Danas na području inače nevelike općine Tar-Vabriga masline rastu na nešto više od stotinu hektara, od čega je polovica u vlasništvu porečke Agrolagune na njezine dvije plantaže iznad Lanterne i na Larunu * Drugu polovicu obrađuje četrdesetak ovdašnjih obitelji

Izgradnja nove uljare u Taru odlično napreduje, zgrada je već pod krovom, i većina građevinarskih radova je pri kraju. Slijede strojobravarski radovi, zatim priprema za postavljanje električnih i drugim instalacija unutar objekta, uskoro stiže i trafostanica, potom i gradnja pročistača otpadnih voda. "Uljara će biti dovršena za nekoliko mjeseci, tijekom proljeća, i vjerujemo da će biti spremna za sljedeću kampanju prerade maslina na jesen ove godine", rekao nam je Đankarlo Žužić, direktor komunalnog poduzeća Finida koje kao investitor vodi ovaj za općinu Tar-Vabriga zasigurno povijesni projekt.

U Taru je do danas, ovdašnji maslinari i maslinarski stručnjaci vole reći, rođeno moderno istarsko maslinarstvo. Danas na području inače nevelike općine Tar-Vabriga masline rastu na nešto više od stotinu hektara, od čega je polovica u vlasništvu porečke Agrolagune na njezine dvije plantaže iznad Lanterne i na Larunu. Drugu polovicu obrađuje četrdesetak ovdašnjih obitelji. Sve tarske masline godišnje daju pedesetak tona visokokvalitetnog ekstradjevičanskog maslinovog ulja.

Gužva u istarskim uljarama

Đankarlo Žužić procjenjuje da 15-ak posto svih maslina u ovoj općini čine stari nasadi, a većina ostalih zasađena je kroz različite poticajne programe u zadnjih šezdesetak godina. Još je 1986. godine tadašnja općina Poreč ovdašnjim maslinarima, nakon jedne jake zime kada se dosta maslina u ovom kraju smrznulo, podijelila oko 5.000 sadnica maslina kojima je zasađeno dvadesetak hektara. Dvadesetak godina prije toga Agrolaguna je pri podizanju plantaže na Larunu prvi put unijela sortu pendolino u ovo područje, a devedesetih godina prošlog stoljeća ova je tvrtka podigla veće plantaže maslina kraj Lanterne i Červara. Uz uzgoj, i prerada maslina u ovom kraju ima dugu tradiciju: uljara je u Taru radila još u doba Italije, nakon rata postala je zadružna, od 1960-tih godina preuzima ju Agrolaguna, a kroz sedamdesete godine u nekoliko se rekonstrukcija starinska uljara na mlinski kamen pomalo modernizira, pogotovo u sve jačim i boljim prešama. Ključna promjena događa se 1978. godine: uz potporu organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu FAO u Taru se tada gradi prva uljara s modernim kontinuiranim proizvodnim procesom odnosno s tehnologijom kakva se u uljarama i danas primjenjuje. Mnogo je maslina otad preradila ta tarska uljara, ali 2002. godine je demontirana i preseljena u Poreč. Tarski su maslinari tada ostali bez uljare u svome kraju, i od tada su svoje masline vozili na preradu u Poreč, Vodnjan, Brtoniglu, Novigrad, Baredine, Novu Vas, Žbandaj, Kaštelir, a kako se posljednjih godina zbog povećanog uroda u domaćim uljarama dugo čeka na red, vozili su ih čak i u slovenske uljare u Izoli, Kopru ili Piranu.

Pogled na buduću uljaru s druge strane: ovuda će u pogon ulaziti masline za preradu (Davor ŠIŠOVIĆ)

Gužvu u istarskim uljarama, koja je posljednjih godina doista sve veća, Đankarlo Žužić komentira i činjenicom koja na prvi pogled možda ne upada u oko: ranije su se naime masline brale kroz dulje vremensko razdoblje, a sada zbog bolje kvalitete svi beru ranije, kampanja prerade maslina je znatno skraćena i zato dolazi do gužve u uljarama. Zbog svega rečenog nova će uljara mnogo značiti za sve maslinare s područja općine Tar-Vabriga, ali i iz susjedne općine Kaštelir-Labinci. Skratit će se put od maslinika do preradbenog pogona, za koji se danas smatra da mora biti što kraći i brži kako bi se dobilo vrhunsko ulje, a dvije preradbene linije planirane u novoj uljari trebale bi osigurati sasvim dovoljan kapacitet za sadašnju pa i očekivanu buduću maslinarsku proizvodnju u ovom dijelu Istre.

