Uz sudjelovanje autora Saše Dracha i urednice Martine Fryde-Kaurimsky pulska muzikologinja Lada Duraković predstavila je u prostorima Muzičke akademije knjigu ''Do posljednjeg zbora: Vladimir Kranjčević, život i djelo''.

Kako se moglo saznati tijekom prezentacije, ova je iscrpna biografija dirigenta Vladimira Kranjčevića (1936.?–?2020.) nastajala pet godina i temelji se na nizu dugih razgovora s maestrom u njegovu domu kao i pomnom istraživanju maestrova života, vremena i djela. Knjige, novinski članci, televizijske i radijske emisije, arhivi i brojni susreti s njegovim učenicima, studentima, kolegama muzičarima i prijateljima, sve su to bili izvori za ovo djelo.

- Drach je tu napravio iznimno djelo, predstavio je dinamičan put ovog velikog maestra. Pet je godina nastajala knjiga, kazala je Duraković na što je Drach kazao da je ta knjiga i poput svojevrsne freske vremena.

Martina Fryda-Kaurimsky, osim što je urednica knjiga je i Kranjčevićeva nećakinja pa je za nju cijeli taj stvaralački put nastajanja ovoga djela bio tim zanimljiviji.

- Bili smo relativno mala obitelj, on je bio majčin brat, cijeli se njegov svijet vrtio oko glazbe, a i radom na toj knjizi dodatno sam ga upoznala, vidjela još jednom koliko je toga napravio, kada se spoje svi ti podatci o njegovom stvaralaštvu, veli ona.

Drach je kazao da je ta knjiga nastala i metodom usmene povijesti, odlascima kod njega i razgovorima.

- Znali smo se, ali ne toliko, bili smo zajedno na raznim događajima, pa i na nekim svadbama. Trebalo mu je malo vremena da se otvori. Bio je to prepametan čovjek, s toliko talenta, vještina, bio je briljantan, te ubrzo sam shvatio da ću dobiti sjajan materijal. Bio je tu i višak teksta, nije tu sve stalo unutra iako djelo ima 500 stranica. Kranjčević je s velikim poštovanjem govorio o svojim profesorima, a isticao je i Slavka Zlatića.

Predstavljači su naveli da je, iako je godinama vodio razne zborove te imao sjajnu karijeru, do slave došao tek emisijama ''Do posljednjeg zbora'', gdje su se natjecali osnovnoškolski i srednjoškolski zborovi te ''Maestro'' uz osobe iz javnog života kao koji su bili za tu priliku dirigenti.

Prisjetili su se i kako je znao s ljudima, a ljudi su cijenili njegovo znanje, ljubav prema glazbi i veliki talent, te da je bio sjajan umjetnik koji je znao dobro balansirati, ali je bio i svjestan društvenih okolnosti te svijeta oko nas.

Politički mu poeni, kazao je Drach, nisu bili važni niti nužni, želio se baviti glazbom. Njegova je nećakinja te urednica knjige kazala kako je bilo puno zanimlljivih epizoda u njegovom životu i teško je izdvojiti nekoga, ali u ovoj knjizi nalaze svoje mjesto i velikani kao što su Karajan i Ivo Pogorelić, Matačić i Milan Horvat, Ruža Pospiš Baldani i Dunja Vejzović, Melita Lorković i Oskar Danon.

Program predstavljanja obogaćen je nastupima studentica Akademije, a kao korepetitorica nastupila je i sjajna Tereza Cukrov.

Vladimir Kranjčević (Zagreb, 21. studenog 1936. – 9. veljače 2020. bio je hrvatski glazbenik, dirigent, pijanist i pedagog. Diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Ladislava Šabana. Dirigiranje je studirao kod Slavka Zlatića i Igora Markeviča, a magistrirao 1980. kod Vojislava Ilića. Bio je, između ostalog šef-dirigent: Komornog orkestra ''Vatroslav Lisinski'' (1972. – 1976.), Akademskog zbora ''Ivan Goran Kovačić'' (1974. – 1987.), Mješovitog zbora HRT-a (1976. – 1982.), Zagrebačkih madrigalista (1980. – 1985.), Simfonijskog orkestra HRT-a (1983. – 1988.), u muzičkoj produkciji RTB-a (1988. – 1991.), Komorne opere b.b. Zagreb (od 2006.) Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je neprekidno od 1978. do 2007.; od 1995. u zvanju redovnog profesora, a od 2000. redovnog profesora u trajnom zvanju. U svojoj karijeri maestro Vladimir Kranjčević nagrađen je brojnim inozemnim i domaćim nagradama i priznanjima.