CrowdFUNDING KAMPANJA
Mladi pulski redatelj Kajan Bulić skupio novac za snimanje dugometražnog prvijenca
(PROMO)
Trajalo je neko vrijeme, ali rizik se na koncu isplatio - pulski filmaš s češkom adresom Kajan Bulić putem crowdfunding kampanje na netu sakupio je 12 tisuća eura za snimanje dugometražnog prvijenca "Nijansa crvene". Prvi dio je odrađen, no to je tek prvi korak.
Vjera u autora
Kakav je sada osjećaj sada nakon što ste skupili novac?
- Definitivno se osjećam odlično i uspješno. Radimo na kampanji već 6 mjeseci i dobar je osjećaj kako se taj trud isplatio i kako nismo ulagali svu tu energiju i vrijeme nizašto. Ali i da kampanja nije uspjela, ne bi bilo bez razloga jer bismo znali sto nije funkcioniralo, zašto kampanja nije uspjela, i što bismo mogli napraviti bolje sljedeći put.
Je li bilo nervoze dok se približavao rok za zaključavanje crowdfunding kampanje?
- Apsolutno je bilo nervoza pri kraju kampanje pošto smo nakon dva tjedna kampanje došli do više od 60 posto i onda se brojka gotovo nije pomicala tri tjedna. Zadnji tjedan je taj broj skočio za više od 30 posto. Po meni je to zato što ljudi žele biti sigurni da ono u što ulažu zapravo ima šansu da se realizira. Iako, ako se ne dobije 100 posto, ljudima bi se vratio novac, po meni je i stvar pouzdanja. Ako kampanja raste "sama od sebe", ljudi će vjerovati autoru kako on može realizirati taj projekt, kao što je uspio i realizirati kampanju prije roka isteka.
Vidio sam iz najave kampanje i vaših poziva da ste bili jako motivirani da krenete u projekt. Što vas toliko gura?
- Oduvijek sam imao neku vatru iznutra koja me gura u nepoznato. Naravno, nitko ne voli biti izvan zone komfora, ali što se tiče kreativnih radova, jedino izvan zone komfora čovjek može stvoriti nešto kompleksnije, drukčije, ili možda čak originalnije od njegovih prethodnih radova. Osim toga, ozbiljno shvaćam sebe i svoj rad, i ako želim dospjeti ondje gdje planiram dospjeti, moram vjerovati u sebe i svoje sposobnosti, dati sve od sebe da dovedem te radove do vrhunca vlastitih kriterija. Svaki moj projekt ima sve više i više kriterije te sam primijetio kako me projekti u kojima ne učim nove stvari i ne rastem kao osoba, uopće ne uzbuđuju.
Što bi bilo da niste uspjeli sakupiti novac?
- Da nismo prikupili novac, vjerojatno bih dobro razmotrio zašto nije uspjelo i koje su nam alternative. Moguće da bih još malo adaptirao scenarij i probao dobiti financijsku potporu od nekog fonda, ali glavni razlog zašto nisam htio pokušavati s fondovima je što bi onda priča bila toliko promijenjena da gotovo ne bi bila moja, ili barem ne sasvim moja. Naravno, ne može čovjek uvijek birati, ali ako postoji prilika da se izrazim kao filmaš, kao redatelj, onda ću napraviti štogod mogu da se to ostvari. To mi je prilika da ljudi shvate što sam sposoban.
Što sad?
- Novi plan nam je snimati film u Zagrebu pošto imamo razne probleme s nalaženjem češkog producenta. Tako da, iako su razne stvari još nesigurne, velika je vjerojatnost da snimamo u Zagrebu, a sljedeći korak nam je naći hrvatskog producenta. Sada, kada smo uspjeli dobiti ovih 12 tisuća eura, to produkcijskim kućama daje do znanja da sam (smo) sposobni ostvariti što želimo ostvariti, da znamo što radimo sto se tiče financija (sto je nešto što mnogi filmaši kasno nauče, a po meni je moguće i najbitnija stvar kod rada na filmovima).
Jeste li ekipirali tim? Tko će snimati, montirati, raditi scenografiju i kostime, a tko će glumiti?
- Još nismo došli do te faze kada ćemo znati tko što radi. Puno će ljudi biti potrebno za realizirati ovaj film, to uključuje šminku, kostime, građenje setova (odnosno izradu znakova i set dizajn). Jedini za koje smo posve sigurni da će biti dio tima su moja trenutna američka producentica Jarin Pruce, koja je radila s Apple TV-om, HBO, Showtime Networks Inc. I kinematograf Toth Zoltan, koji sa svojih sitnih 21 godinu već snima reklame i serije u Budimpešti te je u prošlosti radio na seriji "Dune".
