PROZOR U PROŠLOST
I BI SVJETLO - nalazi iz Betige u galeriji C4
Izlog galerije C4 (Danilo MEMEDOVIĆ)
Radi se o 3D modelu svjetiljke iz crkve sv. Andrije u Betigi čiji su dijelovi pronađenih 70-tih godina prošlog stoljeća, prilikom arheološkog istraživanja lokaliteta
Sve do 10. lipnja u Carrarinoj 4, odnosno izlogu C4 Arheološkog muzeja Istre u Puli može se razgledati "Prozor u prošlost" pod nazivom "I bi svjetlo", autorice Monike Petrović.
Radi se o 3D modelu svjetiljke iz crkve sv. Andrije u Betigi čiji su dijelovi pronađenih 70-tih godina prošlog stoljeća prilikom arheološkog istraživanja lokaliteta.
Prezentacija i rekonstrukcija
Problematika izrade rekonstrukcije i same prezentacije muzejskog predmeta bila je u velikom stupnju fragmentiranosti i nedostataka elemenata. Srećom, brzi razvoj aditivnih tehnologija pomogao je u pronalaženju načina prezentacije. Izrađen je 3D model na kojem su pričvršćeni originalni ulomci svjetiljke, čime je omogućeno da zamislimo kako je predmet nekad izgledao.
Betiga je malo mjesto pokraj Barbarige, danas slabo naseljeno. Ime je dobilo prema obitelji Bettica, vjerojatno španjolskog podrijetla. Ova obitelj, zabilježena u Vodnjanu od 1520., na tom je području imala svoje posjede. No, Betiga ima znatno stariju povijest što se daje naslutiti po pronađenim ostatcima rimske ladanjske vile, kasnoantičke – ranosrednjovjekovne građevine, starokršćanske crkve sv. Agneze i samostanskog kompleksa sv. Andrije.
Danas svakako najznačajniji arheološki obrisi su ostatci monumentalnoga samostanskog kompleksa sv. Andrije koji se nalaze nešto južnije, na kraju naselja Betiga. Kompleks je u potpunosti istražen od Arheološkog muzeja Istre. Zaštitna arheološka istraživanja od 1973. godine, te sustavna istraživanja i konzervacija in situ većeg dijela kompleksa obavljena su od 1975. do 1979. godine pod vodstvom dr. Branka Marušića, a terensku dokumentaciju izradile su Kristina Mihovilić i Fina Juroš-Monfardin.
- Arheološkim istraživanjima zaključeno je da jezgru samostanskog kompleksa čini trolisna kapela (cella trichora) s početka 5. stoljeća, raščlanjena lezenama i ukrašena crno-bijelim podnim mozaikom. Uništeni oltarni grob ukazuje na njezin prvobitni memorijalni značaj. Trobrodna bazilika iz prve polovice 5. stoljeća, u koju je uklopljena spomenuta kapela, ima pravokutan tlocrt. Srednji brod je ukrašen višebojnim mozaičnim podom s natpisima donatora u medaljonima. Uz južnu stranu bazilike, u 7. stoljeću, podignuta je krstionica s polukružnom apsidom na unutrašnjoj te trokutnom apsidom na vanjskoj površini, zapisala je Monika Petrović.
Tijekom 1996., zbog učestale devastacije ovog arheološkog lokaliteta, pripremljena je i realizirana detaljna dokumentacija valorizacije spomenika. Novi plan zaštitite samostanskog kompleksa sv. Andrije vodila je Fina Juroš-Monfardin, kustosica Arheološkog muzeja Istre. I danas Arheološki muzej Istre skrbi o lokalitetu povremenim nadzorom i čišćenjem.
Raširena kategorija nalaza
- Svjetiljke su vrlo raširena kategorija nalaza, no zbog fragmentiranosti teško su raspoznatljive kao određena tipološka forma. Njihova funkcija rasvjetnih tijela je šira pa ih nalazimo u različitim sakralnim i profanim objektima. Njima se osvjetljavao prostor skromnih seoskih crkvica kao i raskošnih katedrala, a u manjoj mjeri profanih objekta za javne i privatne namjene. O njihovoj važnosti i svakodnevnoj upotrebi svjedoče i umjetnička djela koja prikazuju različite vrste svjetiljki, npr. bikonične i ljevkaste. Tako npr. vrsno zlatarsko djelo iz 1380., škrinja sv. Šimuna u istoimenoj zadarskoj crkvi, na tri reljefa prikazuje svjetiljke. Također mnogo prikaza nalazimo na freskoslikarstvu 13. do 15. stoljeća: na primjer freska s prikazom sv. Katarine koja u ruci drži bikoničnu svjetiljku nalazi se u crkvi Santa Maria Assunta u Miljama (13. stoljeće); a u kapeli Scrovegni u Padovi (početak 14. stoljeća) Giottov ciklus fresaka također prikazuje, ovaj put ljevkaste svjetiljke, zaključuje Petrović.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
