(Snimio: Andi Bančić)
Iako je globalni problem s polascima aviona donekle poremetio ritam dolaska pojedinih plesača i plesnih kompanija, Festival plesa i neverbalnog kazališta uspješno je priveo kraju i svoje 25. izdanje.
Već četvrt stoljeća ovaj istarski gradić u drugoj polovici srpnja postaje prava plesna meka, tu gostuju plesači i koreografi iz cijeloga svijeta, a zadnjih se godina sve više pozornosti pridaje edukativnoj komponenti plesa, programima usavršavanja za plesače, kao i predstavljanjima knjiga o plesu, razgovorima o plesu…
Prvi dan festivala posjetitelji su mogli pogledati čak četiri predstave. Kao što je to učestalo praksa, festival je otvorio Zagrebački plesni ansambl. Večeri su bile tematski podijeljene, kroz jedan lajtmotiv koji je tematizirao cjelokupni program. Prvi je dan bio u znaku propitkivanja pojma narcizma. Krenulo je predstavom »Okvir« u koreografiji Borne Babića. Gostovala je i španjolska kompanija »Daniel Abreu«. U srednjovjekovnom dvorcu izveli su predstavu »VAV« koja propituje filozofsko gledište na veze između pojedinaca i spajanje stvari kroz ljubav. U loži je bila izvedba predstave »Toujours de ¾ face!« belgijske umjetnice Loraine Dambermont koja je odabrana u Top 20 Aerowaves umjetnika za 2023. godinu. U Mediteranskom plesnom centru nastupio je Moveo Dance Company. U koreografiji Doriana Mallie, izveli su predstavu »I am Alex« u kojoj istražuju koncept egocentričnosti u svijetu, kako je opisano »vođenom me, myself, and I kulturom«.
Drugi je dan bio u znaku ljubavi, tri dueta »Helena y Paris«, »Otra Carmen« i »Venus« Meritxell Barbera i Inma Garcia, osnivačice i koreografkinje Taiat Danse. U Kaštelu Grimani je te večeri izvedena predstava ‘’Tamo, gdje sve duše idu’’, a koncept i koreografiju potpisuje Miloš Isailović. Izvođači su bili Lara Kapeloto, Nika Lilek, Luna Lilek, Silvija Musić, Endi Schrotter i Linda Tarnovski.
Posljednje večeri u Mediteranskom plesnom centru izveden je »Cabaret fatal«, čiji su autori Matea Bilosnić & Tras Studio, a izvođači Petra Chelfi, Martina Tomić i Ivana Pavlović.
Nekoliko riječi o autorici; Matea Bilosnić je koreografkinja, plesačica, performerica i multimedijalna umjetnica. Tras studio je pak izvedbeni kolektiv čiji su članovi plesni umjetnici, izvođači, koreografi i pedagozi. Od svog osnutka 2012. godine, kolektiv se okuplja oko ideje suradnje kroz interdisciplinarne projekte, istraživanja i radionice s raznim umjetnicima i kazalištima s kojima dijele umjetničke interese.
Uslijedio je »Wuthering days« Briana Scalinija i Companhia de Danca de Almada iz Portugala. Izvođači su bili Bruno Duarte, Mariana Romao i Vítor Afonso. Prijenosi emocionalnih stanja možda su dio našeg svakodnevnog života, a da ih većinu vremena vjerojatno nismo ni svjesni, tema je koja se provlači kroz ovu predstavu. Potom je uslijedila predstava »Hive«. Interdisciplinarni projekt »HIVE – our hydrological need of cosmic lines« potaknula je čuvena Michelangelova slika »Tondo Doni«.
Osnovan 2000. godine Festival je dosad ugostio više od 300 umjetničkih radova domaćih i inozemnih trupa; ostvario kvalitetnu suradnju s lokalnom zajednicom, realizirao otvaranje Mediteranskog plesnog centra…
Festivalski ciljevi se sastoje od prezentiranja recentnih inozemnih i domaćih ostvarenja iz područja plesa, edukacije novih generacija publike, promocije interkulturalnog dijaloga i transnacionalne mobilnosti, sudjelovanja u izgradnji aktivnog, demokratskog i kulturno obrazovanog društva, poticanja kreativnosti, ideja i stavova…