"Alisa u zemlji čudesa" u novoj verziji: Estetski dojmljiva fantastična priča

(Teatar Naranča)

Uz aplauze zadovoljne dječje publike u Dječjem kreativnom centru odigrana je obnovljena verzija djela Teatra Naranča, "Alisa u zemlju čudesa", predstave nastale prema svjetskom klasiku Lewisa Carrolla, donoseći priču o djevojčici Alisi, koja kroz čudesne avanture i neobične susrete uči vrijedne životne lekcije.

Lewis Carroll stvarao je fantastične priče, a taj je žanr, fantasy, u biti pomak u irealno. Mogućnosti bajke su ustvari ograničene i podložne shemama, a fantastične priče imaju vrlo širok tematski spektar.

(Teatar Naranča)

Po efektu, namjeni i podtekstu fantastična priča može biti simbolička, filozofska, šaljiva, humoristična, poučna te priča kao igra. Po odnosu prema tradiciji može biti klasična, starinska ili pak moderna, a po elementu igre i kumulativna. U fantastičnoj priči nalazimo irealan svijet s neobičnim likovima, a upravo je to slučaj u ovoj priči.

Iz Naranče su, u odnosu na prethodnu verziju, dodatno obogatili predstavu scenskim efektima, prelaskom među svjetovima, svjetlosnim efektima dočarali san i javu, a svakako je pohvalno što su uz već afirmirane glumce tu svoje prve uloge imali i polaznici Dramskog studija Teatra Naranča, kojima je to važno iskustvo, i protiv treme i za usavršiti scenski nastup u zanimljivoj i poučnoj predstavi.

Fantastika je, kako vele neki kritičari vezano uz njezino korištenje u dječjim predstavama, svako odvajanje od postojeće stvarnosti, odnosno svako "kršenje" onoga što smatramo fizičkim činjenicama. Tzvetan Todorov još je davno kazao da je "fantastika priča o nepostojećem: u svijetu koji je doista naš zbiva se događaj koji je nemoguće objasniti". U dječjoj književnosti to je i način sjedinjenja dvaju svjetova: svijeta zbilje i onoga priče. A ima li boljeg primjera od Alisa za predstaviti tako nešto.

Predstava je ležerna, estetski dojmljiva i u nekim naizgled jednostavnim rješenjima, a opet vrlo funkcionalnim i efikasnim.

(Teatar Naranča)

Alisa se stalno svađa sa svojom sestrom i silno želi biti odrasla. No, kada jednog dana ugleda Bijelog Zeca koji izgubi rukavice, odluči mu ih vratiti, ali pritom slučajno upada u rupu i završava u zemlji čudesa. Na svom putovanju susreće razne neobične likove (Mačku Koja Se Ceri, Gusjenicu, Klobučara, Ožujskog Zeca, Bijelu i Crvenu Kraljicu) koji joj pomažu da shvati kako nije lijepo svađati se, kako treba biti strpljiv i s osmijehom gledati na probleme.

Tekst, uz duhovite replike na našu svakodnevicu, je prilagodila Marijana Matoković, režiser je Majkl Mikolić, koji tu i glumi, a za glazbu, primjerenu fantastičnim svjetovima, pobrinuo se Ozren K. Glaser.

Kostime i scenografiju odradili su Valentina Ferlin – Živić i Neven Mihić, a oblikovanje svjetla i efekte Veljko Skol. Dizajn plakata djelo je Alessije Vodopia, a igraju Vlatka Rubil, Majkl Mikolić, Mathilde Vukosavljević, Matilda Nikić i članovi dramskog studija Teatra Naranča.