Tomislav Pletenac: "Živimo u svijetu gdje je neuspjeh sudbina"

(Snimila Vanesa Begić)

Na prvom ovogodišnjem izdanju programa Nova knjiga među krošnjama u Klubu-knjižari Giardini 2 gostovao je teoretičar i kulturni antropolog Tomislav Pletenac s knjigom "Ne možeš ti to. Koliko self-helpa čovjek može podnijeti?" (Naklada Ljevak), nastalom u koautorstvu s književnikom, prevoditeljem i političkim analitičarom Borisom Perićem, a nakon predstavljanja knjige slijedio je mini-koncert u kojem je gost na sasvim poseban način izvodio pjesme Nicka Cavea u prijevodu na kajkavski dijalekt.

Kako je rekla voditeljica programa, Helena Vodopija, u ovoj iznimnoj filozofsko-antropološkoj studiji kulture self-helpa autori progovaraju dovitljivim jezikom prepunim crnog humora o jednom od najraširenijih strahova današnjice – strahu od neuspjeha – oprimjerujući i obogaćujući filozofska saznanja promišljenim referencama iz širokog inventara domaće i svjetske pop-kulture, dnevnopolitičkih previranja i književnih klasika.

- Ovo je predstavljanje za mene posebno emotivno, Pletenac mi je bio profesor, a tema je itekako zanimljiva te predstavljena na drukčiji način, kazala je Vodopija. Pletenac je potom na sasvim poseban način govorio o self helpu.

- Dobrih pedesetak godina živimo u svijetu gdje je neuspjeh sudbina. Neuspjeh je nekada bio poželjan, moglo se iz svega toga naučiti. Zanimljiv je i taj prostor individualizacije, krivica se seli na sve, pa i na bolest, primjerice razbolio sam se jer sam pušio, nisam jeo ovo, ono, nisam spavao dovoljno, to je ta estetika neuspjeha. Self help dovodi do suludih ideja, probudite se u pet, pročitajte tri knjige, a puno autora self helpa razmišlja i da sve to što nude je ispravno, kazao je Pletenac osvrćući se i na razne povijesne promjene, od "ostvarenja" vremena za rad, odmor i san 8+8+8, pa sve do činjenice da se svatko doživljava poduzetnik, da smo ušli u hiperobjekte, pa sve do bournouta kao direktne posljedice self helpa.

Naveo je kako self help organizira dan, prostor, sve i onda se sve to "spali". U ovoj knjizi, kako je istaknuto tijekom razgovora, ima puno referencija, ali i humora. Helena Vodopija kazala je da je taj žanr inače uglavnom dosadan i nema humora, dok je tu humor prisutan u velikoj mjeri. Pletenac je naveo pak kako self help nije drag sustavima, on je kritika, a istaknuo je kako on i Perić pišu u birtiji te tamo izmišljaju načine, poglavlja. Naveo je da ta knjiga ima prije svega veze s nama svima, te kazao je da tu valja biti autoironičan. Nema istine u istini, nema ljubavi u ljubavi, a sve što mislimo o ljubavi - nije ljubav. Također, bilo je govora o promjeni recepcije nekih stvari.

- Da ste primjerice 1981. godine nekome rekli da će se socijalizam raspasti, rekao bi vam da ste idiot, kazao je. Osvrnuo se i na neke naslove, npr. s raznih meteo portala, poput "Hrvati, ne znate što vas čeka", sa svakakvim najavama super oluja i slično, naveo je da nema sloboda u slobodi, kao i činjenicu da se sveučilišta pretvaraju u zajednice, o problemima tih akademskih zajednica, a svugdje se potencira STEM. Znanstvena istraživanja su zakočena, a voditelji projekta se ne bave znanošću nego ispunjavanjem papirologije, kazao je uz brojne druge anegdote i misli.