Održan Vladimir skate film festival: Ideje pokreta, slobode i urbane dinamike

(Snimila Luna Vojnović)

Krajem prošlog tjedna održao se Vladimir film festival posvećen ljubiteljima skateboardinga pa je drugog dana u galeriji Astra u 19 sati održano otvaranje izložbe pod nazivom »ZO3001« i prikaz ruskog filma »Diže se prašina«. Sam festival započeo je u četvrtak na fažanskoj rivi s revijalnom projekcijom skate videa, uključujući film »Hitoyume 80svtr« japanskog autora Genkija Higuchija.

Multiidisciplinarni pristup

Glavni događaj drugog dana je izložba riječkog umjetnika i skejtera Zoea Miloša, prošlogodišnjeg dobitnika nagrade »Crno drvo Laube« za najboljeg samostalnog izlagača, okupila je ljubitelje suvremene umjetnosti i skejt-kulture. Miloš je publici predstavio raznoliku kolekciju svojih radova, od ulja na platnu, preko radova stvorenih na pisaćoj mašini i Xerox stroju, do umjetničkih zinova odnosno samostalno objavljenih knjižica u vlastitoj izradi i reprodukciji. Njegov jedinstveni stil, koji spaja elemente underground kulture i avangardne umjetnosti, pobudio je veliki interes među posjetiteljima.

(Snimila Luna Vojnović)

- Uz vizualnu umjetnost, Miloševa izložba istaknula je multidisciplinarni pristup koji balansira između klasičnih tehnika i suvremenih skejterskih motiva, čime je pokazao kako skejt-kultura može biti inspirativan medij za umjetnički izraz. Radovi izloženi u Astri istražuju ideje pokreta, slobode i urbane dinamike, čime se savršeno uklapaju u duh Vladimir festivala, koji već godinama spaja umjetnost i skejt-kulturu na jedinstven način ističu organizatori.

Zoe Miloš, umjetnik i skejter iz Rijeke, ističe skejtanje kao svoju primarnu poveznicu s umjetničkim stvaranjem.

- Skejtanje je dio mene koji me definirao i nastavit će biti prisutno u mom radu, čak i nakon 15 godina aktivnog bavljenja time, kaže. Njegove slike, pretežno ulje na platnu, često sadrže složene kombinacije olovke i kserografije. Kserografija je tehnika reprodukcije pomoću fotokopirnih strojeva koja stvara specifične vizualne efekte, dok olovka dodaje detalje, objašnjava mladi Riječanin.

(Snimio Mihael Stojanović)

Za izradu jedne serije slika trebalo mu je dva mjeseca, dok su neke zahtijevale dulje vrijeme. Objašnjava kako često radi na velikom broju djela, iz kojih potom bira one najuspješnije za izlaganje.

- Na ovoj izložbi su izložena tri primjera, no stvarno ih radim tridesetak, pa biram, kaže. Viseći artbookovi, također izloženi, predstavljaju slobodniji eksperimentalni pristup, kombinirajući kolaž, sprej i ulje na platnu: »Te knjižice su otvorenije i slobodnije od ostatka radova, bez unaprijed određene forme«, ističe te naglašava da se u svom stvaralaštvu oslanja na postupke i improvizaciju.

- Ne zadajem unaprijed što će rad postati. Kroz postupke i pauze odlučujem kako ću dalje i tako dolazim do gotovog djela, koje postaje svojevrsni prozor u nešto što inače ne možemo vidjeti, pojašnjava.

(Snimio Mihael Stojanović)

Njegovi radovi su prethodno izlagani u Rojcu, Zagrebu i Beogradu, ali u ovoj formaciji nikad do sada. Najbolje reakcije kazuje bile su u Beogradu za jedan dio postava koji je tamo bio samostalna izložba. Miloš dodaje da njegovo stvaranje, iako netipično za skejt kulturu, nastavlja biti vlastitim iskustvima skejtanje.

- Tijekom akademije sam nastavio skejtati, a skejtao sam 15 godine prije toga te stvaranje je za mene samo nastavak svega što sam kroz skejtanje naučio, zaključuje 29-godišnji umjetnik.

Nakon otvaranja izložbe, festivalski program u Astri nastavio se projekcijom eksperimentalnog filma »Diže se prašina« ruskog redatelja Nikite Kopytina koji uprizoruje jedinstvenu estetiku snimanu na lokacijama neuobičajenim za skejtanje, kao što su slovenske Alpe i crnogorski kanjoni.

(Snimio Mihael Stojanović)

Treći dan započeo je u Kinu Valli panel diskusijom »Resistance and Palestinian Existence« odnosno palestinskim otporom i postojanjem. Panel je okupio pionire palestinske skateboarding scene poput Arama Sabbah Huseina te umjetnike i aktiviste Mohammeda Zakariu i Mayys Nabar, koji su raspravljali o skateboarding kulturom s otporom i identitetom u Palestini. Diskusiju je moderirala libanonska redateljica i antropologinja Sabah Haider, a četvrti sudionik, palestinski fotograf Maen Hammad sudjelovao je putem video veze i govorio o dokumentiranju ne samo skate scene, već i izraelske dominacije nad Palestinom. Hammad je naglasio kako Palestinci žive u stanju deprivacije, a kroz svoj rad kombinira skateboarding s aktivizmom. Diskusiju je moderirala libanonska antropologinja Sabah Haider, koja je govorila o aktivnom i pasivnom svjedočenju te je optužila Izrael za genocid više puta. Naglasila je kako je svjedočenje aktivan proces, što je važno u kontekstu prikazivanja palestinskog otpora.

