Na Doručku s autorom Tereza Kesovija prenijela je puno pozitivnih poruka, emocija i dobrog raspoloženja.

- Svašta sam prošla u životu, Sodomu i Gomoru, svakakve bolešture, operirala sam oba koljena, teško hodam, ali ne odustajem, trudim se hodati i vježbati, želim na taj način prenijeti poruku hrabrosti i drugim ljudima, da se trude, vježbaju, da nikada ne odustanu. Ostala sam i bez kuće, ali onda ta moja koćutura (tvrdoglavost, op.a.) mi nije dala mira i krenula sam opet graditi.

I važno je stalno, kolikogod je moguće, njegovati ono dijete u nama. Iako sam prošla puno toga, smatram se sretnom. Moj Alan je silno voljeno dijete, kada me nazove i kaže majčice moja, onda mi je to sve, cijeli svijet, kazala je Kesovija u razgovoru s Aljošom Pužarom.

Publika je saznala tako i da je pjevanjem "pomirila" tri konkurentske dubrovačke crkve, da su joj roditelji bili veliki vjernici, a da joj je majka umrla par dana nakon poroda. Imala je, veli, kasnije divnu majku, pomajku, ali i divnog oca i brata. Upravo je brat nagovarao roditelje da joj dozvole da upiše glazbenu školu, a navela je i razne avanture koje je trebala proći da bi se bavila glazbom, koja je bila sav njezin život. Otac je prodao i jednog prasca da bi joj kupio flautu."Eto, jedan prasac je platio životom moju ljubav prema glazbi", navela je.

- Ne sjećam se ičeg lošeg iz djetinjstva, nešto što bih mogla definirati najgorim, mislim da sam imala lijepo djetinjstvo, a silno volim selo, ruralni kraj, zemlju, to je budućnost čovjeka. Sjećam se početaka bavljenja glazbom, flaute, kako sam vježbala Bacha, Mozarta, teška djela, kako sam voljela te sonate, komplimenta od velikog flautista.

Jednoga sam dana htjela napisati i priču o svojoj pravoj, biološkoj majci, ali pomislila sam, kako, pa ne znam ništa o njoj, imala sam svega dva dana kada je preminula, pa sam pitala oca, on ju je tako obožavao. Odmah sam znala da ja moram napisati tu knjigu, a ne izdiktirati je nekome, a moram i dalje pisati, imam puno anegdota iz svog života. Bilo je tu toliko putovanja, susreta, ljudi, nije uvijek sve bilo lako, morala sam i puno raditi, truditi se, veliki trud i rad uložila sam u svoju karijeru.

Dobila sam i važna odlikovanja, priznanja za svoj rad, a mislim da sam, sveukupno gledajući, doživjela puno više lijepog nego ružnog, kazala je u iznimno srdačnom razgovoru s publikom, prisjetivši se i velikana iz svijeta filma i glazbe s kojima je surađivala kroz godine, s kojima je dijelila trenutke u svojoj karijeri, pa i paketa koja šalje prijatelju i kolegi iz Pariza s proizvodima iz njenog zavičaja.

Povezane vijesti

• Pula čita na javnim mjestima
• Gostovanje Tereze Kesovije na "Doručku s autorom" moguće pratiti i putem live streama
• Hommage Luki Paljetku: Tereza Kesovija još jednom osvojila publiku