(Snimila Jelena Janković)
Pulska glumica Dijana Vidušin, koja je svoje prve glumačke "korake" napravila upravo u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, kao i brojni drugi danas poznati glumci, u petak, 27. rujna otvara kazališnu sezonu INK-a predstavom "Ljudski glas".
Kako je najavljeno, "Ljudski glas" djelo je Jeana Cocteaua koje su drugi umjetnici najvisˇe interpretirali. Glas zˇene koja u "živčanom rastrojstvu" pokusˇava pronaći smisao i logiku u svojem zˇivotnom i emotivnom kolapsu, koji dolazi kao posljedica necˇega sˇto iz naizgled banalne situacije prerasta u osobnu tragediju, predstavlja svojevrsnu potragu za identitetom.
Predstava je na programu u petak, 27., u subotu, 28. rujna nakon čega slijedi razgovor s glumcima, te u ponedjeljak, 30. rujna. Početak je u 20 sati na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula. Bio je to povod za razgovor s Dijanom Vidušin o radu na ovome djelu.
Djelo "Ljudski glas" Jeana Cocteaua otvara prostor za diskusiju o mnogim temama i vapi da stalno bude tumačen i iznova interpretiran. Zasigurno je to veliki izazov za svaku glumicu. Kakvi su Vaši dojmovi uoči premijere?
- "Ljudski glas" je djelo koje je bilo i jest inspiracija mnogim filmskim, kazališnim i glazbenim umjetnicima. Posljedni je Pedro Almodovar koji je napravio film s Tildom Swinton u glavnoj ulozi. Gledajući razne ekranizacije bilo mi je zanimljivo uočiti koliko različitih interpretacija ima. Kao što su i ljudski glasovi različiti i jedinstveni. Pred premijeru se osjećam kao akrobat koji izvodi komplicirani zadatak, a autorski tim leti sa mnom ali su i mreža u slučaju da padnem. Hvala Jug, Tijana, Nevena, Vera, Andreja, Matija i cijelom INK-u.
Sat i pol kazališnog monologa, koliko ste unijeli osobnog iskustva, kada, u tom gustom, aluzivnom dramskom tekstu dolazi do (de)fragmentiranja raznih životnih metafora?
- Ovaj tekst traži da uneseš sebe i svoju emotivnu mapu. Ali traži i maštu i igrivost dok popunjavaš točkice riječima koje izgovara osoba s druge strane žice.
Izvrsna je bila i Vaša interpretacija u "Prosjačkoj operi" izvedenoj premijerno u srpnju u sklopu sezone Kazališta Ulysses na Malom Brijunu. Kako je bilo glumiti u toj predstavi snažnih žena i glumica te samim time i uloga?
- Hvala na pozitivnom dojmu. To je bio moj prvi susret s Brechtom u izvedbenom smislu. Bilo je zahtjevno jer smo morale savladati neke nove vještine ali sada uživam u bivanju na sceni.
Ova Vam je godina u znaku iznimno snažnih i važnih uloga. Primjerice Medeja. Za mnoge glumice vrhunac dramskog izražavanja.
- Iskreno, Medeja je u meni izazvala otpor jer nisam mogla ni htjela razumijeti taj čin. Ali sam kroz probe i radom na tekstu pronašla mogući "ključ" koji otvara vrata prema razumijevanju Medejine kompleksnosti.
Od Marinkovića do Shakespearea, proteklih ste godina glumili u brojnim uspješnim naslovima Gavelle. Postoji li, premda je to uvijek nezahvalno pitanje, neka uloga koja Vam je posebno draga?
- Drage su mi zbilja sve. Jer sam u svakoj našla nešto što me inspiriralo za nove predstave.
Šira Vas publika posebno pamti po brojnim televizijskim ulogama. No, kazalište ostaje Vaša prva ljubav?
- Kazalište, kazališna kuća je kuća, dom gdje volim biti i gdje se volim vratiti nakon uzbudljivih televizijskih i filmskih putovanja.
Bavite se i sinkronizacijom animiranih filmova. To je zasigurno vrlo specifično iskustvo koje zahtijeva i glasovne, fonetske pripreme?
- Ne zahtijeva posebne pripreme. Radi se više o koordinaciji onoga što gledaš i onoga što govoriš. Zna biti jako zabavno. Meni je posebno drago kada to kasnije moje kćeri gledaju.
Postoji li neka uloga koju biste htjeli interpretirati, koja je Vaš glumački san?
- Sve uloge koje su mi dosad došle nisam sanjala, tako da nema posebnih želja jer vjerujem da će mi doći same onda kad trebaju doći.
Glumački uzori?
- Uzori su mi svi predani umjetnici koji vole i poštuju svoj posao i koji se daju jer vjeruju da umjetnost ima smisla i kad izgleda da nema.
Hoćemo li Vas češće vidjeti na pulskim kazališnim daskama?
- Voljela bih. Pulsko kazalište je predivno. Meni najljepše. Matija Ferlin je moj prijatelj, ali i umjetnik koji je svojim predstavama stvorio i stvara čarobne svjetove, a sad stvara jaki kazališni identitet. Nadam se da će Oda mladosti i Oda srcu biti jedne od mnogih Oda koje će slaviti kazalište i njegovu ljepotu i snagu.