PIŠE MIRJAN RIMANIĆ
Prolazi sve, sve osim sjećanja
U pazinskoj Dubravici 1. rujna 2013. zatvorena je tvornica trikotaže "Istranka" koja je djelovala u sklopu pulske "Arene" i od tada su prostori u kojima je djelovala prepušteni propadanju. Zatvaranjem "Arene" zabijen je posljednji čavao u lijes pazinske tekstilne industrije koja je time definitivno otišla u povijest. Vrijedi podsjetiti kako je Pazin svoj prosperitet doživio upravo zahvaljujući tekstilnoj industriji u razdoblju od 1970. do 1990. godine. U to je vrijeme u Pazinu više od 1.800 ljudi izravno radilo u tekstilu. Kemijsko-tekstilna industrija "Pazinka" zapošljavala je oko 1.700 ljudi, a 200-tinjak ih je radilo u trikotaži "Arena". Od 1966. u Pazinu je djelovala srednja tekstilna škola, a povremeno i studijski programi Više tekstilne škole iz Zagreba. Mnogi tekstilni radnici, tehničari i inženjeri, od kojih su neki dostigli i visoke akademske titule, školovali su se u pazinskim tekstilnim školama. U tim školama radili su i stručni nastavnici pa se bez pretjerivanja može reći da je koncem prošlog stoljeća oko 2.000 Pazinaca bilo vezano za proizvodnju tekstila.
Jeftini tekstil s dalekog istoka sahranio je ne samo pazinsku, već i cjelokupnu hrvatsku tekstilnu industriju. Naši su radnici poslodavcima naprosto postali preskupi da bi njihov proizvod mogao konkurirati jeftinim majicama, košuljama, hlačama i drugoj odjeće proizvedene u Kini, Pakistanu, Bangladešu… Ne mogu si predočiti kolika je zarada radnika koji sudjeluju u, recimo, proizvodnji traperica. Koliko zaradi uzgajivač pamuka, zatim prelac, pa tkalac, bojadiser, krojač, špediter i na kraju trgovac, ako takve traperice možemo kupiti za oko 150 kuna? Naišao sam na podatak kako tekstilne radnice u Kini mjesečno zarade 1.824 kune, u Indoneziji 1.516, u Vijetnamu 902, u Indiji 882, a u Kambodži 689 kuna. Vlasnicima tvornica, a to su redom poznati europski brendovi, ne pada na pamet da za par jeftinih traperica koje u trgovini stoje 140 kuna, povećaju plaće radnicima i time podignu proizvodnu cijenu, kada traperice mogu proizvesti za 3,5 kune. Ne znam tko u Europi može konkurirati takvim cijenama. Slijedom toga nameće mi se zaključak kako je naša tekstilna industrija mrtva, a ono što se još krpa živi na respiratoru. Zvuk tekstilnih strojeva u Pazinu nikada se više neće čuti, a još je veća žalost što su pogoni u kojima su se nalazili prepušteni propadanju.
Jednom već prilično davno sjećam se izložbe jednog Narodnog sveučilišta iz Nizozemske u pazinskom Spomen domu. Nizozemci su pred 40-ak godina zatvarali rudnike pa su rudari ostajali bez posla, a lokalna Narodna sveučilišta otvorila su, uz potporu države, niz programa prekvalifikacije, a pogone koje su koristili rudnici dali su na korištenje prekvalificiranim bivšim rudarima. Zahvaljujući takvim projektima nekadašnji su rudari postali poduzetnici koji su svoje djelatnosti i proizvode bili predstavili i u Pazinu. A mi? A mi ćemo dozvoliti da sve propadne, a uz to trudit ćemo se da osim pogona propadnu i sjećanja, jer ona svjedoče da se može i drugačije.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
