vlasnik Medalje Grada Rovinja
Razgovor s Ronaldom Brausom: Odvažite se, pokrenite i angažirajte oko stvari koji volite
(Promo)
Posljednjih godina, a bit će tome već i desetljeće ime Ronalda Brausa postalo je nezaobilazno u kreiranju kulturnih događaja u Rovinju. Sve je počelo iz dječačke strasti i sklonosti prema svjetlima pozornice, da bi ove godine kulminiralo (čini mi se barem dosada i zasada), njegovim dobivanjem Medalje grada Rovinja na ime posebnih zasluga ostvarenih na polju kulture i umjetnosti.
Ovo priznanje, reći će nam Braus, posebnog je sjaja jer dobiveno na temelju prijedloga i na inicijativu njegovih sugrađana.: Upravo, s tom činjenicom započeli smo i razgovor s Ronaldom Brausom pitajući ga što mu nagrada znači i koliko je teško biti prvi u svom gradu.
Priznanje mi puno znači
- Naravno, da mi ovo priznanje znači puno, a to što dolazi iz mog grada i od mojih sugrađana daje mu posebnu težinu i draž,odgovara Braus koji je ljubav prema pjevačkoj i scenskoj umjetnosti objedinio i doslovno, svojom energijom i entuzijazmom, stvorio danas najmlađi, a usudila bih se i reći, najpopularniji rovinjski ljetni "Art More" Festival.
- Festival je ove sezone ispisao šest godina postojanja, a nastao je na temeljima jednog ljetnog događanja "Ronald Braus i gosti", koji se više od dva desetljeća i u drugoj polovici kolovoza organizirao na otoku sveti Andrija, poznatijem pod imenom Crveni otok. Zbog korone, izostao je njegov kontinuitet da bi ponovno happening koji je uz pjesmu i glazbu nudio i glumačka uprizorenja pa i modne revije, bio premješten u zeleno dvorište Hotela Monte Mulini.
- S obzirom da sam emotivno vezan za projekt, koji je podsjećam, u Rovinj doveo brojne pjevačke zvijezde (Zdenka Kovačićek, Ksenija Erker, Ljupka Dimitrovska, Radojka Šverko, Hrvoje Hegedušić, Anica Zubović, Toni Kljaković...), s njim se nastavilo te se nadam i da će njegovo jubilarno 25. izdanje ponovno biti na Crvenom otoku.
Što se pak tiče Festivala "Art&more" to je projekt u kojem bezgranično uživam i koji iz godine u godinu širi krila s novim sadržajima i bogatim programom događaja koji su prešli ograničeno vrijeme trajanja ljetne sezone. Konkretno, u zadnjem šestom izdanju Festival je ponudio čak trinaest, i po mom mišljenju, atraktivnih događaja - od klasične glazbe preko dramskog programa i likovne izložbe do filma i knjige.
- Kada me pitate koliko je teško biti priznat u svom gradu, prvo što mi pada na pamet istaknuti je Medalju grada koja je došla upravo na inicijativu mojih sugrađana. U tom slučaju odgovorit ću lako. Međutim, nije se rodio tko bi svakome ugodio, pa vjerujem da ima i onih koji misle da mogu i bolje i više, i koji bi sigurno htjeli vidjeti neke druge programe i izvođače. Na ta mišljenja, a svatko ima pravo na svoje želje poručujem: odvažite se, pokrenite i angažirajte se u stvarima/programima koji vas vesele.
Na tom tragu i kada je riječ o angažmanu svih tzv.ostalih, opernog pjevača, dirigenta i voditelja zbora, pitamo i za mišljenje o javnoj i kulturnoj sceni Rovinja.
- Ne slažem se s često prisutnom tezom da nema kulturnih događanja. Naime, ljudi se uvijek vole žaliti i to je u ljudskoj prirodi da žele drugačije i više. Evo konkretno, nije bilo vatrometa, a sad kada je prije neku večer privatno ispucan mnogima je smetao, dok su drugi bili žalosni što ga nisu vidjeli. Dakle, toliko o ljudima.
