Iako prevladava šarenilo boja, ono je okruženo i crno bijelim kontrastima kao refleksijom Elizabetinog života povezanog s bolešću i graničnim (ne)očekivanim situacijama, od odlaska u bolnicu do pitanja kako se pripremiti za napuštanje ovoga života, što knjizi daje jednu refeleksivnost i misaonost, autoričin zreliji pristup, ali i neki unutarnji mir koji joj je kao sveukupnost asocijativnog mozaika omogućio sastavljanje herbarija života, kazao je Neven Ušumović, ravnatelj Gradske knjižnice Umag

Strujanje vremena u Gradskoj knjižnici Umag na književnoj večeri sa Umažankom Elizabetom Zubak prilikom predstavljanja njezine druge knjige poezije "Životni herbarij", proteklo je kao ekvivalent nastalog strujanja svijesti i misaonih procesa pjesnikinje prenesenih u ovu zbirku pjesama. Knjigu je predstavila urednica Ana Zupčić Kuhar, istaknuvši da je bila urednica i njezine prve zbirke pjesama tiskane 2014. godine te ju, kao i onda, može identificirati sa svakom novom pjesmom u zbirci, domišljenom kao odraz Elizabetine vedrine, lucidonosti, optimizma, energičnosti, unutarnje snage, ali i krhokosti te povremene plahosti zbog dijagnosticirane bolesti radi koje, ona zna više od ostalih što se oko nas zbiva i što nam sve život može neočekivano prirediti.

Snažne i duboke emocije

- Svi smo mi bačeni u ovaj svemir pred neke probleme o kojima Elizabeta intenzivno razmišlja prenoseći svoja emocionalna stanja u stih. Ona nema svoj uzor u pjesništvu, ne robuje nekim pjesničkim (povijesnim) kanonima, ona nadilazi sve te granice i za razliku od prve knjige u ovoj se reflektiraju snažnije i dublje emocije te poruke proizišle iz raznih Elizabetinih emotivnih stanja. Njezin je jezik nešto drugačiji i osobniji, proizišao iz kraja iz kojega dolazi, pa je uočljivo da je raspored riječi drugačiji, ali i to je njezina odlika. Knjiga je tematski koncipirana od niza doživljaja iz djetinjstva, života u Sarajevu (rat i mir), majčinstva, odnosa s pokojnim ocem, svakodnevnice s majkom, (ne)prihvaćanja vlastite bolesti, onostranskim slutnjama... jednostavno pabircima iz života, kazala je Ana Zupčić Kuhar i naglasila da zato knjiga, slikovito, i nosi naziv "Životni herbarij" u koji je autorica psihobiografski prenijela isječke iz svoga života baš kao da slaže fotografije u foto album.

Poput autobiografskog dnevnika

Svoj osvrt i komentare u nastavku večeri je iznio Neven Ušumović, ravnatelj Gradske knjižnice Umag, naglasivši da je ovo jedinstvena autobiografska zbirka pjesama, sa šarenilom fotografija nastalih od autoričinog djetinjstva do recentnih dana, te kao takva, predstavlja jednu vrstu dnevnika u kojoj autorica iskušava i preispituje sebe.

- Iako prevladava šarenilo boja, ono je okruženo i crno bijelim kontrastima kao refleksijom Elizabetinog života povezanog s bolešću i graničnim (ne)očekivanim situacijama, od odlaska u bolnicu do pitanja kako se pripremiti za napuštanje ovoga života, što knjizi daje jednu refeleksivnost i misaonost, autoričin zreliji pristup, ali i neki unutarnji mir koji joj je kao sveukupnost asocijativnog mozaika omogućio sastavljanje herbarija života. Njezin jezik prelazi okvire umjetnosti koji nas često puta sprječavaju da ne budemo klišeizirani, već neposredni, pa se ove pjesme doimaju pisanima za ovaj trenutak i neposrednu komunikaciju s čitateljima, kao da vodimo opuštajući razgovor s autoricom uz kavu. Taj njezin neposredan govor kao djelić vlastite osobnosti te prisutnost jedne doze specifičnog humora čini da su njezine pjesme bliske prozi, no to nam ukazuje što sve Elizabeta može postići zbog svoje spontanosti i dubokih emotivnih impulsa, zaključio je Ušumović.

Elizabetina neposrednost, pozitivna energija i vedrina oduševila je i Davida Ivića, grafičkog oblikovatelja knjige te autora kraćeg osvrta u njoj.

U nastavku večeri čitanjem pjesma iz zbirke Elizabeta je slušateljima otkrivala kroz svoje pjesme tko je ona, kako razmišlja, kakva je bila i kakva može biti u svom malom prolaznom životnom trenutku. Stilom pisanja i strujanjem toka svijesti s puno unutarnjeg monologa i šarenilom asocijativnih preskoka, od teme do teme, iz osobnog herbarija života uspjela je navesti posjetitelje i brojne prijatelje u publici da se sužive s njom u tom njezinom malom svijetu koji je metafora jednog većeg svijeta.

Povezane vijesti

• ELIZABETA ZUBAK UČI ŽIVJETI S LEUKEMIJOM Osjećam se jačom kada mogu i javno govoriti o čemu većina šuti