Premda ona nije napisala nijedno djelo, njezino je ime jedno od najpoznatijih čak i prosječnim znalcima svjetske književnosti. Dovoljno ga je izgovoriti da se odmah pomisli na životnu družicu znamenitoga irskog spisatelja Jamesa Joycea (1882.-1941.), nekoć našega sugrađanina, iako kratkotrajno i navodno nevoljko. Nedavno je objavljen hrvatski prijevod romana "Nora" čiji sam izvornik slučajno pronašla početkom srpnja u trgovini na aerodromu pri povratku s XXII. europske konferencije o pismenosti u Dublinu te sam ga znatiželjno odlučila zadržati (dobra stara navika kupovanja, najčešće časopisa i knjiga, u posljednjemu trenutku prije ukrcaja u avion). Napisala ga je Nuala O'Connor, suvremena irska autorica romana, kratkih priča i pjesama, dobitnica nekoliko uglednih književnih nagrada, a među njima je ona časopisa James Joyce Quaterly.

Nepokolebljiva Nora

Roman je izvorno prvi put objavljen na engleskome jeziku 2021. godine (ponovno ove godine, ali je u pitanju drugi izdavač) s podnaslovom na prednjoj stranici kojim se izravno ukazuje na ljubavnu priču Nore Barnacle (1884.-1951.) i Jamesa Joycea (konačno njezino ime prethodi njegovu). Izazvao je mnogobrojne pozitivne reakcije među kojima ističem onu ugledne irske spisateljice s londonskom adresom Edne O'Brien (napisala također biografski roman o Joyceu), koja navodi kako je to "divna i sjajna pohvala nepokolebljivoj Nori Barnacle".

Moglo bi se reći da ovim romanom Nora prvi put ozbiljno dobiva vlastiti (ženski) glas, izlazi iz Joyceove sjene, premda nam i dalje neminovno pomaže da bolje shvatimo njegovu vrlo specifičnu osobnost i složene obiteljske (ne)prilike u kojima je (na)pisao svoja kanonska djela.

Onoga sudbonosnog dana 1904. godine - treba li uopće podsjećati na datum (ipak, bio je 16. lipnja koji će poslije postati planetarno poznat kao Bloomsday) - kada dvadesetogodišnja sobarica iz Galwaya na ulici u Dublinu upoznaje netom diplomiranoga studenta engleskoga, francuskoga i talijanskoga jezika u kojega se mladenački ludo zaljubi, nema nikakvih naznaka da će ostati zajedno do kraja njegova života. Godine lutanja po Europi, manje ili više površna druženja s nekima od najvećih slikara i književnika toga doba, naizmjenična poticanja i obuzdavanja snažnih partnerovih ambicija, nerijetko proizašlih iz alkoholnih isparavanja po sumnjivim birtijama, kockanja u opskurnim prostorima i zadovoljavanja nezasitnih seksualnih potreba po bordelima, obilježile su joj život u stalnome iščekivanju bolje, sigurnije i spokojnije egzistencije s čovjekom zbog kojega je, pitala se, možda prebrzo donijela odluku o napuštanju najbliže obitelji u rodnome gradu kada je gotovo polupismena krenula s njim u potpuno nepoznat svijet.

Ovdje je zapravo oslikan portret još jedne snažne žene koja stoji iza uspjeha nekoga (književnoga) genija dok istodobno čezne za otvorenim priznavanjem vlastitih vrijednosti. Kako je zapisano u prikazu romana objavljenom u New York Timesu, ona je "potpuno uvjerljiva u svojoj sirovoj senzualnosti, čvrstoj odlučnosti, snažnom osjećaju za jad i tegobu".

Kozmopolitska Pula

Na prvim stanicama na tome neizvjesnom putu naći će se upravo naša Pula, gdje će par živjeti od 31. listopada 1904. do 5. ožujka 1905., a tome razdoblju autorica romana "Nora" posvećuje sedam relativno kratkih poglavlja. Osim posljednjega u kojemu je opisana proslava Joyceova rođendana na Brijunima 2. veljače 1905., radnja ostalih šest poglavlja smještena je u Pulu tijekom listopada, studenoga i prosinca. Sputana siromaštvom i tada još uvijek lišena brige za djecu, mlada se nevjenčana žena počinje očekivano trijezniti od početnoga ljubavnog zanosa, postaje sve usamljenija, između ostaloga, zbog toga što ne zna nijedan jezik osim engleskoga, a u novome, nepoznatome i višejezičnome gradu tada se govori njemački, slovenski, hrvatski i talijanski. Za to vrijeme James Joyce redovito obilazi gradske kavane, nerado predaje engleski jezik, uporno čita i ozbiljnije počinje pisati.

Nuala O'Connor se očito služila nama uglavnom dobro poznatim detaljima iz spomenute epizode teškoga preživljavanja budućega slavnog para, što pulskoga čitatelja može donekle razočarati jer na tim stranicama ne nalazi ništa novo, a upravo je to ono što sa zanimanjem očekuje, premda je svjestan da je riječ o primjeru biografske fikcije, a ne o isključivo dokumentarnom prikazu jedne obiteljske sage. No, meni je bilo istinsko zadovoljstvo u društvu Nore i Jamesa čitanjem obilaziti pulske prostore, vanjske i unutarnje, dočaravajući si ne samo njih kao ključne likove, nego i sam grad na vrhuncu njegova kozmopolitizma s početka prošloga stoljeća.

Dakle, osim što glavnu junakinju prikazuje kao neizbježnu muzu prema kojoj je James Joyce oblikovao amblematski lik Molly Bloom u "Uliksu", roman "Nora" slikovito portretira trajnu međusobnu ovisnost slavnoga para kroz niz obiteljskih drama, pri čemu književnost zapravo predstavlja pozadinu na kojoj se stalno smjenjuju izljevi strasti i sukoba. U svakome slučaju, preporuka za čitanje.

Povezane vijesti

• Knjiga Petre Heisinger "Ja sam Petra, nećete me slomiti"
• Perica, kišni čovjek: Priča o dječaku koji je 36 godina ostao stanovnik psihijatrijske bolnice s brojem, sve dok se za nj nije zainteresirao Hajrudin Merdanović, umirovljeni kriminalist i novinar
• Na promociji je dobila nadimak "najljepša knjiga", a dvoje autora ispričalo nam je kako su nastali popularni "Bankomati"