu nešto fotografija, video i audio zapisa, uglavnom materijala koji je potreban za opremanje ovakvih tekstova i stvaranje kreativne atmosfere. Upitah uljudno mladu damu iza pulta je li dotični učinio dogovoreno, no umjesto odgovora dobih pogled širom otvorenih očiju. Jasno. Ponovio sam isto pitanje, ali umjesto imena i prezimena upotrijebio sam nadimak - Đole Macola. Mlada se dama osmjehnula, rekla mi da je Đole bio i uručila mi ostavljeno. Za nadimak je kriv ili zaslužan, kako vam se više dopada, Bruno Langer. Kada je upotpunio Atomsko sklonište mladim snagama svima je udijelio nadimke. Zoran je zbog imena postao Albino, a zbog svog načina sviranja, tj. udaranja po bubnjevima Macola. Na kraju je Đole bio jači od Albina. Dobro, a sada bi mogli i malo svirati odnosno snažno razvaliti bubnjeve.

Vodopijin tonski pult

Zoran je rano počeo u rock bendovima i još uvijek nije i nema namjeru završiti. Rijetki su poput njega tolike godine ostali na svome putu bez nekih naglih skretanja ili velikih stilskih zastranjenja. Prvi bend bio mu je Morska trava kojemu su nakon nekog vremena promijenili ime u Boeing. Neka uloga bila je namijenjena i kolegi Zoranu Simiću. Na koncu nije bilo ničeg opipljivog. Prava priča počela je 1980. godine s Novim putom. Grupa je ime dobila jer su dečki često iz nekih razloga morali počinjali ispočetka. Autor naziva je Boris Nekić Kuki. I Novi put je prošao svoj novi put. Kada je bend prestao raditi 1983. godine na kontu je imao devet glazbenika: četvorica su svirala gitaru – Dušan Nikolić, Zoran Vodopija, Valter Lončarić i Željko Bosak, trojica bas – Milan Nikolić, Boris Nekić Kuki i Igor Bošnjak, pjevao je Nikola Đuričin, a bubnjeve uništavao Zoran Đorđević. Zvuk grupe, rock s malim odmakom, uvelike je odudarao od tada u Puli prevladavajućeg Novog vala.

Prve snimke napravio je Vodopija koji je sam konstruirao i tonski pult. Iz benda ga je izbacio "veseli" vozač automobila udijelivši mu na sredini prometnice uz Korzo štake na dvije godine. Novi put je snimio dva demo materijala. Prvi u kolovozu 1980. godine, a drugi dvadeset i šest mjeseci kasnije na Radio Puli. Na potonjem je u dvije pjesme gostovao Eduard Kancelar. Razliku u kvaliteti pjesama i zvuka nemoguće je ne zamijetiti. Među zaslužnima je bio i Igor Bošnjak. Dečki su ga pozvali u garažu na Stoji da ih osluhne, a iskusni roker je postao članom benda nadomjestivši Kukija koji je prestao svirati. Osim znanjem pojačao ih je i tehnikom. Tri Marshalla i kvalitetan razglas ne dobivaju se svakog dana. Bio je to neki drugi nivo.

Svirke u etabliranim prostorima

Krenule su ih svirke u etabliranim prostorima. Ušli su u Uljanik i Tvrđavu, uspješno. Za one malo mlađe, nad Tvrđavom je nastala Piramida. Bahrija Golubović progurao ih je u vrlo popularnu televizijsku emisiju "Zdravo mladi". O trošku zagrebačke televizije u riječkom studiju Andreja Baše snimljen je audio, a u pulskoj Areni video za pjesmu "Sam sam". Uspostavljeni su obećavajući kontakti s Jugotonom i PGP RTB-om no umjesto probitka uslijedio je završni rez u vidu više poziva za odsluženje vojnog roka. Više nije bilo novog puta za Novi put.

Pojedini članovi utihnulog benda nastavili su svirati rock muziku, neki su se kako se to kaže prodali, a neki u potpunosti povukli. Zoran Đorđević nastavio je zarađivati svoj budući nadimak. Priklonio se žestokom, heavy metal rocku. Na tragu uzora Scorpionsa i Iron Maidena nastale su grupe: Žablja perspektiva, Cronos i Rosa Nera u kojima su se cijelo desetljeće izmjenjivali poznati nam ljubitelji glasne i energične glazbe vriskavih vokala. Najviše traga ostavili su gitaristi: Dean Pavletić Tone i Dean Janković Pillar, basist Davor Vujić Čina i pjevač Zoran Mučić Debac. Iza njih je ostalo nešto fotografija, nekoliko samizdat CD-a i video spotova.

Albumi, spotovi, koncerti

Kada se Atomsko sklonište nakon Đoserove smrti našlo u nekom "postoji ne postoji" stanju upravo je Đole pokucao na Langerova vrata i rekao mu da bi neki dečki htjeli svirati. Bruno je s njima krenuo ispočetka, a njima se ostvario san svih snova. Gotovo cijelo prvo desetljeće ovog tisućljeća Zoran Đorđević bio je članom Livio Morosin Banda. Dva albuma, pregršt spotova, brojni koncerti i suradnja s Radom Šerbedžijom.

No što je to za snažnog udarača bubnjeva koji se na sarajevskoj Baščaršiji probio kroz osiguranje bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona i s njime odradio kratak foto-session o čemu je Glas Istre promptno izvijestio. (Damir BURIĆ)