Bavim se poslovima za koje treba snaga uma i disciplina

To je jednostavan grafički prikaz niza otvora na pulskom amfiteatru, jedan grafički prikaz ovalnog borilišta, kombinacija prvog i drugog i varijacije na temu. Znak cijelog "branda" je riječ hARENA u dva reda, u kvadratu

Jadranka Ostić, svestrana je pulska umjetnica, književnica, ilustratorica, grafičarka, keramičarka, te uvijek prisutna na raznim manifestacijama. Nedavno je pokrenula i jedan novi turistički proizvod. Bio je to povod da porazgovaramo s njom o njezinom radu i stvaranju.

- Bavite se raznim umjetničkim žanrovima i u svima ste podjednako uspješni. Kako je krenula ta Vaša ljubav prema umjetnosti općenito?

- Pričali su mi da sam od ranog djetinjstva šarala bilo čime po bilo čemu. Mokrim prstom po stijeni, otpalom žbukom po betonu, olovkama po svemu. Da li je to prvo šaranje bilo crtanje ili pisanje, teško je reći. Oko četvrte godine naučila sam pisati i čitati. Kada sam krenula u školu nisam morala učiti slova, pa sam puno čitala i crtala. Oduvijek sam bila najniža u vrsti. Naočale nosim od polaska u školu. U desetoj godini doživjela sam težu povredu glave. Posljedice su bile gluhoća na lijevo uho i jake glavobolje. Takva se nisam mogla baviti ni sportom ili glazbom, pa sam crtala, čitala, maštala, pisala.

- Ilustrirate knjige, bavite se dizajnom, pišete, keramičarka ste i likovna umjetnica. Odakle toliko inspiracija, znanja i vještine?

- Bavim se poslovima za koje ne treba fizička snaga i visina, nego snaga uma i disciplina.

- Prilikom ilustriranja knjige, što je presudno, treba li biti "ljubav na prvi pogled" s tekstom knjige?

- Najprije treba pročitati knjigu. Bar jednom. Ja uz čitanje crtam bilješke. Mislim da ilustrator treba pronaći u tekstu ono što bi pisac nacrtao kad bi znao. (V. BEGIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU