Koje su temeljne vrijednosti dijaloga; je li svrha dijaloga transmisija osobnih misli i emocija ili prilika za generiranje nove vrijednosti koja nadilazi individualno, kroz međuljudsko (pa i umjetničko) povezivanje, temeljno je, retoričko pitanje suautora Nevena Radakovića u njegovu tekstu koji prati intermedijalni performans "DADA/NENE: Kako nešto pretvoriti u ništa bez da izgubi ono nešto", premijerno izvedenog prošle subote i dostupnog na youtube kanalu udruge Bukanoise.

Umjetnički koherentan, filozofski poticajan, uz ipak najistureniji, likovno iznimno dojmljiv rad Marka Vojnića, 16-minutni performans problematizira odnos pokreta, slike, teksta, zvuka i prostora u kontekstu dijaloga. Pritom slikar odaje malu posvetu dadaizmu i neodadizmu. Naime, na koncu se među gusto namnoženim 'dada' i 'nene', izdvaja i mrvu veća - 'neodada'.

Plesačica Ivana Vojnić Vratarić umnogome je na sceni i 'glumica', iz čijih se uprizorenih 'likova'/gesti/izraza/pokreta čita suptilno komuniciranje s rađajućom slikom (i slikama), od djetinje začuđenosti od odrasla složenijeg odnosa. Posebno je dojmljiv   dvominutni finale kad iz kadra nestaje slikar i kad su plesačica i djelo - jedno. No, to ne bi bilo moguće bez glazbe i kamere.

Iako u autorskom timu Neven Radaković potpisuje 'samo' zvuk, riječ je o bogatoj glazbenoj podlozi sa širokim emotivnim rasponom.

S obzirom da je riječ o online, dominantno vizualnom umjetničkom činu, treba istaknuti idobar rad snimatelja Ivana Dobrana i posebno montažera Danila Lole Ilića koji olakšava višeslojan autorski koncept, a gledatelja potiče na vlastito tumačenje djela.

Kad smo kod toga, nije naodmet citirati ostatak pratećeg teksta Nevena Radakovića:

"Plesačica u dijalogu sa slikarom. Glazbenik u dijalogu s vremenom. Tekst u dijalogu s prostorom. Prostor u dijalogu s čovjekom. Medij kao partitura za drugi medij koji je partitura za drugi medij. Superponiranje perspektiva. Naslojavanje realiteta. Tri umjetnička rukopisa. Susret. Usuglašavanje komunikacijskih alata. Izvedbena načela koja odbacuju namjeru, želju za kontrolom ishoda. Nova vrijednost. Ekspresija suigre osobnih integriteta. Konceptualizirana suigra koja nadilazi osobno i sama emanira podražajne kodove u sprezi sa osobnim doživljajnim i misaonim potencijalima pojedinaca u publici. Kako nešto pretvoriti u ništa bez da izgubi ono nešto? Moje izvođačko ja kao nešto. Moje slušanje i prisutnost kao put u ništa. Moje ništa kao dekonstrukcija i destrukcija mojeg ja. Ali moje ništa, kao - ipak - ono nešto što je i dalje tu. DADa. NENe".

Produkciju performansa potpisuju Ivana Vojnić Vratarić, Soundpainting platforma Pula te udruge Bukanoise i Rondo Histriae, a ove dvije udruge potpisuju organizaciju. Program je financiran sredstvima Upravnog odjela za kulturu Grada Pule.

Povezane vijesti

• Danas prezentacija SoundPaintinga
• Završna prezentacija uspješne radionice SoundPaintinga
• Bukanoise: Pozivamo vas da sačuvate hrabrost