Pisati o temama koje su teške, mučne, koje su promijenile životne sudbine mnogih ljudi, nikada nije lako. Nije nikada bilo lako pisati o ratu, o ratnim zbivanjima, o kojem god ratu se radilo te čitajući štiva o ratnim događanjima, i nakon velikog vremenskog odmaka, uvijek stvara onaj osjećaj težine, boli, suosjećanja sa žrtvama. Možda je još teže pisati o koroni, o pandemiji koja je zauvijek promijenila svijet, odnosno dosadašnje poimanje svijeta i svega oko nas.

Susanna Tamaro, poznata tršćanska autorica koja je prije svega poznata po knjizi "Va dove ti porta il cuore", koja je i njezina najpoznatija knjiga, ovoga puta piše o koroni u knjizi "Tornare umani" (u slobodnom prijevodu, Postanimo ponovno ljudi).

Roman "Pođi kamo te srce vodi", nakon golemog uspjeha u Italiji, preveden je na 35 jezika, postao je međunarodni bestseler i uz "Ime ruže" najprodavanija je talijanska knjiga 20. stoljeća. Sada već klasik, pisan je u formi pisama pretočenih u intimnu ispovijest, koji prati tri generacije žena. Nakon toga, Tamaro je objavila još nekoliko knjiga, no uspjeh nije ponovljen, premda se ne može reći da su ostale knjige bile neuspješne, no jednostavno, nisu ostvarile tako veliki uspjeh kao "Pođi kamo te srce vodi".

Nismo svemogući

- Mislili smo da smo svemogući i bili smo u krivu. Mislili smo da sve razumijemo, a nismo razumjeli ništa. Godine pandemije predstavljale su veliko resetiranje, za mnoge izvjesnosti i mnoga uvjerenja, a rezultat je kolektivna trauma čije posljedice doživljavamo danas: stanje vrlo ozbiljnog društvenog sukoba, psihičke patologije raširene u akutnim oblicima osobito među mladima, kao i opća neizvjesnost u pogledu budućnosti, piše, između ostalog autorica u ovoj knjizi objavljenoj dvije i pol godine nakon početka pandemije i koja donosi njezino viđenje pandemije, bez da docira, njezin pogled na svijet i svjetonazore, ali nije to poput ostalih knjiga talijanskih autora i novinara koji pišu o toj bolesti koja je promijenila svijet i naš pogled na svijet.

- Moramo pronaći Arijadninu nit u onome što smo doživjeli i njome popraviti tkivo našeg suživota, ako želimo preživjeti kao vrsta. A ova nit je sačinjena od misli i otpora: prema dezinformacijama, prema iskušenjima društvene kontrole, prema eri obilježenoj opresijom i izrabljivanjem, prema zanosu transhumanizma koji prijeti prije svega našoj medicini, navedeno je u jednoj od kritika čitatelja ovoga romana.

Lockdowni i cijepiva

Tamaro je na ovim stranicama utkala duboko, ali isto tako i neophodno razmišljanje o prirodi i našem mjestu u svijetu, gdje nije riječ samo o pandemiji, nego i o znanosti, politici, sudbini i društvu, želeći rušiti zidove predrasuda, kontroverzi i arogancije.

Dakako, neće svi čitatelji dijeliti njezine stavove i naravno da, kada je riječ o ugrozi treba slušati struku i znanstvenike, no zanimljivo je pročitati što jedna poznata književnica ima za reći o pandemiji koja je na posebno žestok način pogodila Italiju, na samome početku. Svi se sjećamo tih potresnih slika iz Italije 2020., krajem veljače, zatvaranja, lockdowna, kako je od prvog pacijenta u svega par sati broj zaraženih i preminulih rastao, tada se nisu znali načini zaraze, cjepivo nije bilo niti na vidiku, a strah je bio velik.

Spisateljica je, kako je više puta naglasila, odmalena živjela s Aspergerovim sindromom i nije žurila poput mnogih drugih da objavi knjigu koja govori o pandemiji, već je pustila vrijeme vremenu, uz razmišljanje i meditaciju o tome što se dogodilo čovječanstvu, da počne tkati ovo štivo, kreirajući tako jedan sasvim poseban pogled na ta teška vremena.

Književni kritičari Alex Corlazzoli naveo je "mnogi su pisali o Covidu, ali rijetki su uspjeli otići dalje od pripovijedanja događaja, kronike tih strašnih dana, čisto znanstvene analize. Susanna Tamaro napravila je dodatni korak s "Tornare umani" (Solferino). Posljednje dvije i pol godine, poharane ne samo virusom nego i onim što se danas naziva infodemijom, stavile su na kušnju čovjekovu i fiziološki potrebnu sposobnost koja nam je uvijek pomagala proći kroz najmračnije trenutke naših života i naše povijesti."

Oprost i iskupljenje

Iako su prošle, sada već tri i pol godine od tih strašnih dana iz 2020., još uvijek nema odgovora na brojna pitanja. Pravi protagonist knjige je priroda, i Tamaro od zemlje, od prirode traži oprost. Također, nema lijepe riječi za "upravljanje" kriznim situacijama, posebice u Italiji, ali i sveukupno u svijetu, jer je nedostajalo podataka o mnogočemu, posebice onih znanstvenih.

U knjizi je prisutan svojevrsni alarm, kako su se ljudi u svemu tome promijenili, iako su mnogi na početku pandemije najavljivali da će svijet, kada stvari "dođu na svoje" biti posve drukčije i bolje mjesto.

Specifičnost knjige je da se ne treba slagati sa stavovima autorice, odnosno sa svim njezinim stavovima, a opet njezino pisanje navodi i jednostavno "tjera" na čitanje.

Autorica bestselera

Roman Susanne Tamaro "Dove ti porta il cuore, odnosno "Pođi kamo te srce vodi", nakon golemog uspjeha u Italiji, preveden je na 35 jezika, postao je međunarodni bestseler i uz "Ime ruže" najprodavanija je talijanska knjiga 20. stoljeća.

Sada već klasik, knjiga je u formi pisama pretočenih u intimnu ispovijest, koji prati tri generacije žena. Tamaro je objavila još nekoliko knjiga, ipak manje uspješne od "Pođi kamo te srce vodi".

Povezane vijesti

• Knjiga Petre Heisinger "Ja sam Petra, nećete me slomiti"
• Ljubavna priča Nore Barnacle i Jamesa Joycea: Konačno se i njezin glas čuje
• Perica, kišni čovjek: Priča o dječaku koji je 36 godina ostao stanovnik psihijatrijske bolnice s brojem, sve dok se za nj nije zainteresirao Hajrudin Merdanović, umirovljeni kriminalist i novinar