U prostorijama pulskih antifašista
Održano javno predavanje o slovenskoj prijateljici Anne Frank
(Snimio Roberto Rauch)
U dupkom popunjenim prostorijama Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Pule održano je javno predavanje dr. sc. Milene Mileve Blažić pod nazivom "Anica Kovačič, slovenska prijateljica Anne Frank".
Predavanje je organizirano povodom obilježavanja 80. godišnjice oslobođenja Pule i Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta, a tim je povodom prije i nakon predavanja nastupio i zbog Cantus Populi. Dr. sc. Blažić na predavanju je predstavila književno-povijesni prikaz rukopisa "Popis interniraca: Susreli smo se u logoru Bergen-Belsen" te istaknula ključne dijelove intervjua s Anicom Kovačič (rođ. Mislej) koji je 2018. godine s njom vodio povjesničar Igor Jovanović i profesor Igor Šaponja. Na samom je početku Blažić otkrila da se, između ostalog, počela baviti temom Holokausta zbog vlastitog djeda i svekrve.
Moj djed, bosanski djed, preživio je četiri godine Holokausta u Dachauu. Nikad nije o tome pričao, nikad. Ali jedna stvar mi je ostala u sjećanju, ta da su preživjeli zbog solidarnosti. Drugi motiv dolazi od mog muža Janija. Njegova majka bila je mlada partizanka, ranjena 1944. godine i liječena u partizanskoj bolnici Franja. Posjetili smo bolnicu i otkrili da su i medicinske sestre pisale poeziju, kao i liječnici. Imali su čak i glasilo. Prvi sam članak o tome napisala prije 30 godina, komparativnu analizu djela Anne Frank i Zlate Filipović, kazala je te istaknula poražavajuću činjenicu da je "Dnevnik Anne Frank" uklonjen s popisa lektire u Sloveniji, premda je uvršten na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine.
U slovenskoj javnosti intervju hrvatskog lista Vjesnik iz 1965. godine sa Anicom Kovačić, u kojem je progovorila o svom prijateljstvu s Annom Frank, nije izazvala velik interes javnosti. Slična se stvar dogodila i kad su se temom bavili povjesničari Igor Jovanović i Igor Šaponja iz Pule, koji su Anicu Kovačič 2013. godine i intervjuirali, a ona im tom prilikom ispričala da su se ona i Anne Frank poznavale i svakodnevno družile. Blažić je dodala da su spisi koji su dobili od roditelja Anice Kovačić od svjetske važnosti, a publiku je upitala je li slučajno gradonačelnik Pule među njima kako bi predložila Igora Jovanovića za nagradu.
O svemu je, dodala je, saznala kad je vidjela da se u Puli otvara park Anne Frank, u sklopu kojeg je Jovanović održao i predavanje o Anici Kovačić. Premda se predavanje imalo održati za nekoliko sati, nije se dvoumila i odmah je sjela u auto te krenula put Istre. Nakon što je od Jovanovića dobila na uvid spise Anice Kovačić, ručno ih je pretipkala kako se više nikad ne bi izgubili. Publici je također otkrila da se Anica Kovačič sastajala s drugim ženama koje su preživjele grozote koncentracijskih logora, a jednom su se prilikom, 1980. godine, sastale i u Medulinu.
Anica Kovačič, ispričala je, rođena je 28. ožujka 1923. u Velikom Polju blizu Sežane, a bila je aktivna sudionica antifašističkog otpora tijekom Drugog svjetskog rata. Kao mlada djevojka riskirala je život kako bi spasila brata iz fašističkog zatvora. Brat je potom otišao u partizane, dok je Anica deportirana u koncentracijski logor Bergen-Belsen. U strašnim uvjetima logora, među iscrpljenim zatvorenicima koji su svakodnevno umirali od gladi i bolesti, Anica je uspjela preživjeti do oslobođenja.
Nakon završetka rata liječila se u Osterwaldu od lipnja 1945. godine, a kući u Prestranek vratila se 17. kolovoza iste godine. Prijateljstvo između nje i Anne Frank donijelo je trenutke ljudskosti u nehumanim uvjetima. Anica se prisjeća kako je Anne bila na rubu snaga i gubila nadu. Tješila ju je i uvjeravala da će rat uskoro završiti, no, nažalost, Anne Frank je preminula 31. ožujka 1945., nedugo prije oslobođenja logora. Spisi Anice Kovačič, nada se, bit će dio jednog većeg projekta za koji se i dalje čekaju sredstva, naziva "Euridika iz pakla", u kojem bi se uvrstile pjesme, pjesmice, oproštajna pisma i svjedočanstva ljudi koji su bili u koncentracijskom logoru.
O samom intervjuu Kovačić s Jovanovićem i Šaponjom, od kojeg je nekoliko isječaka dostupno na Youtubeu pod nazivom "Svjedočanstvo Anice Kovačič o zatočeništvu u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen", Blažić je ispričala da je Kovačić bila nešto starija te je imala izraženiju strategiju preživljavanja, odnosno više volje za životom koja je kod Anne, kojoj su u logoru već umrle majka i sestre, već sasvim okopnila. Kovačić ju je pokušavala tješiti i govoriti joj da izdrži, ali sama Anne sumnjala je u to da će dočekati oslobođenje. Najzanimljiviji dio je onaj trenutak kad Anica kaže da je Anne Frank umrla u njezinim rukama.
I to je zapravo, upravo ta rečenica ima nevjerojatnu težinu, ne samo za Pulu, za Hrvatsku, za Sloveniju, nego i za međunarodni prostor. Tu bi trebalo imati osjećaj za testament, za testamentarno svjedočenje. Evo, ovo je citat. "Neću izdržati," rekla je. "Neću." Zatim je umrla. Umrla je na mojim rukama. To je ta rečenica. Ta rečenica nosi nevjerojatnu literarnu težinu, kazala je Blažić pa još jednom istaknula važnost intervjua koji su s njom vodili Jovanović i Šaponja:
To je stvarno duboko poruka. Riječi koje ste podijelili osvjetljavaju ne samo povijesne grozote, već i nužnost da očuvamo pamćenje i čovječnost u vremenu patnje. Stvaranje boljeg svijeta, usmjerenog na mir i solidarnost, zadatak je koji je izuzetno važan. Žene poput Anice Kovačič nose sa sobom priče koje nisu samo povijesne, nego su također podsjetnik na preživljavanje, suočavanje s traumom i iznošenje istine koja mora ostati živa. Rad koji obavljate izuzetno je važan, jer pomaže očuvati sjećanje na te priče i prepoznavanje njihovog značenja u svijetu koji se mijenja. Na kraju, to je također posao za buduće generacije – da razumiju što se dogodilo, da poštuju vrijednosti kao što su mir, jednakost i solidarnost, zaključila je.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
