Digla sam pogled s tastature i preko zaslona računala pogledala u smjeru supruga koji je u istoj situaciji, ali sa svog kompjutera gledao u mom smjeru. Zar ćemo ovako slijedećih četrdeset godina? upitao me je Andrea a ja sam u trenutku shvatila da ovakav život više ne želim, kaže nam krajobrazna arhitektica Katja Sošić, od nedavno ponosna vlasnica Studia cvjetnog dizajna "Klori"

Još uvijek mnogi zaposlenici, naročito starije generacije, imaju sindrom vezanih nogu za prvu tvrtku u kojoj su se zaposlili. Bez obzira na sve sile i nedaće koje su im se s godinama i s ostalim promjenama događale ne odustaju u nadi da će u prvoj, jedinoj i posljednjoj firmi dočekati mirovinu.

Ipak, sve češće susrećemo se i s radikalnim poslovnim rezovima. Mladi su ljudi mobilni, ne vežu se za posao i idu za boljom alternativom.

No, što reći za osobu koja je u svom poslu bila uspješna i priznata, a u jednom je trenutku svoj profesionalni i sigurni posao, zamijenila poduzetničkim, koji je baš kao i kod svih majstora svog zanata krajnje neizvjestan.

Upravo to, učinila je Katja Sošić, pejzažna arhitektica s diplomom Fakulteta arhitekture u Veneciji, koja je nakon osamnaest godina napustila kancelariju i ne samo sebe već i supruga Andreu izvukla iz kolotečine i poslovne uredske rutine.

Trenutak spoznaje

- Sve je barem za mene i u počeku nesvjesno vodilo ka jednom zasićenju i rutini. Posao koji sam radila i za koji sam se u krajnjoj liniji školovala dugo me vremena veselio, ali s godinama, a posebice s prelaskom na nove tehnologije, naročito upotrebu računala koje je umjesto pomoćnog, postao nezamjenjiv alat, nestalo je i čara stvaranja. Jednom prilikom podigla sam pogled s tastature i preko zaslona računala pogledala u smjeru supruga koji je to isto učinio ali s druge strane stola i sa svog kompjutera pogledao u mom smjeru.

-Zar ćemo se ovako gledati i slijedećih četrdeset godina? upitao me je Andrea.

U tom trenutku postalo mi je jasno da ovakav život više ne želim, kaže nam krajobrazna arhitektica Katja Sošić, od nedavno ponosna vlasnica Studija cvjetnog dizajna "Klori".

Koliko je za ovaj   korak trebalo hrabrosti, da ne kažem ludosti?

- Ni jedno ni drugo. Trebao mi je cilj, uvjerenje, smisao i razlog. No, ništa nije došlo preko noći. Gotovo godinu dana o svemu sam razmišljala, ali i tijekom tog vremena svaki mjesec po sedam dana boravila u Milanu kako bi naučila sve tajne zanata. Veliku podršku pružila mi je trinaestogodišnja kćerka, koja je citirajući svoju učiteljicu Sandru Boljunčić i sama zaključila kako u životu moram raditi samo ono što me čini sretnom. Rekla mi je "mama, traži sreću", i ja sam je poslušala, smijući se kaže Katja.

Dodaje kako je najjači pokretač svega bio manjak tzv. ručnog posla kojeg je sveprisutna digitalizacije istisnula do krajnje granice stvaralaštva i kreativnosti.

-Na kraju krajeva, cvijeće i biljke srodne su mom ranijem poslu i nakon Škole cvjetne umjetnosti sretno sam zakoračila u novi svijet kaže Katja Sošić.

Suho i svježe cvijeće

Opisujući novi posao i novi izazov, Katja kaže kako je on najsličniji slikarstvu.

- Kao i u ostalim poslovima moraš imati znanje - od teorija boja, slaganja, raznih tehnika koje će stvoriti fokusni, odnosno popratni dio i harmoniju. Moraju se zadovoljiti određeni kriteriji, ali istovremeno ovaj posao daje ti dovoljno zadovoljstva, prostora i zraka da stvaraš, budeš drugačiji i originalan, kaže ona.

Zanimalo nas je postoje li i određeni "modni" trendovi prodaje. Koliko su rovinjski muškarci gentlemani kada je u pitanju darivanje cvijećem?

-Naravno, da trendova ima, a onaj koji je trenutačno hit jest miješanje suhog sa svježim cvijećem. Također, i kada je riječ o bojama u modi su intenzivne, naročito crvena, žuta i narančasta koje se, kada se vratim trendu miješana, fantastično sljubljuje s drvenastom - suhom granom, listom ili cvijetom modre plave boje. Naravno, uz velike kontraste u obzir dolaze i suhe podloge zlatnih, odnosno srebrnih pozadina s recimo, jednom ružom kao posteljicom, objašnjava Katja Sošić, koja tvrdi da Rovinjci i zeleno, idu ruku pod ruku, godinama i vrlo uspješno.

- Što se pak tiče navike kupovanja cvijeća, ono definitivno kod našeg čovjeka postoji. I da ne bi bilo zabune, ne kupuju ga samo muškarci u određene dane u godini, već gotovo pa, čak i redovito žene koje ovim poklonom, odnosno lijepim buketom žele razveseliti svoje prijateljice. Naime, kultura kupovanja cvijeća kod nas je prisutna već desetljećima i jedina razlika je u tome što je, u odnosu na ranije, danas daleko manji broj cvjećarna. A kada govorim o povezanosti domaćeg čovjeka sa zelenilom, dovoljno je da se osvrnete i uvidjet ćete da je veza s prirodom velika i prisutna. Pa' i kod izgradnje novih turističkih objekta, ali i stambenih vidljivo je snažno praćenje zelenilom, što na žalost nije slučaj kod mnogih gradova u zemlji, veli nam Katja Sošić, potvrđujući i da bi na domaćem izboru ljepote u kategoriji cvijeća- crvena ruža ostala kraljicom ljepote.

Studio cvjetnog dizajna, nazvan je po Klori - nimfi cvijeća sa slike "Primavera - Proljeće" Sandra Botticellia, na kojoj bog vjetra Zefir, drži Kloru, koju svojim dahom oplođuje i preoblikuje u floru cvjetova i boginju proljeća.

Povezane vijesti

• Talijanski carabinieri na rovinjskim ulicama
• Uzgojem cvijeća do srca sugrađana
• U četvrtak počinje sedma Rovinjska rožica