Na Kubi je najbolji život. Nema socijalnih razlika, velik je postotak pismenosti, veći nego u Hrvata, besplatno je zdravstvo i školstvo koje je vrlo kvalitetno. Radi se o najsigurnijoj zemlji ne samo u Latinskoj Americi, već, rekao bih, uopće. Na Kubi vlada jednakost i postoji ljudska solidarnost, a posebno se brinu za svoje bližnje, govori Boko

Jasen Boko, splitski pisac i dramaturg, kazališni kritičar, novinar, komentator i urednik, ovog je ponedjeljka u sklopu "Mjeseca hrvatske knjige" gostovao u porečkoj Gradskoj knjižnici predstavivši svoj najnoviji putopis "Latinskom Amerikom uzvodno: Za Che Guevarom od Patagonije do Kube", dok je svoje multimedijalno predavanje ponovio već sljedećeg dana za rovinjske srednjoškolce u knjižnici Srednje škole Zvane Črnje.

Kontroverzni junaci

Autor se u jesen 2017. godine sa svojom partnericom Nikolinom uputio na uzbudljivo četveromjesečno putovanje po zemljama Latinske Amerike, otkrivajući svakodnevni život stanovnika ovoga kontinenta za koji navodi da su socijalne razlike najvidljivije. U navedenih 120 dana, prateći otiske revolucionara i pop-ikone Che Guevare, prešli su 50.000 kilometara.

- Znali smo tek koja nam je prva i koja će biti posljednja točka putovanja. Sve između toga izmjenjivalo se. Ne volim do detalja isplanirati svoje putovanje jer se negdje volim zadržati dulje, a negdje skratiti svoj boravak, ovisno o tome kako se gdje osjećam i je li mi zanimljivo, objašnjava ovaj, kako sebe naziva, nomad u duši.

Također, svoja putovanja, govori, uvijek želi povezati s nekakvim povijesnim činjenicama, kao što je to bio slučaj kod pisanja djela "Na putu svile", ili pak, s kontroverznom osobom, od Aleksandra Velikog, Marka Pola, Odiseja, a sada i Che Guevare. Ipak, napominje, nije preduboko ulazio u njegovu biografiju. U svome je jednosatnom predavanju pokušao u kratkim crtama ispričati 350 ispisanih stranica knjige objavljene u svibnju.

Dotaknuo se povijesnih činjenica koje je izvrsno ilustrirao svojim slušateljima. Naime, osvrnuo se na tretiranje starosjedilaca kao "divljaka" i na njihovo masovno istrebljenje. Na njih su bijelci nailazili primićući se zapadu. Plemenima bi zatim darovali deke, koje su ovi objeručke prihvaćali zbog potrebe, ni ne sluteći da su te deke bile uvezene iz bolnice gdje su pacijenti ležali s ospicama. Starosjedioci bi zatim od ospica umirali, a bijelcima se otvarao daljnji put.

Jedan od načina istrebljivanja domorodaca bio je, primjerice, i odvajanje muškaraca i žena na otok Dawson, čime bi se osiguralo da, bez ubijanja, izumre i posljednja generacija tamošnjih starosjedilaca. Osim povijesnog okvira, Boko je publiku upoznao s izuzetnom ljepotom prirode, kao i spomeničkom baštinom civilizacija koje su na tom području živjele, očuvanom zbog njene lokacije, duboko skrivene u džungli, a nije preskočio niti pokoju crticu iz gastronomije.

Sigurna Kuba

Sa svog je putovanja izdvojio pustinju Atacamu, nazvavši je senzacionalnim mjestom, gdje je moguće pronaći slane pustinje i jezera, dok se također može naići na kolonije flamingosa. Suprotno tome, šokantno iskustvo bio mu je posjet rudniku u Potosíju, mjestu gdje su stanovnici nekada radeći masovno umirali, posebice pri miješanju srebra sa živom, kada bi život gubili u samo par mjeseci. U rudniku je i danas stotine mrtvih godišnje, a i autor se prilikom posjeta uvjerio da u njemu rade i maloljetnici.

Autor izdvaja i posljednju stepenicu svog putovanja, Kubu. U njoj je, kaže, najbolji život.

- Nema socijalnih razlika, velik je postotak pismenosti, veći nego u Hrvata, besplatno je zdravstvo i školstvo koje je vrlo kvalitetno. Radi se o najsigurnijoj zemlji ne samo u Latinskoj Americi, već, rekao bih, uopće. U Kubi vlada jednakost i postoji ljudska solidarnost, a posebno se brinu za svoje bližnje, govori Boko.

Čista suprotnost Kubi, veli, većina je drugih zemalja koje je tijekom svojeg putovanja posjetio. Od četrdeset najopasnijih gradova na svijetu, 38 ih se nalazi upravo u Latinskoj Americi. Spominje i da su stanovnici u većini zemalja Južne Amerike neprestano na ulicama, boreći se za svoja prava pa su upravo zbog toga čest prizor i policajci sa psima koji budno paze na nezadovoljnike. No, spominje Boko, postoje i klasična turistička mjesta, kao što je to Cuzco, a zanimljiv je i otok Uros, potpuno napravljen od plutajuće trstike. Otok je postao takva atrakcija da je sada poput etno-parka, a ljudi koje turisti danju obilaze, nakon odrađene "smjene" odlaze svojim potpuno opremljenim kućama na kopnu.

Ipak, Boko se ne voli smatrati turistom već putnikom, a iz njegovih avantura puno mogu naučiti i drugi. Autor je tako održao na stotine predavanja te objavio trinaest knjiga, među kojima je šest putopisa, a trenutno piše o Indiji.

Rudar i putnik

"Radio sam u rudnicima zlata u Australiji i tvornici ribe na norveškom sjeveru, brao maline u Quebecu, studirao u New Yorku, autostopirao u Burmi i Iranu, penjao se po Himalaji, kupao u Titicaci, nosio eksploziv u kamenolomu, rušio ostarjele dimnjake u tvornicama, spuštao se niz kanjone… Ima još: putovao sam Putem svile lokalnim prijevozom, susreo se s Odisejom na Mljetu (dobro, ovo zamalo), tražio Aleksandra među talibanima u Afganistanu, Dioklecijana u Turskoj i Che Guevaru širom i poprijeko Južne Amerike, plovio Gangesom i Mekongom, penjao se slobodnim stilom u ekstremnim stijenama, putovao, putovao, putovao…", stoji u bilješci o autoru.

Uz svoj intelektualni i kritički pečat, Boko nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a njegovo bogato iskustvo nadahnjuje sve koji odluče poslušati njegove povrh svega zanimljive priče.

Povezane vijesti

• Pokrenut izborni proces za nasljednika Raula Castra
• Naređena evakuacija 6,3 milijuna stanovnika Floride
• Havana utvrdama opasana: Šetnjom kroz sjećanja po glavnom gradu Kube