Hammad koji živi u Jordanu, spominjao je lokalne heroje, poput liječnika u Gazi. Dotaknuo se kolonizacije i govorio o dubljem nivou – ne samo o fizičkoj okupaciji, već i o kulturnoj okupaciji kroz zapadnu globalizaciju. Izjavio je kako mladi u Jordanu i cijelom srednjem istoku gledaju prema Zapadu, privučeni boljim životnim prilikama i standardu, a isto to kako nas Sjedinjene Države kulturno okupiraju putem globalizacije. Njegovi stavovi bili su dobro potkrijepljeni, a izlaganje mirno i argumentirano. Posebno je naglasio kako su Engleska i Francuska, prilikom napuštanja kolonija, postavile marionetske vlade što je sukladno s povijesnim dokazima kao i ostatak što je govorio.

Zoe Miloš (Snimio Mihael Stojanović)

Aram Sabbah, skejter se zahvalio publici, napomenuvši da često putuje i da već osam godina stalno govori o potlačivanju Palestinaca. Aram Sabbah je jedan od pionira palestinske skateboarding scene, rođen i odrastao u Palestini te se ističe kao jedan od prvih skejtera tamo uopće, u dobi od 14 godina. Kao mladić, kaže da je odrastao u okruženju vojne okupacije koja ograničava slobodu kretanja i izražavanja. Skateboarding je za Sabbaha postao način bijega od svakodnevnih ograničenja, ali i sredstvo otpora. Aktivno surađuje s organizacijom SkatePal, koja koristi skateboarding za osnaživanje palestinske mladeži i stvaranje prostora za kreativnost i izražavanje unutar represivnog okruženja. Sabbah vjeruje da skateboarding može pomoći palestinskoj djeci da razviju osjećaj slobode i identiteta, unatoč okupaciji koju navodi i teškim uvjetima života.

Moderatorica Sabah Haider fokusirala se na palestinski kulturni identitet, dok je dvorana bila gotovo ispunjena, pretežno strancima iz skejterske subkulture.

(Snimio Mihael Stojanović)

Mayss koja se bavi glazbom, izjavila je da je ranije bila vrlo aktivna i glasna, posebno u kritikama zapadne dominacije. Osvrnula se na optužbe da su Palestinci antisemiti, rekavši da je razumljivo da postoji mržnja, ali ne zbog religije, već zbog izraelskih akcija – rušenja kuća i dehumanizacije za koju navodi da se tamo generacijski provodi. Optužila je Izraelce da su prilikom osnivanja države ubijali Palestince iz zabave, spominjući zločine koji se tamo događaju iz svog viđenja; uključujući smještanje ljudi u logore.

Istaknula je kako Amerikanci židovskog porijekla dolaze i uzimaju palestinske domove, što se događa generacijski, a o tome postoje dokumentarci na internetu što se može uzeti kao dokaz točnosti. Dala je usporedbu, rekavši da bi se ljudi pobunili ako bi primjerice tako Kinezi došli otimati ljudima domove u Francuskoj, naglašavajući pravo na otpor Palestinaca. Nadalje je govorila o teškoj situaciji u kojoj nema antibiotika, zbog čega su ljudi prisiljeni na ekstremne medicinske zahvate, poput amputacija. Spomenula je i društvene mreže, posebno koncept »shadow postinga«, gdje objave nisu vidljive u feedu drugih korisnika, čime se značajno smanjuje njihov doseg. Navela je primjer kada je na jednoj od Metinih platformi objavila plakat koji izražava njezine stavove o Palestini, a taj post nije dobio očekivanu pažnju.

(Snimio Mihael Stojanović)

Tijekom diskusije nije razmatrana perspektiva Izraela, koji kao država ističe da su napadi na njih prisutni više od pola stoljeća te da se moraju braniti. Fokus panela bio je na palestinskoj strani, a neki sudionici su bez dokaza optuživali Izrael za genocid, dok su drugi svoje stavove potkrijepili argumentima i dokazima. Diskusija se nije fokusirala na nerede, poput razbijanja izloga, uništavanja automobila ili franšiznih lanaca kao što su McDonald’s i Starbucks, a ti nered često prate propalestinska okupljanja i ponekad prerastaju u nasilje.

Osobne priče i punk

Nakon diskusije, uslijedila je projekcija dokumentarnog filma »KIX« u Kinu Valli. Film redatelja Dávida Mikulána i Bálinta Révésza, koji je osvojio Veliki pečat na ZagrebDoxu, koji istražuje duboke aspekte skateboarding subkulture kroz prizmu osobnih priča i globalnog fenomena.

Nakon filmskog programa, suradnja s udrugom Monteparadiso donijela je punk koncerte koji su se održali u Monteparadiso klubu, gdje je nastupio osječki bend Klaustrofonija i Peskovnik iz Postojne, Slovenije.

(Snimio Mihael Stojanović)