U povodu Mjeseca hrvatskoga jezika, danas će se, s početkom u 17 sati u Sveučilišnoj knjižnici održati predstavljanje knjige ‘’Hrvatsko-talijanski jezični dodiri u Našoj slogi’’ autorice Vanesse Vitković Marčeta. O knjizi će govoriti: prof. emer. dr. sc. Diana Stolac, prof. dr. sc. Blaženka Martinović, prof. dr. sc. Sandra Tamaro i autorica, a u popratnom programu sudjelovat će učenici zavičajne nastave Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova.

Neistraženi korpus

Vitković Marčeta docentica je na Katedri za hrvatski jezik Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, gdje predaje kolegije vezane za standardni jezik i kulturu govorenja i pisanja. Područja su njezina znanstvenog interesa normiranje i novija povijest hrvatskoga standardnoga jezika te jezici u kontaktu, s posebnim naglaskom na Istru.

Bio je to povod za razgovor s njom.

Kako je započeo rad na knjizi »Hrvatsko-talijanski jezični dodiri u Našoj slogi«?

- S istraživanjem o hrvatsko-talijanskim jezičnim dodirima u prvim hrvatskim novinama u Istri sam započela prije petnaestak godina za doktorsku disertaciju. Budući da sam uz kroatistiku diplomirala i talijanistiku te da su me ti jezični odnosi, pogotovo u Istri, uvijek zanimali, učinilo mi se korisnim tu temu i produbiti. Novinski je korpus u toj domeni još bio neistražen i samo vrijeme izlaženja Naše sloge bilo je vrlo indikativno i za analizu talijanizama, a pokazalo se i kao plodno tlo za uočavanje specifičnosti u razvoju hrvatskoga standardnog jezika u Istri. Naime, prijelaz iz 19. u 20. stoljeće u Istri je proučavan ponajprije iz društveno-povijesnih aspekata, dok u povijesnojezičnim istraživanjima ima još puno posla i predstojećih istraživanja.

Je li je bilo teško doći do materijala za analizirati taj korpus jezičnih dodira?

- Korpus istraživanja, stare novine, srećom, danas je zahvaljujući digitalizaciji dostupan i mrežno na ino.com.hr, pa nije bilo teško doći do materijala za istraživanje, ali i to ima svoja ograničenja. Naime, u knjizi se analizira posljednjih petnaest godina izlaženja Naše sloge, od 1900. do 1915., to je ustvari razdoblje kada su novine izlazile u Puli (prvih 30 godina izlazile su u Trstu). Dok kod početnih godišta imamo i poboljšane inačice skeniranih tekstova koje možete i digitalno pretraživati, kod istraživanih brojeva toga nema već su samo skenirane stranice, što znači da često ima primjera, pačak i dijelova teksta, koje zbog starine i slabe očuvanosti papira ne možete pročitati. Postoji i pretraživač na stranicama austrijske knjižnice gdje se nalaze i neke naše novine i koji se može digitalno pretraživati, ali i ondje zna biti pogrešaka pa često umjesto l očita t ili umjesto n, m – jer su neke točkice i crtice na starome papiru i sl. Ukratko, tekstove je trebalo sve pročitati polako, ponekad i više puta da bi se shvatio kontekst.

Tema ove knjige pripada domeni kontaktne lingvistike.

- Prvotna tema knjige jest iz domene kontaktne lingvistike. O hrvatsko-talijanskim jezičnim dodirima u nas je najviše pisala Lelija Sočanac, dijelom na standarnojezičnome korpusu, a dijelom na korpusu dubrovačke književnosti. Još se nekoliko znanstvenika bavilo ovim kontaktima na nestandardnim razinama, ali zapravo je malo istraživanja odnosa dvaju standardnih jezika. To je i očekivano jer je puno više materijala na dijalektalnoj razini. Tako je i za Istru. S druge pak strane, vrijeme izlaženja novina daje još jednu dimenziju istraživanju. Naime, do Naše sloge u Istri novine nisu izlazile na hrvatskome jeziku, a kako često i u samim tekstovima piše, talijanski je jezik, i njemački, ali tada sve manje, bio u puno povoljnijoj poziciji. Stoga je u knjizi jedan dio posvećen i jezičnoj politici novina, koje su često nešto navodile i na talijanskome radi razumijevanja, ali su i davale prijevode – što je u stvarnosti ponekad nedostajalo i dovodilo do zbunjujućih situacija.

Tu se moglo pronaći i dosta korisnih primjera za istraživanje, na kraju ima i primjera miješanja, odnosno prebacivanja kodova tih dvaju jezika, što je vrlo značajno u istraživanjima na sintaktičkoj razini koja je uvijek problematična u kontaktološkim analizama. Inače, u knjizi su analizirani talijanizmi i mletacizmi po razinama i tako su oprimjereni; počevši od grafijsko-ortografske razine, zatim preko fonološke, morfološke, leksičko-semantičke pa do sintaktičke razine. Drugim riječima, neki su primjeri prošli samo jednu od tih prilagodbi, neki više, a neki su se pojavili neprilagođeni. Zanimljivost nam tu čine tzv. kompromisne replike, odnosno različiti primjeri za jednu te istu riječ, koji nam onda mogu ukazati put i promjene koje su te talijanske posuđenice doživjele da bi bile prihvaćene i uklopile se u hrvatski jezik. Primjerice u istraživanome materijalu imamo potvrde i za srdelu i za sardjelu, srdjelu i sardelu ili pak korzo, ali i korso i corso itd. Sve se to može vidjeti u rječniku na kraju knjige, za koji valja reći da je tzv. korpusom vođen rječnik, što znači da se u njemu nalaze talijanizmi i mletacizmi koju su potvrđeni u tekstovima, iako je jasno da ih je bilo i više jer recimo imamo primjer kvadrić, ali nemamo potvrđen kvadar, od čega je ta umanjenica nastala i sl.