- Osobno, smatram da kulturni život, barem u ljetnim mjesecima ne nedostaje građanima i tvrdim da svi koji se u njemu nađu dvadeset dana u sezoni imaju prilike uživati u najmanje deset događanja u samom Rovinju. Uz to, ne zaboravimo da se u "nedostatku" rovinjskih može obilaziti i doživjeti program čitave Istre, koju doživljavam kao jedan malo veći grad u kojem za četrdesetak minuta s jednog kraja možeš stići na drugi.
Romantična destinacija nespojiva s noćnim životom?!
Ako je tomu već tako, pitamo Brausa zbog čega su mladi ljudi nezadovoljni ponuđenim programom, odnosno zbog čega se nerijetko može čuti da se Rovinj pretvorio u ljetnu spavaonicu?
- E pa sad, sigurno je da je u mojoj mladosti Rovinj bio drugačiji i da je izbor događanja bio puno veći. Problem (a je li to problem?'!) je odluka nekih vodećih struktura da Rovinj mora biti drugačiji, odnosno da mora biti/postati romantična destinacija bez cilja prema nekom aktivnom noćnom životu koji su, očito, preuzeli neki drugi gradovi.
Puno mogućnosti
Ako govorimo o tom segmentu zabave, sigurno je da je nema ili barem ne u onom obujmu kojem težimo, no, uvjeren sam da postoji jako puno mogućnosti da se to popravi i proširi i na taj segment zabave, počevši od najosnovnijeg - produženja radnog vremena kafića koji su, ono što se kaže do jučer, na svojim terasama imali živu muziku a danas to više nemaju.
Eto, prisjećam se i da su u vrijeme dok sam i sam bio klinac svi kafići radili do dva sata ujutro, a danas kao da svi jedva čekaju da zatvore u petnaest do ponoći. Jednom riječju smatram da se sve skupa radi o jednoj velikoj inerciji svih i svega, a dodamo li tome svemu i evidentne promjene u načinu i stilu života, imamo situaciju kakvu imamo i kakvu zaslužujemo. Opet, ponavljam, imamo dovoljno snage, znanja i ako hoćete pameti da to sve promijenimo, optimističan je čovek koji je upravo svojim znanjem, pameti i angažmanom obogatio kulturnu ponudu grada svete Eufemije.
Probem Istre je nepostojanje profesionalnih ansambala
- Veliki problem čitave Istre je nepostojanje profesionalnih ansambala u kulturi a to je dramski ansambl i simfonijski orkestar. Znači mi se nemamo na što referirati. Primjerice, jedan Dubrovnik koji ima jednaki broj stanovnika kao Pula, ima simfonijski orkestar od četrdeset ljudi na plaći, dramski ansambl Marin Držić od dvadeset ljudi i sedam muzeja i Linđo, dok Pula i čitava Istra nemaju jedan dramski ansambl koji bi stvarao.
Više od dvadesetak pulskih, istarskih glumaca radi po čitavoj bivšoj Jugoslaviji i nema se gdje vratiti jer za njih nema posla. Znači mi imamo kadar, ali zaboravljamo da zgrada ne čini kazalište. Njih treba vratiti, osigurati im posao, apelira Ronald Braus, navodeći i da su upravo ljudi koji žive grad oni koji ga čine jedinstvenim i unikatnim. U tom je kontekstu naveo i primjer dva barda rovinjskog slikarstva - Bruna Mascarellija i Slobodana Vuličevića.
- Da kojim slučajem Bruno Mascarelli i Slobodan Vuličević nisu živjeli u Rovinju ne bi se danas o njima toliko pričalo. Jer, nisu oni došli u Rovinj trinaest dana ljetovati, već su ga obojica očarani njegovom ljepotom prigrlili i u njemu nastavili živjeti i stvarati.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