Tekuće zeleno zlato Istre 

U tarskome kraju vrhunska kvaliteta ulja verificirana je ulaskom nekolicine ovdašnjih proizvođača u svjetski vodič najboljih maslinovih ulja Flos Olei, ali i brojnim priznanjima na domaćim i inozemnim smotrama. U ovdašnjim maslinicima prevladavaju autohtone sorte porečka rošinjola i istarska bjelica, otprije nekoliko desetljeća uzgajaju se i leccino, pendolino i ostale uvezene talijanske sorte, a u posljednje se vrijeme učestalije sadi i buža. Mješavine su u ovome kraju učestalije nego monosortna ulja, a ovdašnji proizvođači najviše ulja prodaju kod kuće, na kućnom pragu, nešto odlazi i u lokalno ugostiteljstvo, a neki proizvođači ulje prodaju i ljeti na štandovima u turističkom zonama. U posljednje je vrijeme sve više maslinara koji zbog solidne cijene prodaju plod masline odnosno ne proizvode vlastito ulje, kaže nam Đankarlo Žužić.

Maslinarski odnosno uljarski imidž Tara i okolice podebljan je i s dvije tradicionalne manifestacije. Od 1994. se potkraj godine održava smotra Tekuće zeleno zlato Istre na kojoj biva ocijenjeno više od stotinu uzoraka ulja, a već 11 godina se zadnje subote u ožujku u tarskim maslinicima održava u Hrvatskoj jedinstveno Otvoreno nacionalno prvenstvo u rezanju maslina u formi polikonične vaze, na kojoj se natječu rezači maslina iz cijele Hrvatske te iz Slovenije i Italije.

Prilično loša lanjska sezona

Nova će uljara najprije pokriti sadašnje potrebe ovdašnjih maslinara, ali će omogućiti i razvoj. Žužić smatra da bi za budućnost svakako bilo važno potaknuti što više mladih da se bave maslinarstvom, da nova generacija unese novi entuzijazam, pogotovo u sferu marketinga i prodaje maslinovog ulja. Posebno bi važno bilo da se što manje vrhunskoga ulja prodaje u rinfuzi odnosno da se poveća količina ulja koje u prodaju ide u finoj ambalaži, čime postiže i veću cijenu. Morali smo se dotaknuti i posljednje maslinarske sezone za koju se svugdje u Istri govori da je bila prilično loša zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta u doba cvatnje maslina. Žužić potvrđuje da je urod maslina u tarskome kraju bio 40 posto manji od uobičajenog, ali je zato kvaliteta dobivenog ulja vrhunska, a i cijena je zbog manje količine ulja na tržištu porasla.

Buduća uljara u Taru (Davor ŠIŠOVIĆ)

Čini se da će se svaka od 9 milijuna kuna uloženih u izgradnju nove tarske uljare višestruko isplatiti, a na pitanje hoće li se do naredne sezone prerade stići provesti i natječaj za zakup uljare odnosno hoće li uopće biti zainteresiranih, Žužić odgovara da po njegovim saznanjima u tarskome kraju nekoliko nabavljenih postrojenja za preradu maslina, zasad u konzerviranom stanju, čeka da se pojavi odgovarajući prostor. Koncept općine Tar-Vabriga po kojemu se javnim novcem grade ili osposobljavaju poslovni objekti koji se zatim daju u zakup lokalnim poduzetnicima tako će se upravo kod uljare pokazati opravdanim, jer se očekuje ne samo da će zainteresiranih biti, nego i da će ih biti više, a tehnički uvjeti u objektu omogućit će da se svaka vrsta preradbene tehnologije lako instalira, i jednako lako zamijeni nekom novom.

Povezane vijesti

• Talijani i Austrijanci spremni uložiti 240 mil. eura u zoni Frata
• ULAGANJE VRIJEDNO DESET MILIJUNA KUNA: Nakon 16 godina ulje će u Taru ponovno poteći
• NOVA ULJARA Za desetak dana u Taru će ponovno poteći ulje iz tarskih maslina, prvi put nakon 17 godina