Bavite se proučavanjem hrvatskog standardnog jezika u Istri.

- Hrvatski standardni jezik u Istri tema je koja se nekako nametnula, malo upravo kroz istraživanje Naše sloge, a malo zbog toga što je u kroatističkoj literaturi Istra uvijek nekako ostala »izvan« jer dosta godina nije bila sjedinjena s maticom zemljom. Pritom se zaboravlja da su ljudi uvijek govorili i »po domaću« jer im je to bilo prirodno. Iz Naše se sloge u mnogobrojnim člancima može pročitati upravo ta »borba za svoj jezik«, naravno uz društvenu, političku i kulturnu stranu cijele priče, koje su povezane. Svakako u tome kontekstu važnu ulogu imale su škole i čitaonice te udruženja kojima je cilj bio da pučanstvo može govoriti svojim, hrvatskim jezikom. Novine su se za to pokazale vrlo povoljnim korpusom jer dobivamo konkretne primjere iz prakse pa postaje zbilja relevantno, a ne samo »mrtvo slovo na papiru« ili pak nešto samo zabilježeno u nekoj knjizi.

Nacionalnointegracijska težnja novina

Ova monografija predstavlja odraz društveno-političkih prilika važnog razdoblja istarske povijesti, stoga se može promatrati i izvan lingvističkog konteksta?

- Da, zapravo se može reći da u nekim segmentima podupire i oprimjeruje društveno-povijesna istraživanja koja su već poznata. Naime, brojni članci u Našoj slogi potvrđuju nacionalnointegracijsku težnju novina, a ona je uvijek vezana i za jezik i jezičnu politiku. Drugi dio knjige osvrće se na jezično-pravopisnu analizu novina, zatim analizira jezik i pravopis, čime zapravo dokazujemo uključenost i težnju za hrvatskim jezikom u Istri, bez obzira na tada aktualnu društveno-političku situaciju, a poglavlje o jezičnoj politici novina dodatno ukazuje i oprimjeruje konkretne načine djelovanja u različitim domenama društva, uz usporedbu s tzv. Jezikovnim zakonom, koji je postojao.

Kakvi su danas hrvatsko-talijanski jezični dodiri u Istri?

- Danas je situacija posve drugačija, imamo hrvatski standardni jezik i jezični se dodiri gledaju iz drugoga aspekta. Dvojezičnost se u Istri danas može sagledati kao kulturološki aspekt, neki će reći i kao dio identiteta, dok su istraživanja u toj domeni najviše dijalektološka jer ipak talijanizama i mletacizama ima najviše u raznim govorima. Istraživanja se na sinkronijskoj razini, dakle u sadašnjem vremenu, mogu raditi (i rade se, naravno) i na standardnojezičnoj razini, ali tada izlazimo iz regionalnih okvira, što je vrlo specifično upravo za to istraživanje iz povijesnojezičnoga kuta jer smo tada imali i proces stanardizacije hrvatskoga jezika.

Vaš trenutni znanstveni interes?

- Moji su znanstveni interesi i dalje okrenuti jeziku u Istri, i kontaktološkim temama, i razvoju novije povijesti hrvatskoga standardnog jezika u Istri. Pokazalo se da je taj dio dosta neistražen pa već neko vrijeme kolegica Teodora Fonović Cvijanović i ja proučavamo jezik i ostalih istarskih novina. Valja samo reći da se o tome u monografijama o hrvatskim novinama i njihovu jeziku obično pronađe samo jedna štura stranica pa se nadamo da ćemo to uspjeti popraviti. Posljednje čime sam se bavila bio je jezik prvih godišta Glasa Istre, koji je 1943. počeo izlaziti kao glasilo NOB-a, ali opet u vrlo značajnome razdoblju, nakon godina zabrane hrvatskih tiskovina na ovim prostorima. Danas, u vrijeme masovnih medija, zaboravljamo koliku su važnu ulogu imale nekada novine na jeziku koje je pučanstvo razumjelo jer osim toga što su služile kao izvor informacija, neizravno su imale i snažan utjecaj na jezik, kao što to i danas imaju.

Povezane vijesti

• Navodna znanstvenica predstavila bizaran način "liječenja" homoseksualaca: Razbjesnila je - mnoge
• STELLA GLAVINA Dobitnica nagrade za najviša postignuća na studiju biokemije u Notthinghamu: "Mlada sam i ne žuri mi se. Imam velike snove i trebam skužiti kako ih postići"
• Znanstvenica Lorena Griparić: Amerika mi je pružila šansu, ali i dalje volim Labin i Istru