Koliko se u ekipi međusobno dobro poznate?
- Vrlo se dobro poznajemo posto smo Jarin i ja prijatelji s faksa a Toth Zoltan je, recimo, prijatelj od prijatelja. Naravno, kroz ovaj projekt, sve smo si bliži jer svako malo imamo neki sastanak. Bilo kakav proces kroz koji se čovjek mora dobro potruditi da nešto ostvari te to radi uz druge, na kraju zbližava sve koji su bili dio tog procesa.
Kada bi snimanje trebalo biti gotovo, ako se to već može pretpostaviti, i kada bi trebala biti održana premijera te pulska projekcija?
- To je trenutno teško reći, ali da počnemo raditi na filmu idući tjedan, film bi trebao biti gotov u roku od 6 mjeseci. Pulska projekcija bi trebala biti u roku od mjesec ili dva nakon završetka postprodukcije filma. Ali opet, nažalost je teško odrediti trenutno kada bi to bilo.
Koje poteškoće očekujete?
- Pošto je ovo najveći film koji sam dosad radio te nikada nisam režirao film u kojem se mora raditi garderoba za film, dizajnirati setove, raditi s profesionalnim glumcima i slati film na najveće festivale, mislim da će gotovo sve biti poteškoća u smislu da nisam nikada bio u situaciji gdje se moram baviti takvim stvarima. S druge strance, svaka ta poteškoća odnosno "nepoznata" situacija je prilika da naučim nešto novo, i mislim da će samo dobre stvari proizaći iz toga. Mislim da će glavna poteškoća biti režiranje glumaca i rad s njima. Ne zato što su glumci zahtjevni, nego zato što ovaj film shvaćam vrlo ozbiljno, želim dobiti što više mogu od glumaca, što zahtjeva dugu pripremu i racionalne odluke na setu.
Malo o temi - zašto ste se odlučili pozabaviti tim prošlim vremenima, 30 godina unatrag? Zašto baš devedesete?
- Veliki dio moje obitelji je iz Zagreba. Moji roditelji su oboje više od pola života živjeli u Zagrebu, ondje sam se i ja rodio, te Zagreb ima neki svoj duh koji drugi gradovi nemaju. Radnja se odvija 1994. iz razloga što je to prijelomna godina za razne stvari: Domovinski rat se bliži kraju, te su godine izašli neki od najboljih i najupečatljivijih svjetskih filmova ikada, te je to doba kada su moji roditelji bili mojih godina u Zagrebu. To je bilo vrlo nepredvidljivo doba, nitko nije znao sto se sutra može dogoditi, bilo je savršeno doba za "živjeti u trenutku". Kada se to poveze sa dvoje mladih koji se zaljube u takvom svijetu i okruženju, ne znajući hoće li uopće biti njihove budućnosti, razne nepredvidljive i divne stari se mogu dogoditi. Ali osim svega toga, ja sam, kao tinejdžer u Puli dosta sanjario o tome što bi bilo, kada bi bilo. Pogotovo kada je došao covid i sve se zatvorilo u Puli. Jedino što sam mogao raditi je sanjariti da sam negdje gdje ima puno mladih, gdje nisu svi znali sve o svakome i što netko radi svaki trenutak u danu.
Kako mislite dočarati tu Noć vještica 1994.? Je li vam, zapravo, uopće bitno da film bude uvjerljivi povijesni komad?
- Meni je bitno da bude sto više rekvizita iz onog doba, makar ih morali napraviti. Također način oblačenja, dakle kostimi, način na koji film mislimo snimati, objektivi s kojima se najčešće snimalo u to doba, sve to doprinosi tome da film gledatelje prebaci natrag u devedesete. Volim gledati filmove koji to uspješno rade, gdje čovjek zaboravi na realnost i može uživati u filmu, kao da je tamo s glumcima i da kroz sve nezgode prolazi s tim likovima. Također je bitna glazba i pitanje je hoće li mi produkcijske kuće dati autorska prava, ali probat ću se izboriti za to jer mislim da je to veliki faktor sto se uživanja u filmu tiče. Osim toga, bilo bi lijepo kada bi se gledatelji iz drugih, daljih zemalja, educirali o našoj glazbi iz tog doba, odnosno rock glazbi iz bivše države.
Gdje je priča smještena žanrovski?
