"ROMEO I JULIJA" U ISTARSKOM NARODNOM KAZALIŠTU Mrska ljubavi, ljubljena mržnjo…

Pristup, s tri jezika u predstavi, je ujedno i najbolji dio ove koprodukcije INK-a i Općinskog regionalnog kazališta Kozani iz Grčke, koji je režirao Lefteris Giovanidis, jer u startu daje do znanja da se radi o priči o različitim svjetovima koju bi priča o nesretnim ljubavnicima trebala dodatno naglasiti

U Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula u srijedu navečer održana je premijera klasične Shakespearove drame "Romeo i Julija". INK i Općinsko regionalno kazalište Kozani iz Grčke ujedinili su snage u suradnji i zajedničkoj produkciji ove predstave koju je režirao Lefteris Giovanidis. Kao što su u tom primjeru spojena dva svijeta, i u ovoj osuvremenjenoj predstavi imamo dvije obitelji koje žive negdje na Balkanu, govore jedna hrvatskim, a druga grčkim jezikom, dok zajedno komuniciraju engleskim, uz povremeni karakteristični zvuk truba i prepoznatljivi ritam bubnjeva. Naravno, tu su i titlovi na pozornici za one koji ne razumiju neki od jezika.

Taj pristup, s tri jezika u predstavi, je ujedno i najbolji dio jer u startu daje do znanja da se radi o priči o različitim svjetovima koju bi priča o nesretnim ljubavnicima trebala dodatno naglasiti. Uz to, bio nam je gušt slušati jezik kao što je grčki za koji se ne sjećamo jesmo li ga ikad čuli na ovoj pozornici, barem ne u ovolikoj mjeri.

Banalnost nasilja

Bio je to odličan temelj i očekivanja su nam bila velika, no na koncu nas je predstava ostavila ravnodušnima prvenstveno zato jer se nismo uspjeli povezati s likovima, njihovim motivima i djelima. Jedina scena koja nas je pogodila bila je kada otac mlati Juliju pojasom, no čak nas je i završna tragedija ostavila hladnima. Po čemu su Romeo (Petar Cvirn) i Julija (Ilektra Fragkiadaki) srodne duše - "par stvoren na nebu", odnosno "stvoreni jedno za drugo" kao što kaže izreka? Paris koji bi se trebao oženiti Julijom je kao neki negativac, no ništa što on čini nije djelovalo kao posebno opako da bi se sažalili nad Julijom i prema njemu osjećali averziju (osim što, dakako, želi oduzeti Juliji slobodu izbora).

Na konferenciji za novinare redatelj je spominjao razlike u vjeri, no između dva suprotstavljena obiteljska klana razlike gotovo da i nema, najmanje u vjeri, jedino ih razdvaja to nacionalno obilježje. Uz najbolju volju nismo uspjeli razumjeti po čemu se zapravo oni razlikuju i što je to krucijalno važno oko čeka se svađaju. S druge strane, možda je to bila i namjera, da se prikaže banalnost nasilja i da se naglase njihove sličnosti.

Možda je problem u nama, a možda su glumci bili umorni od puta i u njima nije bilo dovoljno snage, dovoljno iskre, dovoljno kemije. Chryssa Ropa kao dadilja i Takis Moshos kao fratar Lovro jedini donekle oživljavaju scenu, no razlog je tomu što oboje u prvom dijelu služe kao svojevrsni komični odušak, pogotovo dadilja.

Plus za trud

Svim glumcima ipak plus za trud jer vjerujemo da nije bilo lako pripremati se za ovakav projekt, pogotovo mladim hrvatskim glumcima, a to su Petar Cvirn u ulozi Romea, Deni Sanković u ulozi Benvoglia i Dominik Bajo u ulogama Mercuzija i ljekarnika. U predstavi glume i Panagiotis Klinis, Penelope Markopoulou, Eftimis Chalkidis, Petros Skarmeas i Dimitris Syndoukas.

Predstava u svakom slučaju ima određenu dinamiku, zahvaljujući izvornom tekstu u kojem ima dovoljno preokreta. Na koncu, možda će se baš mlađa, školska, publika puno bolje identificirati s Romeom i Julijom i njihovom ljubavnom pričom.

Publike na premijeri baš i nije bilo puno te su posjetitelji po našoj procjeni popunili sve zajedno manje od polovice gledališta velike dvorane. Reprize su danas u 12 sati i sutra u 20 sati. (Mladen RADIĆ)