Minule subote u Motovunu je održan uspješan festival Terana i tartufa. Manifestacija ili fešta, kako se komu sviđa, na kojoj su ponajprije tartufari i proizvođači terana predstavili najbolje čime se može podičiti njihov zavičaj. Festival je posjetio veliki broj ljudi, a na trgu i ulicama mogli su se čuti razni jezici i sresti različite rase ljudi. To svjedoči kako je Motovun prepoznat ne samo u bližoj i daljoj okolici, već i na dalekim kontinentima.

Prvi festival kako se u početku zvao "TeTa-festival s geografskim porijeklom" održan je 25. rujna 2010. Namjera organizatora, Općine Motovun, bila je, kako je govorio tadašnji općinski načelnik Slobodan Vugrinec, promocija terana kao istarskog autohtonog vina koje najbolje uspijeva u bijeloj zemlji. Teranu je pridružen tartuf po kojem je Motovunština nadaleko poznata, a Motovunska šuma najveće je jedinstveno svjetsko nalazište bijelog tartufa. Teran i tarufi proslavili su Motovun i Istru pa zahvaljujući naporima radišnih Motovunaca njihov grad konkurira za najbolju destinaciju vinskog turizma. Motovunci su uspjeli, cjeli ih svijet poznaje po teranu i tartufima. Bravo! Čestitam! Motovun je postao pravi turistički grad i nek' mu je na ponos.

Ljetos je jedna kolegica napisala kako su "turisti da se gule", jer mnogi u dva, tri ljetna mjeseca žele zaraditi da bi ostatak godine mogli živjeti. Ovakvo je razmišljanje oblikovalo turističku ponudu, ali i ponuditelje, a njima su turisti, gosti, samo potrošači. U to me uvjerio stari poznanik na subotnjem festivalu.

- Bin ti natoči, da iman mižol, rekao mi je u razgovoru. Dajući mi do znanja da mogu kupiti degustacijsku čašu u koju će mi nasuti možda čak i dec terana. Nisam eno-gastro hedonist i na ovakvim me događajima ne zanimaju čaše i tanjuri. No, rečenica koja mi je upućena doista me iznenadila. Plati pa ćeš dobiti dec, da pojednostavim. Je li to filozofija ove generacije Motovunaca? Nakon tog susreta kroz misli mi prolete mnoga lijepa sjećanja na Motovun i Motovunce, a sežu jako davno. Od sudjelovanja na smotri folklora početkom 1970-ih, nezaobilaznih subotnjih diskača u hotelu "Kaštel" početkom 1980., novinarskog praćenja najprije Mjesne zajednice, a potom i Općine Motovun. Mnogo je tu lijepih sjećanja, na tajnika Mjesne zajednice Dragana Vivodu i njegov socrealistički uređen ured, Marijana Maurovića i njegovu bogatu biblioteku i zbirku dokumenta, ali i Tonija Đermadija, rezbara motovunskih veduta. Sjećam se i mnogih drugih s kojima sam na motovunskim terasama vrijeme provodio u ćakulama ni o čemu. No, izgleda da je pravi turizam došao i u Motovun i da je na putu da učini ono što je učinio Dubrovniku i njegovim betulama. Napustio sam festival s neugodnim iskustvom i bacio uz put pogled na praznu Đermadijevu ulicu. Nažalost, njega više nema da mi uzvrati pozdrav. Nastavih niz Gradiziol s nedoumicom: postaje li Motovun, topao grad ugodnog mi boravka u hladan grad mog posla?

Povezane vijesti

• Shoping centri zatvaraju kvartovske dućane
• Prolazi sve, sve osim sjećanja
• Istarska pruga polako, ali sigurno odlazi u povijest