- "Nijansa crvene" je drama/akcija. Površinski je to ljubavna priča između dvoje mladih tinejdžera, ali oko njih se događaju razne kaotične stvari vezane za devedesete u Zagrebu, prosvjedi, sukobi s policijom, međusobni sukobi te interni sukobi.
Imate li neke uzore na tom putu? Čiji vam je filmski rukopis najfascinantniji?
- Tematski sličan film "Nijansi crvene" bi mogao biti "Bilo jednom davno u Hollywoodu" iz 2019. Mislim da je Tarantino odlično napravio taj "period" film i puno inspiracije dolazi odande. Što se tiče same režije, načina glume i ponašanja likova, "Nijansa crvene" je vrlo slična starijim francuskim filmovima iz 70-ih i 80-ih. Mnogo je strasti među likovima, zaljubljenost, zaluđenost, a i nekakva mlada zbunjenost. Film "La Boum" ("Vrijeme prve ljubavi") iz 1980. je dobar primjer. Mislim kako su Francuzi majstori emocija i ljubavi, i to se jasno vidi kroz njihovu kinematografiju.
Kako, kao mladi filmaš, gledate na hrvatsku filmsku scenu danas? Možete li dati neku ocjenu, što vam se čini zanimljivim, a gdje mislite da bi se stvari mogle popraviti?
- Nažalost, hrvatska filmska scena nije jaka kao što je bila za vrijeme Jugoslavije. Čini mi se kako jednostavno nema dovoljno resursa za filmaše u Hrvatskoj, pogotovo financijskih. Hrvatima umjetnost, ili barem film kao umjetnička forma, nije na listi prioriteta te zato i nema toliko dobrih novijih filmova. Moguće je da to niti nije samo problem Hrvatske, film je teška karijera za održati, traži puno posla, truda i vremena. Veliki je rizik te ljudi ne žele riskirati. Svatko ima svoj izbor. Možda iz tih razloga već godinama niti ne pratim hrvatsku scenu. Zadnji upečatljivi hrvatski filmovi koje sam pogledao su bili "Comic Sans" iz 2018. i "Kratki izlet" iz 2017.
Razmišljate li, dok studirate, što će biti ako od ovog vašeg redateljskog i općenito filmskog posla ne bude kruha?
- Kako režija filmova zahtjeva godine iskustva, razrađivanja osobnog stila i rada s glumcima, naravno da imam i druge interese, koji su još uvijek vezani uz režiju. Trenutno, za vrijeme studija, radim pola radnog vremena u IT firmi kao "content creator" na izradi video sadržaja za društvene mreže. Dugoročni cilj za par godina je režija reklama, jako me zanima ta putanja, rad s klijentima, brand identity, čak me zanima i režiranje reklama u Hrvatskoj, postoji cijela industrija za to. Samo što je to, naravno, jako kompetitivno pa ćemo vidjeti. Razne stvari bi mogle niknuti iz ovog filma, s malo sreće.
Potreban je čovjek
Starije generacije se nisu morale brinuti o jednoj pojavi koja će zasigurno biti budućnost, ne samo filma, a to je AI. Što vi očekujete od umjetne inteligencije - je li vas strah toga što ona donosi ili ste spremni prihvatiti njene prednosti (i mane)?
- Jako me uzbuđuje AI, mislim kako je to jako moćan pomagač u raznim zadacima. Mnogi se boje kako će izgubiti poslove, no mislim kako to nije istina. Meni AI puno pomaže s raznim zadacima koji ne zahtijevaju puno znanja i specijalizacije, ali zahtijevaju puno vremena. S nečim kao sto je ChatGPT, čovjek može dobiti povratne informacije o bilo čemu za sekundu, uključujući i scenarije, iako za profesionalne svrhe bih puno prije preporučio rad s dramaturgom nego sa AI-jem. Glavni problem AI-ja je da nije u stanju smisliti nove stvari, ideje, biti kreativan.
On je odličan u uspoređivanju već poznatih informacija. Tu su ljudi superiorni, štogod ostali govorili. Sada je AI dovoljno dobar da radi fotorealistična videa, ali ti videi često nemaju smisla. Ako će biti AI-ja u budućnosti vezanog za režiju, svejedno će biti potreban redatelj koji ima jasnu viziju, ideju, onoga sto želi kreirati. Svejedno je potrebno biti vrlo konkretan, inače jedino sto će AI napraviti su lijepe slike i videa, ali potreban je čovjek da dovede značenje i smisao u cijelu priču.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
