Shoping centri zatvaraju kvartovske dućane

(M. RIMANIĆ)

Završila je turistička sezona. Smanjen je broj gostiju, a slijedom toga mnogi se lokali, pogotovo oni koji žive od turista, zatvaraju. To znači da će mnogi poslovni prostori "prezimiti" s prekrivenim izlozima. Neki će svoja vrata otvoriti iduće proljeće, a neki će i dalje ostati zatvoreni i prazni. Sezona je, pogotovo u starogradskim jezgrama, jedini način da se nešto zaradi, jer tamošnji se stanari snabdijevaju negdje drugdje. Zbog toga se zatvaraju kvartovski dućani, piljarnice, trgovine na malo, voćarne, zanatske radnje, trgovine odjeće i obuće. Opstaju jedino kafići, frizeraji i pekarnice.

Naime, gradske jezgre koje su se razvijale oko trga postale su spavaonice, a stanarima tih spavaonica u blizini treba frizeraj da se uredno počešljaju i urede frizuru i kafić da popiju kavu. Sve ostalo imaju u trgovačkom centru. Pazin je mali grad, a ima tri trgovačka centra s prehrambenim artiklima i samo dvije trgovine s prehrambenom robom. Nekada su trgovine s prehrambenom robom bile po cijelom gradu, a samo je Buraj imao trgovinu prehrane i voćarnu. Danas se ljudi tjedno snabdijevaju u trgovačkim centrima, pa su trgovine u gradu ostale bez kupaca. Pazin je, osim Pule, prvi grad u Istri koji je imao robnu kuću. Taj vid trgovačkog centra uvijek se nalazi u središtu grada: u Pazinu na današnjem Trgu slobode, u Puli na današnjoj Portarati, u Zagrebu na današnjem Trgu bana Jelačića i tako redom. Budući da je robna kuća redovito smještena u centru grada, uvijek je ostalo prostora da se još nešto kupi, popravi ili popije u blizini. I tako, po sustavu "ekonomije kapanja", svatko nešto zaradi.

Velike kompanije koje se bave trgovinom davno su shvatile da su gradovi veliki rezervoari kapitala koji se rasipa po malim trgovinama u gradu i tako su osmislili "shoping centar" u kojem su na jednom mjestu ponudili sve što čovjeku treba i to po nižim cijenama zbog manjih troškova prijevoza, velike količine standardizirane robe i tomu slično. Trgovinski centar nudi i više od toga. Nudi zabavu u dječjem igralištu, kinu, igrama, a ima i restorane. Ima sve što treba za izlazak i da se uz to ponešto kupi. Tako je trgovinski centar zamijenio trg s oštarijama što se tiče druženja i zabave, te tržnicu i kvartovske dućane što se tiče kupovine. Život se tako preselio iz grada u trgovinske centre.

Ovaj je fenomen prepoznat u Americi već početkom 1960-ih, a opisao ga je Lewis Munford u svom kapitalnom djelu "Grad u historiji". Kapitalizmom sa sobom donosi mnogo toga, o čemu običan građanin - ako takav, osim kao sintagma, uopće i postoji - ne razmišlja dok se s time ne suoči. Tako je i sa zatvaranjem trgovina u gradu i prenošenjem djelatnosti u trgovinske centre. Tko je o tomu razmišljao, dok trgovci nisu počeli stavljati ključ u bravu?! A to čine jer nemaju kupaca. Nikakve pogodnosti, pa čak i da budu oslobođeni od najma, plaćanja struje i vode i svih nameta, neće ih prisiliti da sjede u dućanima okruženi robom koju nemaju komu prodati.